Evolucija benda Booze & Glory

Bend Booze & Glory je oformljen u Londonu, 2009. godine. Početna postava i inicijatori za nastanak benda su bili vokalista Mark, gitarista Liam, basista Bartez i bubnjar Mario. Bartez i Mario su poreklom iz Poljske i već su tamo bili poznati na Oi! sceni, tako da su veoma doprineli razvoju benda. Nažalost, 2013. godine njih dvojica, napuštaju bend navodeći da su razlozi porodične prirode. Na njihovo mesto dolaze bubnjar Frank i već odavno poznat na punk sceni, basista Chema Zurita.

Velika vrlina ovog benda je to što su oduvek međunarodni bend, sa prošlim i sadašnjim članovima koji potiču iz Poljske, Irske, Engleske, Švedske, Grčke i trenutni sastav koji poseduje krv migranata. Baš zbog toga, Booze & Glory su ponosan antirasistički bend, koji se takođe ne bavi politikom.

2010. godine bend je objavio debitantski album Always on the Wrong Side, na kom se nalazi devet pesama. Od prve do poslednje pesme, album nosi snažnu poruku i uči svet o pravim skinhedima. Album govori o tome kako je moguće biti nerasistički, nepatriotski skinhead, govori i o pravim vrednostima, želji za slobodom i sistemu. Na prvom albumu, provlači se i tema o fudbalu koja će postati njihov zaštitni znak. Album je zvučno dobar, ali ne toliko drugačiji od ostalih iz tog perioda i žanra, što se ubrzo promenilo. Žao mi je što ovaj album nije stekao toliku popularnost koliku zaslužuje. Na njemu ima zaista kvaliteta, ali se verovatno, tražilo nešto drugačije. Nekako je ovaj album, sav po kalupima, bendu je trebalo vremena da ukloni ograničenja i doda malo originalnosti. Tekst prve pesme sa ovog albuma, We Don’t Wanna Change The World, me već dugo prati i budi u meni volju kad nestane, tako da je ova pesma moj favorit sa njihovog prvog albuma.

2011. godine bend je objavio drugi album pod nazivom Trouble free, na kom se nalazi čak 16 pesama. Ovaj album je tematski definitivno obeležio fudbal. Zvuk postaje bolji nego na prvom albumu, ali i dalje nije vrhunac onoga što ovaj bend može da pokaže. Zanimljivo je to da se na ovom albumu nalazi i prva pesma koja je posvećena ljubavi prema devojci, a ne fudbalu i Londonu, My girl. U ovom periodu objavljen je singl London Skinhead Crew, koji im je doneo veću popularnost. Za ovaj singl je snimljen i spot koji na Youtube-u ima više od 16 miliona pregleda. Ovaj singl im je ujedno i jedan od najpoznatijih ikad, ali, složićete se, imaju i bolje. Žao mi je što mnogo ljudi daju šansu onim pesmama koje imaju više pregleda. Na primer, pesma Cyber Warrior sa ovog albuma, ima mnogo bolju poruku i sjajnu energiju ali nažalost, nije na repertoaru pesama koje bend svira. Baš ova pesma govori o velikom problemu današnjice, zavisnost od tehnologije koja je danas postala, nažalost, normalna.

2014. godine obljavljen je album As Bold as Brass, sa 13 pesama. Na ovom albumu je drastično zvuk postao bolji, bend postaje prepoznatljiv po njihovom grupnom, glasnom pevanju. Zvuk bubnja je postao mnogo izraženiji i bolji u odnosu na prethodna dva albuma.  Verujem da su novi članovi, Frank i Chema Zurita uneli veliko osveženje u bend. S obzirom na to da mi je basista Chema već bio poznat kao član benda U.K. Subs, znala sam da će se osetiti promena. Nije Bartez bio loš basista ali jednostavno, Chema ima mnogo više života u sebi, prija više publici i za oko i za uvo. Bend postaje originalan, konačno pokazuju svoj kvalitet i razliku u poređenju sa drugim street punk i Oi! bendovima, dolaze do izražaja. Pesma Waiting For Tomorrow je moj izlaz iz problema, smiruje me i daje snagu za dalje, definitivno mi je jedna od omiljenih. Ipak, pesma Leave the kids alone stavlja pečat na ovaj album i kupuje srca mnogobrojnih mlađih generacija, koje dobijaju maksimalnu podršku od benda. Sam početak pesme, uz reči: They might be young, but they still deserve our respect, govori mnogo o bendu i njihovom poštovanju prema svima nama.

Pre dve godine, bend je objavio četvrti album, Chapter IV. Na ovom albumu Booze & Glory, prikazali su nepogrešivu evoluciju kroz koju je njihova muzika prošla. Sastoji se od 13 pesama, a tekstovi su emotivniji nego ikad ranije. Pesma sa ovog albuma, na koju je publika najbolje odreagovala je definitivno Carry On, za koju je bend snimio i spot. Za pesmu Blood From A Stone je takođe snimljen spot, a na pesmi se nalazi i ženski vokal koji je velika promena. Iskreno, ženski glas je okej za nekoliko njihovih pesama, ali ne bih volela da se vokal ikad promeni, da li  zbog toga što mi ovaj glas prija ili zbog straha da niko neće moći da zameni sjajnog Marka, ne znam. Na ovom albumu mi je favorit pesma The time is now, mnogo mi se sviđaju bas i gitara na početku pesme, refren koji ulazi brzo u glavu, a tekst pravo u srce. Šteta što je i ova pesma jedna od manje popularnih, a ipak odlična.

Povodom desetogodišnjice rada, bend će 18. oktobra ove godine objaviti peti album, Hurricane, koji će sadržati 12 pesama, uključujući i jedan cover. Očekujemo ozbiljne teme, od socijalnih do istorijiskih, i, naravno, tipične Booze & Glory pesme sa karakterističnim grupnim pevanjem. Kad pomislim da li postoji neka životna tema koju nisu obradili, ništa mi ne pada na pamet, ali znam da će me iznenaditi. Zbog toga što im je svaki album bolji od prethodnog, opravdano se očekuje mnogo kvaliteta na ovom, petom albumu. Sačuvali su svoje stavove od početka rada, ostali su i dalje navijači, skinhedi, antirasisti i dobri ljudi. Postali su sjajni muzičari koji će ovim albumom pokazati da uvek može bolje. Nikad im neće ponestati mašte i inspiracije, tako da ćemo imati priliku da na ovom albumu čujemo četiri jezika. Dok iščekujem taj 18. oktobar, ostaje mi da preslušam još nekoliko puta stare pesme jer ću sigurno biti zaluđena novim na duži period.

Ne znam koji tekst pesme mi je najdraži, prosto svaku pesmu doživljavam na drugačiji način i svaka pesma me veže za neki događaj, osobu ili situaciju. Baš zato je Booze & Glory jedan od mojih omiljenih bendova, koji je dosta uticao na moj način razmišljanja i nekako uvek bio na mojoj strani.

Za deset godina rada, Booze & Glory su nastupali širom sveta, stekli armiju vernih fanova i postali svetski poznati. Iz godine u godinu, njihovi nastupi postaju sve zapaženiji i posećeniji. Zapanjujuće je koliko su se od prvog albuma razvili u zvuku, pevanju i tekstovima pesama. Iz dobrog, ali ne i izuzetnog Oi! benda, evoluirali su u jedan od najboljih savremenih street punk bendova.

 

Prethodni tekstFire in Cairo na mini turneji u Srbiji
Naredni tekstKanda kodža i Nebojša, Samostalni referenti, KST hor @ Zatvaranje bašte KST-a, 18.10.2019.
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.