Nula – Kenoma (EP, 2017)

U godinama neumorne thrash metal ekspanzije na ovim prostorima, postavlja se pitanje da li i druga izdanja, stilski drugačijih izvođača i sastava u dovoljnoj meri dobijaju medijski prostor, te adekvatnu priliku za prezentovanje svog rada i promovisanje istog. Na nama samima je da te nepovoljne okolnosti menjamo, te da priliku pružimo svima (izuzev kič i šund atrakcijama, naravno).

Pred nama je EP izdanje beogradskog stoner/sludge sastava Nula, naziva Kenoma. Za one koji to ne znaju, ovo je prvo zvanilno izdanje ove grupe, objavljeno u digitalnoj formi pod okriljem britanske izdavačke kuće Black Bow Records. Stoga, zaplovimo morem reči koje su se u meni rodile prilikom preslušavanja ovog muzičkog dokumenta.

EP sadrži tri numere: Trošenje tela, Silazak u prah, Usnuo/savršen/sam.

Već u prvim trenucima percipiranja ovog produkta osetio sam snažnu atmosferičnost, koja svojom konstatnošću i mračnošću neumorno odiše čitavim izdanjem. Dakle, atmosferičnost, predstavljena u abnormalnim količinama, te segment koji daje itekako značajan pečat i krila ideji i zvuku koji odlikuju ovaj bend.

Sjajni vokalni performansi. Formiran, zreo stil pevanja, melodičan i izuzetno prijatan, savršeno odgovara na sve zadatke koje je ovo izdanje za isti segment postavilo. Interpretirajući snažne, teške tekstualne poruke i misli. Mračna, depresivna i nadasve teška tematika egzistencijalnog karaktera. Neprestano prisustvo mučnih egzistencijalnih pitanja na čije odgovore jednako mučno čekamo, pogođeni stvarnšću života.

Najkvalitetniji segmet ovog muzičkog dokumenta bi, po mom mišljenju, bili aranžmani pesama. Pesme su fenomenalno aranžirane, stimulativno dozirane furioznim rifovima, ali takođe i veoma atmosferičnim i mračnim clean harmonijama. Tu, pre svega, mislim na gitarski uredak, čije varijacije daju tu potrebnu dozu dinamičnosti, te su od ključnog značaja. Takođe, ritam sekcija je ovo izdanje obogatila na najbolji mogući način – sa mnogo groove-a, prelaza i ukrasa na bubnjevima, te bass gitarom, koja svedeno isplivava i pokazuje svoj ogroman značaj vezivnog tkiva, bez kojeg se ne može. Sudeći na osnovu tako zrelih, kompaktnih i intenzivnih struktura pesama, izvodim zaključak koji se, naprosto, samostalno nameće – od ovog benda možemo da očekujemo mnogo u budućem periodu.

Produkcija na izdanju je korektna. Sve je veoma dobro usnimljeno i izbalansirano, te na sasvim zadovoljavajući način ona odgovara zadatku koji nosi EP izdanje.

Dakle, sveukupno gledano, pred vama je još jedan izuzetan muzički dokument koji je svakim svojim aspektom uspešno odgovorio mojim kriterijumima i preferencama. Iako je reč o EP izdanju, ovaj muzički produkt je sadržajan i bez ikakve sumnje uspeva da uveri slušaoca. Ukoliko ste ljubitelj mračnih ali melodičnih rifova, celovitih, kompaktnih i konceptualnih izdanja sa puno gruva, muzičkih i ritmičkih varijacija, te filozofske, distopijske tekstualne tematike, verujem da će ovo izdanje probuditi osećaj potpunog užitka vašeg slušnog čula, te percepciju lepog doživeti do najviših ekstrema.

ffAEvcS

Prethodni tekstStraight Mickey and The Boyz u CK13
Naredni tekstKKN promovišu live album u Elektropioniru
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.