At The Gates – To Drink From The Night Itself (2018)

Stigao je novi At The Gates, nakon 4 godine pauze. Od albuma At War with Reality objavljenog 2014. godine, nije bilo novog materijala sve do sada. Novi album nosi naziv To Drink From The Night Itself  i objavljen je 18. maja 2018. godine za Century Media Records.

Ovo je tek šesti studijski album, iako ovaj getenburški bend postoji još od okruglo 1990. godine. Debi album The Red in the Sky is Ours izašao je 1992. godine, a naredni pod nazivom With Fear I Kiss the Burning Darkness 1993. godine.  Mnogi smatraju da je njihov treći studijski album Terminal Spirit Disease ono čime su se probili do šire publike, mada istina je da je tek njihov naredni album, pod nazivom Slaughter of the Souls, upravo ono što im je dodelilo etiketu getenburški death metal.

Iznenada, braća Björler napuštaju bend 1996. godine, i obzirom na to da je ostatak postave procenio da je nemoguće nastaviti karijeru bez njih, bend prestaje s radom do daljnjeg. Tako je, na veliku radost fanova, bend 2008. godine najavio veliki povratak na scenu u vidu turneja na mnogim festivalima širom sveta, između ostalih tu su se našli Wacken, Hellfest, Roskilde, Graspop i Bloodstock.

Zanimljivo je da je neposredno pred sve te nastupe, tačnije 2007. godine, frontmen Lindberg izjavio kako neće biti nikakvog novog albuma i da nasleđe poslednjeg albuma mora ostati netaknuto, a i bojali su se da ne razočaraju publiku ukoliko novi materijal ne bude valjao. Najzad, uprkos svim prethodnim izjavama, 2014. godine su izbacili novi album i kada su upitani hoće li nastaviti tim putem, frontmen je ostao suzdržan i rekao kako je bolje da ne govori ništa, jer su i ranije kršili obećanja. Tako smo ove godine konačno dobili i 6. studijski album, o kome u narednim redovima planiram nešto i da kažem.

Prvo ću spomenuti da sam ovaj bend imala prilike da vidim i čujem uživo 2016. godine na slovenačkom festivalu Metaldays, kada su promovisali prethodno izdanje. Moram priznati da ih tada nisam nešto aktivno slušala, ali sam znala po nekoliko pesama sa svakog albuma. Njihov nastup je bio za pamćenje i zaista su ostavili pozitivan utisak na mene. Slobodno se može reći kako je ovo jedan od najstarijih i najuticajnijih melo death metal bendova na svetu. Svi znamo da najveći broj kvalitetnih bendova ovog žanra dolazi upravo iz Švedske, te nije ni čudo što joj i ovaj bend omogućuje tu titulu. Za već pomenuti povratnički album su osvojili i švedski Gremi.

At The Gates nam novim albumom pokazuje da velika vremenska rupa u njihovim nastupima, ali i snimanju novih stvari, apsolutno nikakvu razliku nije napravila. Bend, čak šta više, zvuči bolje nego ikad, ako mene pitate. Album To Drink From The Night Itself je baš po mom ukusu, a primećuje se napredak u kvalitetu i produkciji, što svakako možemo prikačiti delu izdavačke kuće Century Media Records (Arch Enemy, Iced Earth, Lacuna Coil, Moonspell, Orphaned Land), koji je za isto bio zadužen i na prethodnom, povratničkom izdanju.

Album otvara instrumental Der Widerstand koji je prava epska poslastica i dostojno najavljuje sadržaj ostatka albuma. Ovaj instrumental je više kratak intro od minut i po i na njega se nastavlja eksplozivna naslovna numera albuma To Drink From The Night Itself. Meni omiljena stvar na albumu, prepoznatljivi rifovi koji su tipični za At The Gates i upravo su ono što volim kod ovog benda. Pesma ima zaraznu i lako pamtljivu melodiju koja se ponavlja kroz celu numeru. Dalje, prelazimo na A Stare Bound in Stone, za koju smo, pored prethodne, pre nekoliko nedelja dobili i zvanični spot. Još jedna poprilično kvalitetna stvar na albumu, sa tipičnim melo death deonicama i masnim rifovima, te je odličan kandidat za šutke na live nastupima. Palace of Lepers, takođe favorit, nastavlja u istom duhu, a priča nam priču o onima koji umiru od gube. Sve tekstove potpisuje frontmen Thomas Lindberg, a muziku basista Jonas Björler. Daggers of Black Haze je malo melodičnija od ostalih, sa za nijansu dužim, mirnijim deonicama, što se meni lično dopada, i ide istim tokom kroz celu numeru. Solažni deo je posebno vredan pomena. The Chasm je mračna mantra, a numeru nosi dominantan poskakujući ritam bubnja, poznatiji kao galop. In Nameless Sleep je još jedna malo melodičnija stvar, ali meni znatno dosadnija od Daggers of Black Haze obzirom na to da nema neki posebno pamtljiv deo koji bi me naterao da ovu numeru preslušam ponovo. Stoga prelazimo dalje na The Colours of The Beast, koja bogami ima i sludge momente, koji su takođe tipični za stariji At The Gates. Naredna, A Labyrinth of Tombs, ima zanimljivo ime i brza je uz isto takve promene ritma, konkretno prelaz nakon prvih 30 sekundi već pravi prvu razliku u odnosu na uvodni deo u kome gitare pršte u okviru granice neprijatnog. Seas of Starvation ima uvod u kome se definitivno vide uticaji benda Slayer, ali i u ostatku pesme se isti takođe osećaju. Završavamo sa In Death They Shall Burn koja provereno već sa prvim akordima pokreće publiku u agresivnu šutku i kao kontrast The Mirror Black, kako i doliči, zatvara album u sporijem stilu. Ja bih je lično nazvala death metal uspavankom.

Koncept i naziv albuma, prema rečima frontmena, poručuju i upućuju na metaforu da živimo i dišemo kroz umetnost. Meni se album konkretno svideo, neke pesme više neke manje, ali tako to uvek ide sa svakim bendom. Upamtićemo najverovatnije samo numere za koje je izašao i spot, eventualno još jednu-dve, jer su ostale pesme nekako ravne i zanemarljive u odnosu na njih. Meni je lično ipak drago da se bend vratio na scenu i da ponovo snima nove stvari, jer je gotovo zasluženo At The Gates jedno od bitnijih imena ovog podžanra.

to_drink_from_the_night_itself-43620316-

Prethodni tekstE, moj Negotine…
Naredni tekstDr. Nele Karajlić prvo ime Belgrade Beer Festa!
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.