Glosar S1E14: Ljiljana Zdravković (The Bite)

Ja sam Ljiljana Zdravković… Rođena sam u Beogradu od oca Živorada i majke… ok, niste na to mislili? Može ovako: Preko 22 godine radila sam kao radio voditelj i novinar, poslednjih nekoliko godina bavim se muzičkim PR-om, a najveća ljubav mi je bina koju već 4 godine delim sa momcima koji čine The Bite. U prevodu – sve što radim i sve što jesam se, na ovaj ili onaj način, u nekom trenutku svodi na muziku…

Koje je tvoje najbolje iskustvo u dosadašnjoj muzičkoj karijeri?

Svako iskustvo koje daje smisao porivu da se izrazim kroz muziku je nešto najbolje i najlepše u mom životu, ima ih dosta…. Trenutak kada mi je gitarista poslao file pod imenom The Bite – Chains FINAL i trenutak kada sam taj album prvi put držala u svojim rukama. Milion onih sitnih, malih „strujica“ koje prođu kroz mene dok sam na bini i muziku delim sa ljudima oko sebe. Hiljade sekundi u kojima se na probama neke nove pesme sklope, legnu na svoje mesto ili kad se oseti da svima nama prija to što smo tu i što stvaramo nešto novo… I verujem da će tih iskustava tek biti. 

A, koje je najgore iskustvo iz iste?

Život i rad u sistemu koji ne priznaje, ne poštuje i ne nagrađuje bavljenje umetnošću nosi sa sobom mnogo loših iskustava i stavlja senku na trud koji svako od nas ulaže u svoju muziku… Najgora iskustva su ona koja te nateraju da se zapitaš „za čije babe zdravlje ja sve ovo radim?“ a nažalost, ima ih češće nego što bih volela.

Šta je tvoj osnovni motiv za bavljenjem umetnošću?

Motiv je davanje nekog višeg smisla životu, svetu, postojanju i stvaranje dobre energije koja pokreće mene i svet oko mene… To je unutrašnja potreba i urođeni poriv da sebe izrazim na taj način, nema to mnogo veze sa raciom.

Opiši, u nekoliko reči, položaj alternativnog umetnika u Srbiji danas.

Koliko uložiš (energetski i finansijski), toliko (možeš da se nadaš da) ćeš dobiti. Manje više su svi alternativni umetnici prepušteni sami sebi, pa koliko ko uspe da se izbori za svoje mesto pod Suncem.

Na skali od 1 do 10 oceni publiku, izdavače i medije i druge pojavne oblike koji čine muzičku scenu u kojoj deluješ, uz kratak komentar ili tri reči koje misliš da ih adekvatno opisuju.

Publika – 9. Ovde je uvek bilo i biće ljudi koji iskreno i sa puno entuzijazma prate muziku koju vole. Da živimo bolje, sigurno bi i oni kupovali više muzike, češće i više išli na koncerte i pratili bi dešavanja. Od desetke ih dele momenti „stavi me na spisak“ i „mrzi me da pomerim dupe da odem da čujem nešto novo“. Izdavači – 4. I to samo zbog par svetlih primera. Većina izdavačkih kuća u Srbiji ni blizu ne radi posao zbog kojeg su tu i ne poštuje svoje izvođače. Mnogo je još potrebno da se radi na zaštiti autorstva kod nas ali i na svesti svih „umešanih“ da bi ta saradnja imala smisla. Mediji – ako bismo računali samo televizije, radio stanice i štampane medije, ocena bi bila 2! Skandalozno je koliko malo prostora se odvaja za rokenrol (u širem smislu te reči). Srećom, zahvaljujući portalima, pa i društvenim mrežama koje sada vrše ulogu medija, šansa za promociju je malo veća, pa ću zahvaljujući tome ovde napisati – 5.  

Koji je najbolji domaći festival iz tvog iskustva i zašto?

Meni je najgotivnije bilo pre neku godinu na Singidunum festu, recimo… Dobra ideja, odlični bendovi, super prostor… Moram da kažem da je Predrag Milovanović koji je organizovao taj festival jedan od retkih menadžera na ovim prostorima koji je spreman da na jednom mestu okupi takve bendove i da šta god radi, da šansu i manjim bendovima da se pojave u pristojnim terminima na dobrim binama. Zato mi je jako žao što taj festival nije zaživeo. Rock Village, takođe… tu je energija mnogo lepša, iskrenija i prirodnija nego na nekim drugim, velikim festivalima. Ali definitivno podržavam svaku manifestaciju u Srbiji koja promoviše rokenrol i bori se za dobar zvuk, koliko toliko… Arsenal fest, Beer fest…

The Bite @ Singidunum fest, 24.6.2017.

Da na tvom koncertu publiku čini čitava civilizacija, i da imaš pravo da kažeš jednu rečenicu, kako bi ona glasila?

Change is in your hands!

Sa kojom ličnošću/grupom sa domaće scene bi voleo/la da ostvariš saradnju?

Bluzerka u meni rešena je da kad tad ima duet(e) sa dva lika koja (po mom skromnom mišljenju i osećaju) kapiraju blues rock bolje od bilo koga na ovim prostorima, a to su Neša Zlatanović i Bane Gluvakov. Obojica su mi drugari i ideje i planovi za tako nešto već postoje. No, koliko god to čudno zvučalo, što sam starija, energetski sve više vučem ka tvrđem zvuku i buntu i sve više imam osećaj da sebe treba da izrazim kroz žanrove koji „lupaju šamare“, „udaraju u glavu“ i „menjaju sve(s)t“. A tu mi je, bez konkurencije – Ritam nereda.

Ritam nereda @ Exit festival, 12.6.2018.

Koja pesma iz tvoje dosadašnje muzičke karijere ti je najdraža?

Meaningless People je pesma čiji su tekst i melodija izašli iz mene sami od sebe, najprirodnije moguće, u trenutku kada sam svaku njenu reč osećala u potpunosti. Kao da sam odsekla parče sopstvenog mesa i stavila ga na papir. Taj momenat, kao i činjenica da je Bojan Savić prepoznao tu emociju i uradio sjajan aranžman za pesmu koja se našla na prvom CD-u u mojoj karijeri definitivno je izdvajaju u odnosu na ostale. Snimajući je u studiju, doživela sam nešto što nikad pre nisam. Ne umem to da objasnim, tu poplavu emocija i smisla i osećaja da je to – to i da sam u toj muzici stvarno svoja… Volim svaku pesmu koju pevam sa svojim bendom, sigurna sam da ćemo i Boki i ja napisati još mnogo pesama koje ću obožavati, koje će me pomeriti i na koje ću biti ponosna, ali ova će ostati posebna jer će meni lično uvek predstavljati prelomni emotivni trenutak u bavljenju muzikom.

Postavi pitanje narednom gostu.

Kakvu kafu piješ?           

Omiljena filmska ostvarenja:

Omiljena književna dela:

Omiljena muzička izdanja:

 Omiljene nemuzičke aktivnosti?

Putovanja.

  1. Koji je najbolji koncert domaćeg benda/izvođača na kom si bio u prilici da prisustvuješ?

Ne mogu ni jedan posebno da izdvojim, ali, recimo… Partibrejkers, Taš 2016

1.a Stranog izvođača?

Rammstein, Arena 2013.

Ko su tvoji najdraži strani i domaći izvođači?

Strani: Beth Hart.

Domaći: Ritam Nereda.

Beth Hart @ Hala sportova, 2.12.2018.
  1. Na čijim koncertima priželjkuješ da prisutvuješ, a još uvek nisi?

Gary Clark Jr, Gov’t Mule.

  1. Koncert kog preminulog muzičara bi voleo da posetiš, da možeš?

Dragane Mijatović, Gage Lee iz benda Hype.

Prethodni tekstArmageddon predstavili novi album!
Naredni tekstGlosar S1E15: Nikola Petrović (Hurleur, Sickter)
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.