Sinoć smo imali prilike da prisustvujemo nastupu mladih bendova koji od svojih početnih stadijuma nude vrhunski kvalitet. Bendovi za koje mnogo slušalaca danas tvrdi da ih obožava i da su vrhunski. U celoj toj priči postoji jedan problemčić, a to je da isti ti slušaoci očigledno ne misle to što pričaju. To se može oceniti po dolaznosti koja je bila užasna i potpuno nezaslužena za ove bendove, jer svako od njih je uložio poslednji atom snage u nastup. Realno, šta čovek može pametnije da radi petkom uveče?
Prvi na binu je izašao Scavenger, bend koji je poslednjih nekoliko meseci postao prilično poznat domaćoj publici, pogotovo mlađima. Repertoar im je sastavljen pretežno od obrada Sepulture, Deatha i Testamenta, a imaju i dve autorske pesme, Memories end i Rejected. Iako pesme još nisu snimljene, ne mogu da ne primetim da su već zaživele među ljudima. Without judgement od Deatha se nametnula kao vrhunac njihovog nastupa i ima odličnu poziciju u listi. Ovaj bend je ispratilo možda najviše sinoćnje publike. Već posle njih su i ti malobrojni ljudi počeli da se razilaze iz nekog razloga.

Sledeći je bio Kobold, bend koji je bio domaćin ovog događaja. Oni su trenutno jedan od najunikatnijih bendova na domaćoj sceni. Svirali su samo autorski material, uglavnom pesme sa predstojećeg albuma pod imenom Death parade, koji je u procesu snimanja u Citadela sound productions studiju. Energičan trio u stilu najboljih dana Motorheada i Venoma, samo sa dodatkom ultra visokih clean vokala. Vožnja bez sekunde pada energije i praznog hoda.
Feeding the dead je sastav iz Požarevca koji svira prilično čudan spoj grind core-a i thrash metala. Svirali su autorski material koji će se verovatno naći na nekom demou ili albumu u budućnosti. Tipična grind atmosfera je vladala tokom celog njihovog nastupa, i za fanove tog žanra (koji kod nas očigledno nisu brojni) bi ovo bio vrhunski doživljaj.
Poslednji na binu je izašao takođe mlad i perspektivan bend Haste, koji, kao i već spomenuti bendovi, počinje polako ali sigurno da zauzima svoju poziciju na sceni. Ovaj bend čine odlični muzičari i sigurno će se svako od njih individualno istaći kada im izađe neko izdanje. Repertoar im je sačinjen i od obrada Sepulture, Deatha, Sodoma, Kreatora i Nailbomba, a i autorskih pesama koje imaju veliki potencijal. Tehnički savršen i energičan nastup je ono po čemu bi se mogli izdvojiti od većine bendova sa scene i u to će se uveriti svako ko ode da ih vidi uživo.
I, naravno, na kraju svega se postavlja pitanje zašto je svirka na kojoj nastupaju ovakvi bendovi prošla sa ovako slabom posetom? Nerado priznajem, ali izgleda da je čak i beogradska scena došla na totalno dno i da su ljudi nezainteresovaniji nego ikada. Nema više skoro nikoga od ljudi iz drugih bendova, što ukazuje na to da je sujeta postala najjači porok domaćih muzičara. I dalje ostaje nejasno zašto ljudi zavide jedni drugima i čemu ovakvo ponašanje. Niko ovo ovde ne radi zbog para, bar ne bi trebalo. A i ako radi, to je kardinalna greška. Ne može u ovoj priči da se ostvari neki specijalan uspeh, tako da pitanje i dalje stoji. I baš zbog ovakvog ponašanja tonemo sve vise. Zatvaraju nam se skoro sva moguća vrata ispred nosa i tek onda nećemo moći da dospemo nigde. A za to nam niko nije kriv osim nas samih. Mi smo problem. Problem je u nama.