PRISećanja novinara na 2018. godinu

2018. godina bila je definitivno najuspešnija za PRIS portal od nastanka u septembru 2016. U ovoj godini je na sajtu objavljeno preko 1360 najraznovrsnijih sadržaja koje je pogledalo preko 220 000 posetilaca sa pojedinačnih IP adresa, uz preko 9 200 000 pregleda sadržaja. Najveći uspeh načinjen je organizacijom PRIS Stage-a, kao i PRIS Toxic Weekend festivala, čime smo po prvi put prevazišli okvire web kontakta sa našom publikom. Da bi se do navedenih rezultata došlo, bio je neophodan rad novinara koji će vam u ostatku teksta predstaviti tri koncerta sa kojih su izveštavali, a koji su im postali omiljeni događaji u 2018. godini.

Bojana Prašović

Bojana je tokom ove godine izveštavala sa 16 koncerata, napisala je tri recenzije dugosvirajućih izdanja, jednu kolumnu i realizovala jedan tekstualni intervju.

Budući da je ovo bila moja prva godina u PRIS-u, nisam se još uvek dovoljno uigrala kako bih mogla da pariram ostalima po pitanju broja svirki koje sam imala zadovoljstvo da posetim do sada, ali mislim da ih je bilo sasvim dovoljno da od njih mogu da proberem neke od omiljenih mi. Krenuću hronološki, a u pitanju je moj već drugi koncert od kako pišem. Pored te činjenice je, ni manje ni više, usledila ljubav na prvi pogled, pošto sam ovaj bend tada slušala premijerno uživo, a mislim na domaći sastav Consecration koji je 2018. otvorio nadrealno odličnim nastupom u Elektropioniru 16. februara, gde sam takođe bila po prvi put, a moram priznati ovim povodom da me je prostor oduševio i nakon toga mi je postao omiljeno mesto za manje svirke. Dalje, skačemo na leto i koncert svetskih razmera održan 18. juna u bašti SKC-a, a to beše ludački dobra fešta koju napraviše Ameri Body Count, koji neguju kvalitetan rep-metal zvuk koji, ako ćemo iskreno, retko kada u toj kombinaciji ispadne na dobro. Međutim, ovi veterani pomenute scene u tome prosto briljiraju i reklo bi se da kod nas imaju pozamašnu bazu fanova, koja se sastoji i od mladih, ali i od onih malo starijih budući da je bend aktivan dobrih 28 godina. Koncert je ispratio veliki broj ljudi i činilo se da su se svi odlično zabavili te letnje večeri u bašti. Za kraj, prvo mesto na mojoj listi zauzima koncert irskih spejs-rok kauboja God is an Astronaut – to je bio događaj koji je 8. oktobra upotpunio moju godinu muzički i ovaj nastup će mi gotovo sigurno ostati duže vreme u lepom sećanju kao jedan od najimpresivnijih koje sam do sada imala sreću da ispratim. To veče je dominirala gotovo opipljivo dobra energija koja je kružila Amerikanom, a ja sam se osećala nekako kao opijena tokom celog nastupa.

IMG_8655

Milan Mazinjanin

Milan je u 2018. izveštavao sa 16 koncerata i napisao 7 recenzija studijskih izdanja bendova.

Zatvaranje bašte KST-a uz Đorđa Miljenovića, Repetitor i Bjesove je prvi događaj na mojoj listi. Intenzivna razmena energije, odlična posećenost, veoma dobar zvuk. Uživao sam od prvog do poslednjeg takta! Drugi događaj koji bih naveo je kompletan HillsUp festival. Ponovo u predivnom ambijentu. Jovanu i mojoj malenkosti ovo prelazi u svojevrsnu tradiciju, tzv. godišnji odmor. Atraktivan line up bio je itekako efektan, te je posećenost ovogodišnjeg izdanja festivala bila značajno veća, u odnosu na svog prethodnika. Tri dana hedonizma, rokenrola, prirode – jasno vam je. Kažu da dobre navike ne treba menjati, stoga –  Zlatibore, vidimo se dogodine! Treće mesto zauzima Conecration u Gerila Baru. Moj prvi, dugo očekivani susret sa izvedbom ove grupe. Bilo je sjajno. Svedeno, svirački impresivno. Falinke bez. Kosmos i renesansa.

ZBKSTThumb

Mike Stankovich

Mike je u ovoj godini izveštavao sa 12 koncerata, napisao 42 recenzije, 4 kolumne i realizovao jedan video intervju.

Kako je ovo godina u kojoj sam bio na najviše koncerata, izdvojiti samo nekoliko je nepravedno. U sred
jula, dan pred moj rođendan, sa momcima iz Crvenog kartona krenuo sam put Lučana na Sabor R’N’R-a.
Oni već važe za dosledne naslednike pank scene u Srbiji, ali ono što sam doživeo uz Dža ili bu i Gobline
tog dana je bilo neopisivo. Energija koju ta dva benda imaju na bini posle svih godina koliko su na sceni
je nesvakidašnja. U organizaciji PRIS-a se tokom leta odigralo nekoliko veoma zanimljivih dešavanja,
a imao sam prilike da se pojavim samo na jednom. Mnogi će i danas pričati kako je The Real McKenzies u
Božidarcu bio najgori koncert kom su prisustvovali, ali to je samo stvar perspektive i nerealnih
očekivanja. Bio sam na mnogo svirki u svom životu, ali nikada nisam video pevača pijanog u toj meri kao
što je bio Paul McKenzie u Beogradu. Najbolji je bio komentar nekoga iz publike nemoj više da piješ
dovoljno si pijan, ali, celokupna svirka je bila odlična, bez zezanja! Otvorili su je momci iz Skadrille koji
su me apsolutno oduševili. Scordisci su bili na nivou, a profesionalnost momaka iz Irish Stew of
Sindidun je za ogromno poštovanje, za bend koji svira muziku koju generalno ne slušam moram da priznam
da sam ostao bez teksta. A The Real McKenzies? Pa, super je zezanje bilo, samo ću to da kažem. Sledeći
izuzetno važan događaj bio je veliki koncert Bolesne štenadi u SubBeernom centru 26. oktobra.
Prelomni nastup njihove karijere i potvrda višegodišnjeg rada. Pun SubBeerni, odlična atmosfera, baloni
sa plafona na kraju, jedno savršeno veče. Divlje svinje i Navy ne obećava, koji su otvorili taj nastup su
takođe pokazali da ih ne treba olako doživljavati. Moram da zloupotrebim priliku i spomenem jedan
koncert sa kog je trebalo, ali igrom slučaja nisam izveštavao, a to je nastup benda Enter Shikari na Arsenal
u. Sigurno jedan od najboljih koncerata u mom životu, prvi susret sa omiljenim bendom koji je
prevazišao sva moja očekivanja. Pravi primer grupe koja će da da 100% sebe jer ne postoje nevažni
nastupi, samo bendovi koji ih tako doživljavaju.
IMG_5283

Vladimir Mijatović

Vladimir je napisao 13 koncertnih izveštaja, kao i 4 recenzije.

Ove godine sam prisustvovao manjem broju koncerata nego prošle, ali baš u inat tome, teško mi je da izdvojim šta mi je najviše ostalo urezano u sećanje. Pošto se neka pravila moraju poštovati, prvo što bih izdvojio je koncert Nirvana tribute benda. Ostao sam fasciniran koliko je bend blisko i izgledao i zvučao pravoj Nirvani, na stranu što mi je Nirvana jedan od omiljenih bendova svih vremena. Drugi događaj koji bih istakao je bila benefit svirka za Underground Disco u Domu b-612. To je atmosferski, bez imalo preterivanja, bila ubedljivo najbolja svirka kojoj sam ja prisustvovao u jednom malenom prostoru. Uzeći u obzir da je bio avgust i da je bilo pretoplo, broj ljudi beše iznenađujuće veliki. Mislim da nisam jedini ostao oduševljen tom svirkom, jer verovatno niko nije očekivao takav odziv i atmosferu. Za kraj, još jedan tribute bend, ovaj put Brit Floyd. Prosto ne mogu da ostanem ravnodušan prema tribute bendovima koji daju osećaj da je originalni bend na bini. Pošto ni prave Flojde, verovatno, nećemo čuti više uživo, ovi ljudi su nam približili možda i sve osećaje i emocije koje bi nam pružilo originalan bend.

DSC_6824ss (Copy)

Teodora Janković

Teodora je u ovoj godini napisala 16 izveštaja, jednu recenziju i realizovala 2 video intervjua.

Kada bih detaljno preispitala svaki dan 2018. definitivno bih mogla sve događaje da razdelim na minimum dve potpuno nepovezane godine, ali ako već moram da se ograničim na samo tri svirke počela bih hronološki… Taj dan sam zapravo i upala u PRIS priču, ha! Krenuli smo mini kombijem u Kragujevac tog popodneva jer su Skadrilla i Scordisci svirali uveče u Domu omladine, i naravno da su bili divni da povedu nas par nesretnika kao vernu publiku. Jovan, veliki vođa PRIS redakcije, sedeo je odmah iza vozača, a ja sam sedela sa flašom vinjaka u ruci skroz pozadi, to su ona mesta za najgore đake, znate već. Od cele te vožnje pamtim samo Jovanovu glavu koja izviruje iz sedišta i pitanje koje mi postavlja: Teodora, ti studiraš novinarstvo? Moj nesretni potvrdni odgovor i njegov kez kroz koji me pita da pišem za njih. I eto sad, na vašu (ne)sreću možete me često čitati. Naravno, Skadrilla i Scordisci su to veče bili epski dobri, a verovali ili ne, bilo je više Beograđana nego Kragujevčana na svirci. To veče su prvi put izveli zajedničku pesmu u sklopu njihovog projekta Scodrilla, i ovim putem vas molim, dragi moji, nastavite sa istim. Vrlo brzo sam saznala za planove oko PRIS Stage-a i oduševila se! Uletala sam u projekat i pomogla koliko sam mogla. Prvi put sam imala prilike da budem sa druge strane svirke, u vidu organizacije iste i onime što se dešava pre nego što dođete na koncert cirke i preludi. Drugo veče PRIS Stage-a, pank veče, definitivno mi je potvrdilo da želim da ostanem u celoj priči. To veče su nastupali mili mi Bednici, Raskid 13 i premijerno na sceni Terrier-i. Kakav dan, od umirivanja komšiluka do nošenja reflektora i čišćenja bine od blata, pa do fenomenalne svirke, čoveče! Nadajmo se tome još. Posle toga bih izdvojila neprevaziđeno veče u Domu sindikata, tačnije Kombank dvorani. Niko drugi no Kolja. Nikola Pejaković Kolja, čovek koji je na moje odrastanje imao veliki uticaj, ne govorim samo o muzici, to je nešto mnogo više. Energija koju ovaj čovek nosi i koju je uspeo da prenese na pubilku to veče… Ah, nemam dovoljno reči kojima bih vam opisala, na mene je ostavilo veoma snažan utisak što svakako možete pročitati u izveštaju sa tog koncerta. Na kraju, zaista se radujem sledećoj godini i tome šta sve planiramo u sklopu redakcije!

IMG_6389

Vinona Dudok

Vinona je u 2018. izveštavala sa 12 koncerata.

Hm, ova godina definitivno je bila obeležena svirkama, a kvantitet nije imao uticaja na njihov kvalitet. Dame i gospodo, s ponosom vam predstavljam meni upečatljiva i nezaboravna dešavanja koja sam ispratila kao član portala, a koja za mene imaju sentimentalnu vrednost! Po hronološkom redu, na prvo mesto dolazi oktobarska svirka u Elektropioniru gde sam po prvi put slušala Vizelj, Klotljude i Proto tip, i otkrila da mi u stvari prija, što bi rekli, garažni pank i neka alternativa, pa šarene košuljice i neumorno đuskanje, a ne samo šutke, HC pank i oi za koje sam do nedavno bila čvrsto vezana. Sledeći na red dolazi žur u novosadskom Domu b-612, gde su nas zagrepčani Trophy Jump upoznali sa dešavanjima na hrvatskoj sceni, koja po slobodnoj proceni nije nimalo naivna. Momci iz 5 minuta slave su nas i to veče nasmejali do suza, a ja sam utvrdila gradivo o njihovoj priči s glavom, repom i poentom i mogu reći da sam spremna za sledeći album. Osim dobre svirke, oba benda čine zaista divni ljudi!
Za kraj sam ostavila avanturu meseca koja preti da postane avantura meseca: Drink or Die i Kamene kare početkom decembra razbudili su i razdrmali grad koji samo što nije pojela melanholija – Zrenjanin. Danima nakon svirke moji su se unutrašnji organi borili da pronađu svoje mesto pripadanja. Osećaj pripadanja? Na toj svirci sam ga napokon ponovo doživela.

IMG_1145_edited

Aleksa Glišić

Aleksa je u ovoj godini napisao tri izveštaja, realizovao dva video intervjua i dve emisije PRISutni.

Srazmerno broju ispraćenih događaja, Aleksin deo je nešto skromniji. PRISećanja? Bez ikakvog problema! Najuticajniji i najznačajniji festival/koncert ove godine je po mom mišljenju bio PRIS Toxic Weekend festival. Iako nije ispunio sva očekivanja što se korporativne strane tiče, definitivno je provod bio neponovljiv. Nikada nisam otišao u Pančevo, a da sam se loše proveo. Dosta ljudi od kojih sam očekivao da se pojave, koji su potvrdili svoj dolazak čim je festival bio u planu nisam video na istom, dok su se pojavili ljudi od kojih nisam ni najmanje očekivao da se pojave. Niko nije došao na Toxic Weekend, a da nije odsvirao maestralno, iako je bilo kritično malo publike. I bendovi i publika su bili maksimalni drugari, uvek tu sa podrškom, ponudama raznoraznih pomoći ili nešto sitno alkohola.

PRISToxicWeekendFestivalThumb2

Aleksandra Popović

Aleksandra je u 2018. godini izveštavala sa 4 koncerta i realizovala 2 video intervjua.

Ove godine nisam bila posebno aktivna kada je u pitanju rad na portalu, pa je zato i mali broj događaja sa kojih sam izveštavala. Ipak, budući da mi je svako od tih iskustava otvorilo nove vidike i donelo nova saznanja, bez dileme ću ih sve hronološki pomenuti u ovom sižeu. Ono što mi je svakako obeležilo PRIS 2018. godinu jesu video intervjui, ne samo kao forma u kojoj sam se prvi put oprobala, već kao nešto zbog čega sam veoma ponosna na našu malu ekipu. Tako je godina počela razgovorom sa momcima iz benda Ničim izazvan, povodom njihovog nastupa u Domu omladine Beograda. Ubrzo je i došao prvi koncert te sezone o kom sam pisala, kada je u punoj dvorani Sava centra nastupila Josipa Lisac. Neosporiv talenat i harizma ove žene, kao i virtuozni bend Chui sa kojim je nastupala, definitivno su tada kupili svu moju pažnju. Mart je bio više rezervisan za tvrđi zvuk i drugačija, ali ništa manje jaka osećanja. Pogonbgd, energični beogradski pankeri, pokazali su da pank još uvek šalje snažne poruke, i što je važnije, da iste ima ko i da čuje. Slično je bilo nekoliko dana kasnije, sa nastupom Srđana Gojkovića Gileta i sastava Magic Bush, kada su svirali retko svirane pesme. Biti i živeti rokenrol – misao koju sam ponela sa sobom to veče. O Turistima sam pisala već u prethodnom PRISećanju, kada su prvi put nastupali u DOB-u sa grupom Ti. Ovog puta je povod njihov prvi album i video intervju sa Boškom Mijuškovićem. Posle godinu dana mogu samo da potvrdim – novo, dugačije, posebno! Na kraju, kao kruna moje aktivnosti na portalu za ovu godinu, jeste koncert Scorpions-a u Areni. Kao što sam i tada napisala, bio je to jedan od najboljih koncerata kojima sam ikada prisustvovala.

DSC_7664 (Copy)

Mateja Cvetičanin

Mateja je u ovoj godini napisao 8 izveštaja, uz 3 recenzije.

Ove godine nisam bio preterano koncertno aktivan, ali je skoro sve što sam video vredno pomena. Nastup koji je na mene ostavio najjači utisak je definitivno Pestilence u Novom Sadu. Holandske death metal legende su se vratile u punoj snazi i kao poslasticu smo dobili turneju na kojoj su svirane samo pesme sa prva 4 albuma. U setlistu su uvrstili sve što je bitno iz tog perioda, a same izvedbe su bile identične kao na studijskim izdanjima. Sledeći nastup koji mi je bio jedan od hajlajtova ove godine je svakako beogradski koncert benda Quasarborn na kojem je promovisan njihov prvi studijski album The Odyssey To Room 101. Možda najbolji i najozbiljniji nastup domaćeg benda koji sam video do sada. Zvuk, sviranje, sam nastup, sve je bilo na svetskom nivou, bez preterivanja. Još jedan nastup koji svakako treba spomenuti je beogradski koncert Hladnog piva. Iako se ne mogu nazvati fanom benda, nastupom sam bio oduševljen. Iako je to bend koji je na početku svoje karijere radio nešto totalno drugačije, uspeo je da nekako pomiri i ujedini te svoje dve strane i da ih uobliči u jednu celinu propraćenu velikom količinom pozitivne energije i humora. Ipak postoje razlozi zašto su oni jedni od najvećih regionalnih zvezda.

DSC_6759ss (Copy)