Glosar S1E10: Bojan Petrović (Irish Stew of Sindidun)

Ćao svima, moje ime je Boki, jedan sam od osnivača grupe Irish Stew of Sindidun kroz čiji rad se bavim muzikom od 2002. Pevač, kompozitor i tekstopisac. Neki me znaju i kao frulaša benda Orthodox Celts sa kojim sam nastupao nekoliko godina. Definitivno sam najbolji frulaš među rokerima i verovatno najveći roker među frulašima.

Koje je tvoje najbolje iskustvo u dosadašnjoj muzičkoj karijeri?

Najbolje iskustvo je zapravo skup svih tih malih pozitivnih stvari koje se dešavaju usput. Ne postoji jedna stvar koju bih mogao posebno da izdvojim.

A, koje je najgore iskustvo iz iste?

To je uglavnoj onaj osećaj vređanja dostojanstva svaki put kada nešto elementarno u tehničko organizacionom delu ne funkcioniše, pa se gube vreme i energija na gluposti. Tipa, zašto ovaj kabl prekida, da naravno da nam treba struja na bini i zašto tonska proba kasni ako smo svi iz benda došli na vreme.

Šta je tvoj osnovni motiv za bavljenjem umetnošću?

Lična potreba da se trenutni emotivni naboj i višak energije kanališu u nešto što se zove pesma i što će jednom kada nastane ostati tu zauvek. I onda nekim drugim ljudima pomoći da se makar na kratko osećaju bolje u nekim budućim trenucima.

Opiši, u nekoliko reči, položaj alternativnog umetnika u Srbiji danas.

Položaj je obično srazmeran finansijskim sredstvima koje država izdvaja za kulturu iz budžeta, dakle trenutno izmedju 0.5 i 1%. Ovde se i umetnost i obrazovanje smatraju kao nešto bespotrebno jer ne stvaraju instant profit. Ceo muzički biznis je podređen tom prolaznom konzumerizmu pa tako imamo niz kratkoročnih kvazi-uspešnih projekata i trendova koje ponekad neko slučajno nazove umetnošću.

Na skali od 1 do 10 oceni publiku, izdavače i medije i druge pojavne oblike koji čine muzičku scenu u kojoj deluješ, uz kratak komentar ili tri reči koje misliš da ih adekvatno opisuju.

Publika se dosta dobro drži s obzirom na masovnu emigraciju, pre svega mladih ljudi koji bi trebalo da budu nosioci muzičke scene. Mada, činjenica da je pre neku godinu Eventim kao najveći distributer ulaznica povukao svoju firmu iz Srbije možda najbolje govori o brojčanom stanju i isplativosti. Izdavaštvo je tanko, gotovo i besmisleno jer u principu ne postoji neko ko je spreman ili uopšte u mogućnosti da uloži u neki muzički sastav, već samo uzme svoj procenat za birokratske usluge. Mediji, ako pričamo o onim većim, na žalost nisu edukatori publike i kvalitetni kritičari scene, već zarad gledanosti i rejtinga samo prenosioci onoga što je već postalo popularno. Naravno, uvek postoji entuzijazam svetlih pojedinaca u svakoj sferi. Zbog njih, fakultetski prelazna ocena 6.

Koji je najbolji domaći festival iz tvog iskustva i zašto?

Festival Pivski u Ladovici, selu u blizini Leskovca. Mesto  ima manje od hiljadu stanovnika ali i 3 pank benda. Svi meštani uglavnom to i slušaju i znaju sve tekstove. Paralelni univerzum, fenomenalna ekipa i entuzijazam koji se retko viđa. Uđeš u lokalnu kafanu koja izgleda kao i svaki drugi seoski bife, ali sa razglasa umesto narodnjaka idu Ramonsi.

Da na tvom koncertu publiku čini čitava civilizacija, i da imaš pravo da kažeš jednu rečenicu, kako bi ona glasila?

Nadam se da se nikome trenutno ne ide u toalet.

Sa kojom ličnošću/grupom sa domaće scene bi voleo/la da ostvariš saradnju?

Jedini ko mi trenutno pada na pamet a da to ima nekakvog smisla je recimo Nikola Vranjković.

Koja pesma iz tvoje dosadašnje muzičke karijere ti je najdraža?

Obično je to ona na kojoj trenutno radim ili poslednja objavljena. Dakle, u ovom slučaju neka to bude aktuelni singl Away.

Postavi pitanje narednom gostu.

Da možeš da dopišeš jednu nulu na bilo koji broj u tvom životu ili uopšte, šta bi to bilo?

Omiljena filmska ostvarenja:

Omiljena književna dela:

Omiljena muzička izdanja?

Omiljene nemuzičke aktivnosti?

Uglavnom istraživanje i primena stvari koje proučavam i razvijam vezano za internet biznis, preduzentištvo i marketing. Nisam od onih bindžovanje serija, bleja, teretana likova.

  1. Koji je najbolji koncert domaćeg benda/izvođača na kom si bio u prilici da prisustvuješ?

Koncert Irish Stew-a na festivalu u Bolonji, 2016.

1.a Stranog izvođača?

The Pogues, London 2004.

  1. Ko su tvoji najdraži strani i domaći izvođači?

Strani: The Pogues, Bad Religion, AC/DC,Green Day, The Clash, Billy Idol, Whitesnake i mnogi drugi.

Domaći: Miladin Šobić, Six Pack, Samostalni referenti, Gangbangers, Partibrekjers, Idoli, EKV i mnogi drugi.

  1. Na čijim koncertima priželjkuješ da prisutvuješ, a još uvek nisi?

Gomila “irsko keltskih” sastava koji su mi žanrovski bliski. Od folkera poput Solas, Flook, Lunasa, do modernijih tipa Tossers, Fiddlers Green, Skippinish

  1. Koncert kog preminulog muzičara bi voleo da posetiš, da možeš?

Recimo… Johnny Cash.

 

Prethodni tekstMile Kekin objavio novi singl!
Naredni tekstNemesis se vraćaju u Novi Sad
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.