Goblini – Jednina (2019)

Nakon šest godina, konačno se ispred nas našao novi album grupe Goblini, koji nosi naziv Jednina. Album Jednina se pojavio 4. decembra pod okriljem muzičke izdavačke kuće Metropolis Music i čini ga deset numera.

Nekoliko pesama sam poslušala premijerno na radiju Beograd 202, razume se, nisam mogla da sačekam još koji sat da se pojavi na Youtube kanalu. Golub je gostovao u toj emisiji i najavljivao pesme koje su bile skraćene. Skraćene u toj meri da ti zagolicaju misli i da narednih nekoliko sati provodeš kao na iglama, dok čekaš cele na internetu. Konačno kada sam ih poslušala i uživo u Novom Sadu, nakon četiri meseca od izlaska albuma, mogu slobodno da kažem da sam jedna od onih koji su album preslušali ko zna koliko puta, do sitnih detalja. Ovu recenziju ću pisati vođena svojim mislima na osnovu studijske verzije albuma i slušanju novih pesama uživo.

Vi, koji čitate ovu recenziju, verovatno već imate svoje mišljenje o ovom albumu. Dakle, u ovo vreme kada je muzika dostupna svima i u svakom momentu, suludo je čitati recenziju koja će vam reći da li je neki album dobar ili nije. U svakom slučaju, još nisam upoznala nekoga ko ne voli Gobline. Ako baš taj jedan čovek čita ovu recenziju, volela bih da mu promenim mišljenje.

Prva pesma koja nam je najavila čitavo remek-delo zvano Jednina, jeste pesma Meso. Ako ste jedan od onih koji su čitali Golubovu knjigu Izgužvane misli, verovatno ste zapazili da neke od pesama imaju malo širu priču. Dakle, pesma Keep away from children peva o marihuani, Dan D o trodonima, Elesdi se vraća kući i Dr Hoffman o esidu, P-5 o lepku. Pesmu Meso bih dodala u ovu kolekciju. Ko zna šta se krije sve iza ove pesme, za sada možemo samo da nagađamo. Ovu pesmu pored teksta obeležava refren koji budi emocije, vraća u život i motiviše da se boriš. Baš kad pomisliš da ne može bolje, Goblini već sa prvom pesmom naprave haos u glavi. Sledeća numera je Hvala Vam, posvećena svima koji su imali uticaje na njihove živote, a više nisu sa njima. Čista emocija! Svako od nas koji poštuje njihov rad se pronašao u ovom tekstu. Svi smo mi jednim delom zbog njih postali oni koji kako kažu Goblini: Mogu svakom čoveku da pogledaju pravo u oči, savest ih ne probudi u pola noći, što se ne stide onog što nemaju, a tuđe nikad nisu tražili, veruju u ljude, ne plaše se da sanjaju, ne vole džipove i zurle, popove i kurve. Iako se zna kome je posvećena ova pesma, ja je posvećujem baš njima. Njima koji su nas izveli na pravi put, njima uz koje smo odrasli. Goblini, Hvala Vam! Sledi treća pesma po redu, koja nosi simpatičan naziv Švić! Švić!Tematika pesme je slična pesmi iz 1996. godine, Bolje soko u ruci nego guska u krevetu. Dame lakog morala definitivno neće voleti ovu pesmu. Sviđa mi se sklad gitara i bubnjeva, koji u nekim delovima pesme nije toliko karakterističan za Gobline. Tu je i onaj Golubov ludi uzvik, menjanje raspoloženja i glasa, savršeno! Četvrta pesma je prava šamarčina realnosti za sve nas. Pesma nosi naziv Ja, ti ili on. Surov i nažalost istinit tekst o današnjici. Kao i uvek, Goblini kao da tačno prstom pokazuju gde se problem nalazi i to baš onako kako smo navikli, bez dlake na jeziku. Iako pank muzika sama po sebi poziva na bunt, oni to još dodatno začine. Večita borba sa sistemom je izgleda njihova večna inspiracija. Borba traje već godinama, ali, kako je Bertolt Breht davnih dana napisao: Bolje se uzalud boriti, nego uzalud živeti. Da li se zajedno sa Goblinima borimo uzalud protiv sistema? Ne znam. Jedino što znam da ću se boriti i da mi je drago što sam na strani Goblina. Pored sjajne tematike i teksta, zvuk gitare pred kraj ove pesme mi je favorit. Sledi pesma Ti si taj, koja je i ekranizovana. Moram priznati da je Vlada odradio sjajan posao u svakoj pesmi, ali mi se bas najviše svideo u ovoj pesmi, naročito uživo. Ponovo motivacija, bunt, buđenje, bes. Prava revolucija! Baš zbog ovakvih stvari su Goblini naš glas razuma u ovom gadnom vremenu. Šesta pesma po redu je Zapad-severozapad, pravi mrak. Takođe aktuelna tema, odlazak iz ove zemlje, realnost i tuga. Jedini moj komentar za ovu pesmu je surova i bolna istina. Opis trenutnog društva na ulicama je prikazan i u pesmi Žmigavac. Spot za ovu pesmu je izašao u februaru ove godine, blago rečeno da je sjajan skoro kao i pesma. Leo i Alen su spržili ovu pesmu svojim gitarama. Sledi pesma na italijanskom, II Migrante. Iako nisam imala pojma o čemu Golub peva, shvatila sam da je tekst pun pomešanih emocija. Kada sam skapirala o čemu se radi, i ja sam bila puna pomešanih emocija. Ovakav haos u mozgu mogu da naprave rečima, emocijama, muzikom, samo oni. Ko kaže da jedna spora i jednostavna pesma bez električnih gitara, bubnjeva i vike ne može da probudi bes u nekome? Ova pesma je dokaz da može! Poslednje dve pesme, Mirno more i Negde pred zoru su moji favoriti. Deveta pesma je Mirno more, savršen tekst, savršena muzika, bubnjevi, sve! Ovom pesmom su Goblini uzburkali i najmirnije more. Sledi pesma Negde pred zoru. Pesma uz koju sam stegla ogradu ispred Goblina, zaplakala kao detence među gomilom ljudi i verujte mi, nisam bila jedina. Neke pesme jednostavno imaju dušu i ova je jedna od njih. Upravo zbog ove pesme jedva čekam da mi zapucketa gramofonska ploča koja nosi naziv Jednina. Kada ponovo budem preslušala čitav album na gramofonu, sigurna sam da ću ga još više zavoleti. Dok iščekujemo ploču, ostaje nam da uživamo u ovom savršenstvu.

Goblini su ti koji od sivila prave euforiju. Oni su sve što nam treba, naša svetla tačka. Ko god želi da me ubedi da ovaj album nije remek-delo, može odmah da odustane. Goblini su remek-delo, svaki njihov album je savršen na svoj način i ostaje nam samo da verujemo da će ih biti još mnogo.

Prethodni tekstNick Mason, bubnjar benda Pink Floyd, krajem juna u Beogradu
Naredni tekstNemesis – The War Is On (2020)
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.