Arctic Monkeys – Tranquility Base Hotel & Casino (2018)

Odavno me niko nije ovako zbunio kao Alex Turner. Kada sam preslušao Tranquility Base Hotel & Casino shvatio sam zašto nije hteo da objavi niti jedan singl kao najavu za ovu ploču. Zapravo singla i nema jer realno ovo i nije Arctic Monkeys album. Ono što je sigurno jeste da ništa slično ovome nećete uskoro da čujete.

Ovaj album nije slučajnost jer treba imati ideju i snimiti nešto ovako. Više deluje kao soundtrack za neki eksperimentalni film, a ne album popularnog rock benda. Muzika na njemu je inspirisana francuskim šansonama i lounge jazz-om, provučenim kroz progressive psychedelic pop i art rock. Deluje komplikovano jer i jeste. Dok ga slušate imate osećaj da ste teleportovani u šezdesete godine prošlog veka kada su Neil Armstrong and Buzz Aldrin sleteli na mesec. Za razliku od prethodnog Arctic Monkeys albuma AM, koji je jedan od najboljih rock izdanja ove decenije, novi teško da može da se svrsta u tu kategoriju. Bilo bi lako ocrniti Tranquility Base Hotel & Casino samo zato jer se ne uklapa u sliku koju smo do sada imali o ovom bendu. Treba dosta umeća snimiti ovakav album, ali ima jedan problem! Novi materijal ima dosta zanimljivih detalja, ali sam po sebi nije previše zanimljiv. Pesme kao da se nadovezuju jedna na drugu tako da se na trenutak gubi pojam šta zapravo slušamo. Gitara skoro i da nema, a pevanje je podređeno naraciji jer je Turner rešio da ispriča priču zasnovanu na sci fi elementima o astronautima koji su sleteli na mesec. Počinje sasvim pitomo sa Star Treatment koja vas svojom prijatnom melodijom uvodi u ovaj album taman dovoljno da vas zaintrigira za ono što sledi posle nje. Kroz album se oseća uticaj David Bowie-a i to ne slučajno jer je on začetnik ovakvog zvuka. One Point Perspective i The World’s First Ever Monster Truck Front Flip su definitivan omaž na koji bi Bowie bio ponosan, nadam se. Prava šansona, predivna American Sports je istinski hit ove ploče, na njoj su savršeno uklopljene,melodija sa pevanjem, strofe sa refrenom, što ne može da se kaže za neke druge numere. Naslovna Tranquility Base Hotel & Casino deluje mračnije od ostatka materijala, što je čini dodatno zanimljivom i upečatljivom. Uspevaju da naprave još jedan hit sa tripoznom Four out of Five, koja kroz energični refren i promenama melodije kulminira u kakofoniji svih instrumenata. Posle nekoliko pesama u kojima je pevanje bez trunke motivacije album se završava na najlepši mogući način. Čudnog naziva, kao i sve sa ovim albumom, The Ultracheese u kojoj je Alex sam uz svoj klavir zaista pogađa prave emocije koje su nedostajale ovom albumu. Uz malo The Beatless-a, Bowie-a pa čak i country zvuka, ova pesma nesvakidašnje prija i ostavlja krajnje pozitivne vibracije.

Ovaj album će biti totalno razočaranje za jedne, ali i remek delo za druge. Arctic Monkeys su bend koji nije snimio dva ista albuma, od skromnih indie rockera na početku karijere do velikih rock zvezdi kakve su sada, oni konstantno napreduju. Intrigantan Tranquility Base Hotel & Casino bi bio mnogo hvaljeniji da je objavljen kao solo album Alex Turnera koji ga je i napisao sam pre dve godine. Bend jeste učestvovao u snimanju ovog albuma, ali kao da nisu uspeli da ostave svoj pečat na njemu.

arctic monkeys tranquility