Mike Shinoda (ex-Linkin Park) – Post Traumatic (2018)

Sve je više žrtava depresije, a jedna od njih je i pevač benda Linkin Park, Chester Bennington. Mike Shinoda, takođe član benda, snimio je svoj prvi solo album kao refleksiju raspoloženja u kojem se nalazio u mesecima posle smrti svog prijatelja. Album simbolično nazvan Post Traumatic je ništa više do oproštajnog pisma između dvojice saboraca, jednog koji je ostao i drugog kog više nema.

Ovo je emotivan album koji je opisao tugu i konfuziju u kojoj se Shinoda našao u mesecima posle tog događaja. Postavlja milion pitanja o tome šta se desilo i kako krenuti u novo poglavlje života. U nekim pesmama Shinoda kao da se obraća Chesteru, Can’t Hear You Now je jedna od njih. Muzički je uspeo da pobegne od onoga što je radio sa bendovima Linkin Park i Fort Minor. Post Traumatic je pretežno hip hop album sa velikim pop uticajima. Moderno produciran, ali ne pretenciozan i napadan. Teško da će rock fanovi pronaći sebe na ovoj ploči, ali svi koji su izgubili nekog kog su voleli bi trebalo da je preslušaju. Posebno je teško slušati Over Again koja kao da je prepisana iz dnevnika Mike-a Shinode. Watching As I Fall nastavlja sa istim emocijama, Nothing Makes Sense Anymore samo doprinosi tom tužnom raspoloženju u kojem su nastale ove numere. Dovoljno je pročitati samo naslove numera i jasno je sa koliko tuge su pisane. Ipak, šesnaest pesama je bilo previše za ovo izdanje, tako da je to atmosferu dodatno spustilo na nivo dosade. Dosta je sporijih numera koje su u sličnom ritmu i muzičkoj pozadini koja se ne razlikuje. Od nekoliko numera sa gostima izdvaja se Lift Off sa pevačem benda  Deftones Chino Morenom i Machine Gun Kelly-jem.

Svako tuguje na svoj način, Mike Shinoda je reči koje su se javile u njegovoj glavi pretočio u pesme i snimio Post Traumatic. Možda ovaj album nema neku posebnu vrednost sa muzikom koja je na njemu, ali je vredan kao otvoreno pismo, poslednji pozdrav između dva prijatelja.

mikepromo_header