Hurleur – Ja! (2017)

Hurleur je energični pank rok četverac, oformljen u Negotinu, 2012. godine. Trenutno je grupa stacionirana u Beogradu. Premda je reč o veoma mladim ljudima, ova četvorka može da se pohvali pozamašnim koncertnim iskustvima, a kao najznačajna iz korpusa istih možemo istaći nastupe na Belgrade Beer Fest-u, Exit festivalu, Arsenal-u, Zaječarskoj Gitarijadi, kao i velikim brojem klupskih koncerata i svirki. Osim matične im grude, sastav je realizovao i nekoliko zapaženih nastupa u Bugarskoj, nakon kojih je i tamo stekao izvesnu fan bazu.

Pred nama se nalazi njihovo oficijelno debitansko dugosvirajuće izdanje, simboličnog, efektnog i frekventnog naziva Ja! Pre početka recenziranja ovog audio dokumenta, vredi predstaviti i nekoliko servisnih informacija apropo istog. Dakle, izdanje broji osam pesama, sa još dve bonus pesme, uvrštene za fizičko izdanje. Publikovano je pod okriljem izdavačke kuće RnR Records, a, pesme su beležene u beogradskom studiju Citadela Sound Production, pod producentskom palicom Luke Matkovića, frontmena beogradskog technical thrash metal sastava Quasarborn. Za vizuelizaciju i likovno oblikovanje omota i bukleta bio je angažovan Marko Danilović Tihi, Lukin saputnik iz grupe.

Hurleur je mladi muzički entitet koji, zadovoljavajući sve nivoe muzičke rabote, i te kako legitimno predstavlja manifest zdrave infrastrukture jedne muzičke grupe, koja, saodnosno navedenom, konstantno progresuje. Izdanje, o kojem u ovom trenutku pišem, karakteriše keči atmosfera, mladalačka pank histerija, puna entuzijazma, puna znoja, volje i strasti, epiteta preko potrebnih domaćoj alternativnoj muzičkoj sceni, koja svoju manifestaciju doživljava, pre svega, na literarnom polju. Tome u prilog svedoče nazivi pesama Sam, Mortalite, Problem, Briga me, Grizi sistem, Zauvek, Neću tako mlad, Pobuna pankera, te naslovna numera prvenca, pesma Ja!, koja zaokružuje regularni deo izdanja. U korpus bonusa, za fizičko izdanje, uvrštene su i odveć znane numere Hoću da i Porno filmovi, kojima je Hurleur skrenuo pažnju publike na svoj rad. Dakle, bez uvijanja, decidno, bez revolucionarnog niti epohalnog otkrića, konkretno i glasno! Muzički aspekt ovog audio dokumenta zrelo je formiran i selektovan. Album je intenzivan, tačan i precizan. Koherentan i vitalno jezgrovito konstituisan. Kako napisah, isti obiluje hit, catchy deonicama, a numere su ujednačenog kvaliteta, te, shodno tome, svaka numera pretenduje da postane favorit. Takav podatak, složićemo se, nije uobičajen. Muzika prvenca bi, slikovito rečeno, mogla da se okarakteriše kao strasan intiman čin Goblina i Bjesova, sa primesama koječega. Prostor za kreativni napredak i dalje evolutivno oblikovanje i sazrevanje dakako postoji, ali, kako je reč o debitanskom izdanju, zaista je veoma dobro.

Produkcija je odlična, mada, budući da je potpisnik iste Luka Matković, čovek koji, u ovom trenutku stoji iza pregršt izdanja koje je producirao, nije nužno piskarati mnogo. Saradnja benda i producenta primetna je, a postignuti zvuk, kao posledica iste, svedoči postignutoj dobitnoj kombinaciji. Svaki instrument diše, postignut je sjajan balans između produkcijskih standarda današnjice i estetskog profila ovog izdanja. Time je ujedno potvrđena teza da autor, uz dobrog producenta pored sebe može značajno da unapredi svoje izdanje. Da je drugačije zabeleženo, ne bi valjalo! Za kraj, vredi pohvaliti i vizuelno rešenje, koje je, kako rekoh, osmislio Marko Danilović. I ovom, veoma važnom, incijalnom manifestu izdanja pri susretu sa čulima potencijalnog konzumenta, Hurleur je i te kako odgovorio zadatku, te na adekvatan način zaokružuje ideološki koncept prvenca.

Dakle, Hurleur je u etar pustio kompletan album, pažljivo i predano realizujući svaki njegov činilac. To je retkost i na tome ovim momcima moramo da odamo poštovanje. Iznad svega, tu su prisutni iskrena pasija i dečačka strast, koje krase grupu, što se neminovno čuje i oseti prilikom konzumacije ovog proizvoda. Jasno je, Hurleur krči svoj put, predstavlja validnog pretendenta koji svim raspoloživim resursima teži da svoje ime pozicionira visoko na alternativnom muzičkom nebu regiona nam. Dobar posao, momci!

IMG_2533

Prethodni tekstRambo Amadeus i Zoran Predin pridružuju se koncertu Hajde sanjaj me, sanjaj!
Naredni tekstRain Delay, Frozen Moonlight @ Dom omladine Beograda, 6.5.2018.
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.