Edo Maajka – Put u plus (2018)

Od početka svoje karijere Edo Maajka je bio neko ko je uvek dobrodošao na naš teren. Mi rock – punk – metal fanovi smo uglavnom snobovi i ne puštamo svakog u naš svet. Ali Edo, on je jedan od nas. Ne zato što ga na koncertima ponekad prati live bend pa ume da zvuči kao Peppersi ili RATM, već zato što živi ono što radi, što je iskren i što punim srcem stoji iza svoje muzike. Šest godina čekamo njegov šesti studijski album i Put u plus kao da je stvoren da mu muzički snobovi, kao ja, ne mogu odoleti.

Od 2016. i singla Ojojoj Edo je ponovo aktivan posle duže pauze. Ipak, ta pesma se nije našla na Put u plus jer se ne bi ni uklopila. Ovaj album ne zavisi od takvih hitova, kompletno je urađen za živim instrumentima i kreće se između repa sa Edine strane i rock-a, jazz-a i funky-ja kao muzičke podloge. Tekstualno, jer to je ovde najvažnije, ima optimizma bez obzira što su teme, neizbežno, apatija, korupcija, etiketiranje. Živimo na mnogo zajebanom području, tako da pesme kao Od sutra izuzetno verno opisuju stanje u kojem se mnogi nalaze, bezvoljni i nespremni da žive svoj život već sve odlažu za sutra. Priča se i o društvu u kojem živimo u Dolazim i odlazim koja je podeljena između rokerskog dela koji je glas razuma u pesmi i narodnjačkog refrena koji predstavlja tu surovu relanost opisanu stihom: a vrijeme k’o da tu ne prolazi. Treba samo malo volje da bude bolje bi bila poruka soul jazz pesme Bolje je bolje koju je snimio sa Yaya-om pevačicom Jinx-a, a to je ujedno, po meni, najozbiljniji umetničko kreativni poduhvat Ede do sada. Od pesama sa ljubavnom tematikom, uslovno rečeno, našle su se Ne mogu disat koja baš realno opisuje stanja kada si sa ribom, ali i bez nje. Druga, mnogo ozbiljnija i jedna od boljih u Edinom repertoaru je Otrov, kojoj Dino Šaran daje posebne emocije svojim pevanjem, a posvećena je ljubavi, ali u godinama kada već počinje da bledi i nestaje. Prophets Of Rage uticaj može da se čuje u odličnoj Put u plus i jezivo realnoj Ti meni ništa. O etiketama koje nam drugi lepe samo zato jer smo drugačiji od njih priča se u nenormalno funky numeri Izdajničko kolo i baladi Novi dan, u kojoj je gostovao Alejuandro Buendija (poznatiji kao Saša Antić, TBF). No Pasaran je numera sa kojom je započeta promocija ovog izdanja i ona nosi najvažniju poruku, a to je da se ne treba predavati.

Ovo nije album za one koji vole Bombu, ovo je album za nas koji volimo odličnu svirku. Biću iskren, obožavam i ja Bombu i Prikaze i Prži, ali trebalo nam je nešto poput Put u plus. Nismo više mladi i muče nas neke druge brige, a živimo na mestu gde se ništa ne menja, zato upamtite ove mudre reči:

Miriše fašizam u zraku, osjeća se ono,
Ono milu im majku, i svi su u strahu..
Osjeti se svuda opet, care širom Europe
Hoće punim da prođe – budi svjetlo u mraku.

No pasaran, jaran, no pasaran

edo maajka put u plus