E, moj Negotine…

Nakon napornog školskog dana, u utorak, 8. maja, zaputih se na četvoročasovno putovanje ka Negotinu, gradu gde je dan kasnije pank četverac, trenutno stacioniran u Beogradu, Hurleur, svirao premijerno na gradskom trgu pred svojim sugrađanima. Deset kilograma opreme na leđima, umor i dugačak put pali su u vodu kada sam ugledao Aleksu kako trči ka autobusu koji je ulazio u stanicu, a odmah po izlasku pojavili su se i trubači, dok je iz daleka nadolazio Apis u beloj limuzini.

Nakon iskonskih pozdrava i srpskih običaja, pošli smo u panoramski obilazak grada našim luksuznim vozilom iz koga su dopirali zvuci najvećih bisera domaće narodne muzike. Pošto beše već kasno, gozba je bila nešto skromnija. Zaputili smo se u obližnji park u pojačanom sastavu, gde je, pored lokalnih fanova benda, pristigao i frontmen Nikola, a naš punomasni burek sa mesom odmah je počeo da napada čuvar parka, pas Džule. On je dobio samo naše jogurte, koje smo odlučili da ne konzumiramo uz alkohol, kako bismo narednog dana u uobičajenoj meri posećivali toalet. Vidno je izrazio nezadovoljstvo, te nas je fizički napadao u više navrata. Nakon divne večeri u veoma lepom gradu, uz posetu vašaru, uputili smo se nešto izvan grada ka Aleksinoj dvospratnoj vili sa đakuzijem u dvorištu. Usledilo je propisno opuštanje, a u san sam utonuo sa pogledom na plakate, narukvice i akreditacije koje su se našle u kućnom studiju benda čije delovanje traje bezmalo pola decenije.

Jutro smo otpočeli nešto skromnije, te smo se peške uputili ka gradu gde smo vršili poslednje pripreme za doček Luke Matkovića iz Citadela studija i Miloša Ilića, basiste benda. Nakon Dinićevog kreiranja nove rokstar frizure i posete gimnaziji, usledili su poslednji video pozivi publici realizovani u parku u kome smo veče ranije bili fizički napadnuti. Kako ne bih iznosio sve detalje dvadesetčetvoročasovnog bahanalisanja, polako ću preći na stvar. Po povratku u Aleksinu vilu spremali smo se za topli obrok uživajući u druženju sa mačićima koji su došli na svet šest dana ranije.

IMG_4052

IMG_4168

Ipak, divnu sinergiju koja je vladala moralo je nešto da uruši. Oko 15 časova i 30 minuta, sat i po vremena pre početka tonske probe, pri drugom slasnom ćevapu koji je Aleksa uzimao iz tanjira, zazvonio je telefon. Aleksi je voditeljka programa saopštila da će nastupiti peti od ukupno šest izvođača, da program počinje u 20 časova, kao i da svaki bend ima po 40 minuta nastupa. Jedini zahtev u pregovorima oko ovog nastupa, koji nije propraćen finansijskom nadoknadom, bio je da bend nastupi od 20 ili 21 čas. Kako je u pitanju radni dan, a ostale kolege koje su se pojavile na sceni bile barem duplo starije od momaka iz Hurleura, ciljna grupa benda su dakako bili srednjoškolci koji su narednog jutra imali redovnu nastavu i za koje je traženi tajming perfektan, uzimajući u obzir i sve ostale pogodnosti istog. Aleksina reakcija beše kontrolisana, svestan da na nedužnoj ženi nije pitanje satnice, odmah je pozvao direktora Turističke organizacije grada Negotina, Dušana Petrovića, koji je odbijao poziv, bio zauzet, te i ignorisao isti u nekoliko navrata. Kako se sve dešavalo u minut do dvanaest, situacija nije bila prepuštena slučaju, te smo se spustili do grada u nadi da ćemo pronaći glavnog i odgovornog za odluku kada su u pitanju ovogodišnje Majske svečanosti. U putu je dotični Aleksi uputio poziv i bez imalo interesovanja ispratio zahtev bubnjara jedinog u potpunosti autorskog benda koji je ove večeri nastupio. Zahtev je prvobitno odbijen jer su nastupi posloženi po glasnoći bendova, gde su u dva benda koji su nastup imali u udarnom terminu bistvovali članovi partija SPS i SNS. Uskoro je usledio još jedan poziv kojim je smirena situacija jer je saopšteno da će nastupiti treći, od 22 časa, što je bilo iole prihvatljivo. Veoma lep i sunčan dan odjednom je krenuo da se preokreće po svim parametrima. Tonska proba je otpočinjala u 17 časova, kada su se već skupili oblaci, a organizatori su očekivali da šest bendova tonsku probu okonča do 19 časova i 30 minuta. Prvi bend se na bini zadržao bezmalo 50 minuta, te je već počelo opominjanje koje se takođe prelomilo na bendu koji je u cilju što kvalitetnijeg nastupa pozvao tonca koji je bio plaćen iz budžeta benda, a zbog vremenskog ograničenja nije bio u prilici da sve usavrši tokom tonske probe. Iako je bilo usaglašeno vreme nastupa, na konačnom spisku Hurleur je bio četvrti, što je značilo da nastup ne može početi pre 23 časa. Već je bilo izvesno da veče neće proći bez kiše, te smo po završetku tonske odlučili da iskoristimo vreme za fotošuting nedaleko od grada. Nezadovoljstvo je već bilo očito, ali su atmosferu održavali prisutni prijatelji benda koji su verno ostali u mokrom gradu sve do završetka nastupa.

IMG_4185

O ostalim bendovima ne bih puno mogao reći, većina je prisutna deceniju ili dve i, ili sviraju isključivo obrade, ili nisu napravili ništa konkretno. Najveće iznenađenje i čuđenje kod mene je izazvao izvesni Pače sa bendom Red danger, koji je doneo zastavu benda, svi su imali majice sa motivima istog, doneli su bezmalo 50 kilograma muzičke opreme, Maršal pojačala sa sve crvenim led trakama sa Aliekspresa, kao i pirotehniku, a nastup je protraćen u sviranju kavera eks ju rok grupa. Da je bend izveo najgori autorski materijal koji sam ikada čuo, ostao bih pod dobrim utiskom jer su se veoma potrudili oko vizuelnog identiteta, a ovako sam samo ostao u neverici. Iako je bilo 23 časa, iako je radni dan i kiša, nastup Hurleura prošao je veoma dobro. Tridesetak ljudi našlo se ispred bine, a još osamdesetak pod drvećem i suncobranima kafića koji se nalazio tik uz binu. Bend je zvučao odlično, pokazali su profesionalnost uprkos svim nastalim smetnjama i, ako ovaj grad nije načisto slep, pokazao ko je pravi predstavnik negotinskog rokenrola, na kakvim god on granama trenutno bio.

IMG_4377

Velika je sramota da se ovako postupi prema bendu koji je tokom prethodnih godina nastupio na svim značajnijim manifestacijama širom Srbije, koji je objavio album prvenac u trenutku kada je prosek starosti članova benda 20 godina i iza sebe ima izdavača. Sa puno entuzijazma, volje i želje, u sred radne nedelje članovi benda, Luka Matković i ja zaputili smo se iz Beograda i Niša, a ovakav tretman bio je ono što niko nije očekivao. Nadam se da se nastup rok velikana, Đorđa Davida, dva dana kasnije isplatio, ali nisam baš siguran da je tokom zadnjih godina ovaj izvođač u većoj ekspanziji nego Hurleur. Gorak ukus stvarnosti momci su poneli iz matičnog grada, što nipošto nije nešto što zaslužuju. Gde god su nastupili, jasno su se predstavljali kao Negotinci i na taj način direktno predstavljali grad koji je na izdisaju u mnogim sektorima. Nezahvalnost i nemarnost su očiti, ali insajderske informacije mi govore da za rokenrol u Negotinu dolazi bolje vreme, a ljudi koji će isti nedvosmisleno podržati sam se uverio da ima u sasvim dobroj meri.

Prethodni tekstJoš dva dana do nastupa Atheist Rap-a u Barutani!
Naredni tekstAt The Gates – To Drink From The Night Itself (2018)
Pozdrav. Ja sam Jovan, оsnivač, glavni i odgovorni urednik i fotograf portala PRIS, a od nedavno i web dizajner sajta, uz Nikolu Đorđevića. Uz to, do nedavno ponosni učenik Grafičke škole, a od sredine septembra student beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, odsek Kamera. Nakon tri godine postojanja portala, smatram da sam konačno definisao u kom pravcu treba da idemo i odaljio sve one koji su zagađivali ovaj naš virtuelni prostor. Smatram da portal poseduje dobru mladu ekipu koja će u budućnosti iskazati sav svoj potencijal, a cilj je jedinstven - ostaviti u narednim godinama konkretan trag na ovom slabašnom medijskom nebu. Pozivam vas da nas podržite, a i da se pridružite ekipi portala ako smatrate da možete da doprinesete širenju naše priče.