Elektromattik – Otrovan (2019)

Beogradski sastav Elektromattik predstavlja novog participanta na regionalnoj rokenrol matrici. Inauguracija u pomenuti svet načinjena je publikovanjem debitanskog dugosvirajućeg izdanja, koje nosi naziv Otrovan.

Album broji deset numera, sledećih naslova: To što vidiš, to i dobijaš; Benzin; Nije lako; Mesečar; Sav tvoj mrak; Moram da te pronađem; Otrovan; Povedi me; Telo pamti sve i Ovde moraš da ne znaš gde si. Izdanje je beleženo u beogradskim studijima Orvel, Studio 15, Red Wall Box i Kazablanka. Miks albuma je realizovan u studiju Lothlorien, a mastering izdanja potpisuje Philip Dust, iz Mančestera. Reč je o samoizdanju, koje je dostupno u oba zna nam formata. Vizuelni aspekt izdanja potpisuju fotograf Ivan Grlić, te članovi grupe, gitarista Nemanja Ilić, koji je autor fotografije na omotu i vokalista Daniel Mihajlović, koji je dizajnirao omot.

Elektromattik je sastav koji, iako nov na domaćoj alternativnoj sceni, u svojim redovima ima iskusne muzičare, odveć poznate po radu u drugim grupama. Album de facto predstavlja rezultat iskonske ljubavi članova grupe prema rokenrol muzici. Slagao bih, ukoliko bih rekao da sam oduševljen kreativnošću, inventivnošću i unikatnošću, koju isporučuje ovaj audio dokumentu, ali bih, takođe, slagao ukoliko kažem da nisam uživao prilikom konzumacije. Dakle, kada govorimo o audio identitetu ovog beogradskog sastava, nije nužno spekulisati i kontemplirati u nedogled. Naprotiv. Ovde govorimo o jednom konkretnom, jasno definisanom i konstituisanom rokenrol zvuku, sa minimalnim primesama i frazama sličnih pravaca i podpravaca. Fakat je da nedostatak unikatnog, začinskog iks faktora može da predstavlja prepreku na relaciji album – slušalac. Zabeleženo i otelotvoreno na albumu dakako je već čuto, u nebrojeno mnogo formata i izdanja, no, smatram da vredi pružiti šansu. Istakao bih numeru Mesečar, četvrtu po redu, koja, nakon inicijalnog dela, koji čine tri numere ujednačenog kvaliteta, predstavlja inicijaciju potencijalne unikatnosti identiteta ovog sastava. Čini se najkreativnijom, te shodno tome i najfrekventnijom. Osetna je atmosfera kakvu je grupa The Cult emitovala u zenitu svoje egzistencije. Izuzev spomenute, ostale pesme mi se čine ravno, bez značajnijih dinamizacija, patosa i sličnih kapitalnih aspekata. Bilo bi poželjno da grupa u predstojećem periodu kreativnog kolektivnog rada značajnije posveti pažnju traganju za svojim unikatnim izražajem, jerbo u protivnom neće imati kredit i adut, koji predstavlja jedino suštinsko i legitimno merilo na alternativnom muzičkom nebu. Savet je zaista dobronameran, i dolazi od čoveka koji je intenzivno investirao godine svog života slušajući, svirajući i analizirajući rokenrol.

Sa druge strane, svakom aspektu produkcije albuma pripisujem plus, a naročito ističem veoma uspešan miks i mastering. Takođe, vizuelni identitet izdanja je pohvalan.

Ipak, i povrh ne tako originalnog zvuka, koji je Elektromattik ponudio na izdanju, isto je prijatno i slušljivo, te verujem da će mnogi prepoznati i pozdraviti zvuk prvenca grupe. Pesme su ujednačenog kvaliteta i intenziteta, te nije zgoreg počastiti svoje auditivne receptore ovim rokenrol uretkom. Moj predlog je da albumu Otrovan dakako pružite šansu, te da sami iznesete svoje zaključke.

Elektromattik omot

Prethodni tekstSaša Gambiroža započeo solo karijeru singlom i spotom
Naredni tekstSigma Epsilon – Svi putevi vode do smrti (2019)
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.