Terrier – Za kurve i barabe (2019)

Prošlo je nešto više od godinu dana od objavljivanja prvog albuma beogradskog rokenrol benda Terrier. Tako da, nismo morali dugo da čekamo da bi smo ispred sebe dobili drugi album ovog benda, koji nosi naziv Za kurve i barabe. Album se sastoji od jedanaest numera, od kojih sam imala priliku da pre objavljivanja albuma, čujem samo jednu, Tetovaže. Za razliku od prvog albuma Muzika za porniće, ovaj album traje malo duže. Album je snimljen u studiju Wave. Za miks i mastering je bio zadužen Igor Lončar, dok su za dizajn omota bili zaduženi vokal i gitarista benda Terrier.

Album otvara intro, Petar Božović koji govori o opasnim frekvencijama. Bolji intro nisam skoro čula, potpuno odgovarajuće i originalno. Uz završne reči Mlad si vreme je da se povučeš. Posle će biti kasno, mrak te pojede. Mrak… Počinje prva pesma koja upravo nosi naziv MrakPočetak pesme, deo na gitari i bubnjevima mi je skoro identičan kao jedan deo iz pesme Terrier. Od trenutka kad Duško kreće da peva, kroz mene prolazi jeza, vokal mnogo bolje zvuči nego na prvom albumu tako da, Duškove sposobnosti obeležavaju ovu pesmu. Tekst neću previše da komentarišem, ne preporučujem slušanje ove pesme noću, dok se vraćate kući, pogotovo ako ste žensko i paranoični. Ne pitajte kako znam… Sledeća pesma pod nazivom Legalizuj, počinje nešto izraženijim zvukom basa, koji bi mogao češće ovako da se čuje, jer odlično zvuči. Dotakli su se svih aktuelnih tema tj problema u ovoj pesmi, poroka i mentaliteta naše države. Zvuk gitare i bubnja, karakterističan za Terijere, ništa novo, tvrd zvuk i rokanje. Treća pesma koju sam već spomenula, je pesma Tetovaže. Naziv albuma je oslovljen po delu refrena iz ove pesme. S obzirom na to da sam čula kako zvuči uživo pre nekoliko meseci, mogla sam i da očekujem da će biti snimljena na novom albumu. Promukli glas Duška na početku pesme i rokanje bubnjeva koji šalju poruku ljudima, koji imaju glupe komentare za tuđ izgled i ograničenje, gde ćeš bolje? Ni jednoj drugoj osobi osim Duška ne dolikuje da otpeva ovu pesmu, jer je baš on dokaz suprotnostima iz ove pesme. Na jako fin način, za nešto manje od tri minuta su spustili osobe koje su pune predrasuda, svaka čast! Četvrta pesma po redu, zvana Milf. Verujem da bi tekst bolje prokomentarisao neki novinar iz muške populacije. Tako da, ja ću preskočiti komentarisanje teksta jer, nema tu šta da se tumači, sve je jasno. Sviđa mi se refren, zvuk gitare će sigurno da me natera da uđem u šutku, jedva čekam da čujem uživo. Kraj pesme, ne može biti pogodniji za hedbengovanje, samo da traje malo duže i milina!  Peta po redu pesma, sa drugačijim početkom u odnosu na ostale pesme je Duh iz lampe. Čini mi se da je tu umešao prste neki ekvilajzer, ko zna… Gitara radi svoj posao, kao i do sad, sve su savršeno spakovali u ovu pesmu. Tekst, pun besa i mržnje ali opet, sa druge strane ljubav prema svom. Možda grešim ali nekako mi se čini da je pesma začinjena patriotizmom. Ne znam iz kog pokušaja je snimljen vokal za završnicu pesme ali je odličan. Šesta pesma na ovom albumu je Bot, svi znamo kome može biti namenjena ova pesma. Što se tiče teksta, sve je istina od reči do reči, surova realnost. Baš to je ono što čini jedan deo Terijera, istina i samo istina. Uvod u pesmu je muzika iz nekog horor filma, očigledno sa razlogom. U refrenu se čuje ubrzanje, puno energije koje vokal i bubnjevi savršeno manifestiraju. Nasmejalo me je što je u pesmu ubačen i govor Dimitrija Banjca, iz Državnog posla koji govori baš o ovoj temi. Sve je odlično osmišljeno. Ovu pesmu obeležavaju bubnjevi, koji po mom ukusu najbolje zvuče u ovoj pesmi. Sedma pesma je nazvana Ljubav ubija. Odmah sam pomislila: Nije valjda da su napisali neku lepu ljubavnu pesmu, ubrzo kad sam čula tekst, samo sam se nasmejala. Kad čujete: Biće krvi, biće bola, bićeš moja, bićeš gola, voleću te, ljubiću te, tućiću te i ubiću te, shvatićete koliko ima ili ipak nema, ljubavnih elemenata ovde. Ali, sve je to taj ukus koji čini Terijere onim što jesu i ne treba ga menjati. Zvuk pravog rokenrola i tekstovi koji će vas zbuniti, uplašiti, nasmejati, obradovati, sve u jednom. Taman dok sam razmišljala koja pesma će biti moj favorit, dolazim do osme pesme Ima nas malo i shvatam, to je ta! Svako od nas se sigurno pronašao u ovom tekstu, razlika između nas i ljudi koji osuđuju razlike, svi sigurno imamo duh Terijera u sebi. Konačno, u ovoj pesmi čujem na početku bas onako kako sam priželjkivala da ga čujem. Suva energija ili kako bi oni rekli: suvi tonovi, reži gitara, ubija bas. Deseta pesma, Nemam šta da dam, koja čini mi se, ima najbolji i najiskreniji tekst. Pored svih opštih problema u koje smo svi upućeni, ova pesma mi deluje na neki način lična. Nikakve velike promene u zvuku, ali zvuk gitare mi se nenormalno sviđa u svim pesmama. Pretposlednja pesma Stani more, moj Dragane, poznata iz filma Balkanski špijun, dobija potpuno drugačiju formu, što je i, razume se, logično. Ne znam koliko puta još da ponovim koliko sam se iznenadila zvukom gitare. Terijer polako ali sigurno iz pesme u pesmu, pokazuje koliko je truda uloženo u ovaj album. Jedino što mi pada na pamet dok slušam ovu pesmu su reči iz gore spomenutog filma: Osnovali su hor, samo da bi se sastajali i dogovarali. Neka ovu pesmu tumači, ko kako voli. Poslednja pesma 555-333, na kojoj je gostovao član benda Bolesna štenad, Lama. Verujem da već svi znaju o kojoj temi je reč. Sviđa mi se kako zvuči ova saradnja, možda uskoro čujemo i još neku, zajedničku pesmu. Ako ne na nekom albumu onda, možda uživo.

Sve u svemu, Terrier je u poređenju sa prvim albumu pokazao veći kvalitet. Ostali su bend koji drži do svojih stavova, bez dlake na jeziku iznose svoje mišljenje. Vredno rade i nadam se da će im ovaj album doneti veću popularnost i da će ljudi uvideti njihov kvalitet.

*Recenzija je realizovana u septembru 2019. godine.

Prethodni tekst5 minuta slave objavili spot za pesmu PMS u kući!
Naredni tekstDeez Nuts u nedelju u Elektropioniru
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.