Mgła – Age of Excuse (2019)

U jeku pomame za ovim bendom, i to sve otkako je objavljena vest da će održati koncert u Beogradu 18. septembra, stigla je i nova Mgła, nakon 4 godine pauze. Prethodni album Exercises in Futility, objavljen 2015. godine, doneo je, čini mi se, još veću slavu ovom poljskom black metal sastavu, od takođe proslavljenog albuma iz 2012. godine koji nosi naziv With Hearts Toward None. Novi album koji nosi naziv Age of Excuse objavljen je 2. septembra tekuće godine na njihovom Bandcamp-u, ali i kao CD izdanje putem njihove izdavačke kuće No Solace. Takođe su najavili da će novi album biti objavljen na vinilu i da će album otpremiti i na druge platforme za prenos muzike.

Cover art najnovijeg albuma radio je odlični Zbigniew M. Bielak, poljski umetnik, ilustrator i arhitekta koji je radio omote mnogim velikanima underground scene. Između ostalih, radio je omote bendovima Behemoth, Dimmu Borgir, Ghost, Watain kao i mnogim drugim sastavima koji pripadaju ekstremnoj metal sceni. Meni je odavno zapao za oko budući da su njegovi radovi onako baš po mom ukusu. Smatram da su njegove kreacije omota, logoa i ostalih tipova artwork-a savršene za bendove ovakvog kalibra, te sam prijatno iznenađena saradnjom između njega i muzičara podzemlja.

Najnoviji album Age of Excuse, o kome je ovde reč, čini se kao prirodan nastavak na već spomenutu prethodnicu Exercises in Futility. To je u mom slučaju prvi album koji sam poslušala kada sam prvi put čula za njih, a tek onda sam pustila i ostale kako bih dobila celu sliku o bendu. Pošto sam neko ko je u svojim mlađim, srednjoškolskim danima slušao malo više sirovog black-a, što nije slučaj i danas, bila sam prijatno iznenađena koliko je prvi album Groza, da kažem tako, slušljiv. Obično su prva izdanja daleko lošijeg kvaliteta u svakom smislu tog izraza, te to nisam očekivala, budući da u poslednjih nekoliko godina black slušam usputno i ako odmah ne čujem neku melodičnost i dobar kvalitet zvuka ili snimka, zaobilazim ga. No, Groza već uspešno priča priču o stilu ovog sastava i putanji kojom su hteli da idu. S tim u vezi, svaki naredni album bio je samo nastavak na započetu priču, bez da je bend skretao sa putanje i menjao svoj zvuk i stil. Meni ovaj bend zvuči kao švedski Watain, koji lično volim, ali uz razliku da su mi ovi Poljaci draži budući da mi je njihov zvuk za nijansu interesantniji.

Ovaj bend sam samo delimično već gledala uživo, ali priznaću da je to bilo sa pola mozga, tada maltene ne znajući još uvek ko su i šta su, prilikom jednog od niza volontiranja na slovenačkom festivalu MetalDays, 2017. godine. Recimo da sam tek posle toga pustila koju pesmu od njih kod kuće, da vidim šta to beše što smo tamo videli i čuli. Da sam tada bila pripremljena, daleko bolje bih ispratila njihov koncert tamo, tu nema sumnje.

Ono što je zanimljivo i upečatljivo kod Mgłe je da numere nose naziv albuma, s tim što su pesme samo numerisane rimskim brojevima, po svom redosledu na albumu. U tom maniru, pesme sa novog albuma nose nazive: Age of Excuse I, Age of Excuse II, Age of Excuse III, Age of Excuse IV, Age of Excuse V i Age of Excuse VI. Album se sastoji od 6 numera i traje cirka 42 minuta. To je 42 minuta čistog mraka, mizantropije i nihilizma i, koliko god to zvučalo detinjasto, mene i dalje loži. Čini se da je 2019. godina do sada bila odlična godina za nova izdanja ekstremnog metala.

Njihov zvuk je i na novom albumu isti kao i pre, a to je neki večni miks melodičnog i statičnog, brzog i sporog, primamljivog i umrtvljenog, dinamičnog i atmosferičnog. Sve je to, po mom mišljenju, Mgła i to treba i da ostane. Još uvek nisam sigurna da li nešto posebno odskače na ovom izdanju, jedno od drugog, sem što su mi neki favoriti ovog kataloga numere 3, 5 i 6. Tekstovi pesama su i dalje na nivou i pokazuju, maltene jednolično, u kom pravcu razmišljaju. Njihov stil je svakako tradicionalni black metal, sa ponekim modernim obrtom i kvalitetnijom produkcijom. Rifovi su efektni i skoro melodični, ali je celokupan utisak da definitvno nisu hteli da budu previše melodični, jer bi ih to onda odvelo u neke druge vode. Pre bih rekla da su se ograničili i obuzdali kako bi ostali u okviru zamišljenog, te smo to obećano ponovo dobili i na ovom novom izdanju. Moj utisak je da album počinje sporije i nekako uspavano, a onda se trećom numerom trgneš i kreneš da kapiraš priču koja se odigrava. Kao i uvek, prvim slušanjem ne mogu ništa da zaključim, moram da pustim album na repeat više puta u toku dana ili čak više dana, da prespava, kako bih konačno počela da ga cenim. Tek onda kreće da se kristališe koje pesme su mi favoriti time što su mi brže ušle u uvo od ostalih. Na ovom izdanju ih ima barem 3, što je već polovina albuma. Pa čak i pesme koje su ostavile blaži utisak na mene na početku, sa svakim narednim slušanjem ulaze u uvo. To je znak da je bend uradio nešto kako treba. Kao zaključak, meni se ovaj album kada sve saberem i oduzmem poprilično sviđa i prijatno je osveženje u moru bendova koji bi da se probiju ili vrate na scenu mlakim izdanjima. Ovo svakako nije jedno od njih.

Zapravo, brdo dobrih bendova koje pratim je baš ove godine objavilo novi album i svi do jednog su bili vrhunskog kvaliteta. Age of Excuse ne odskače od tog sveopšteg utiska i mislim da ću ga vrteti duže vreme. Odnosno, dok se ne zasitim, pa nađem novi bend ili album oko kojeg ću podjednako da hajpujem. Ionako uvek tako ide.

Prethodni tekstPoznata satnica koncerta benda Mgla!
Naredni tekstSećanje na Milana i Magi u četvrtak u KST-u
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.