Sabaton potrvdio prijateljstvo sa Srbijom

Prošle godine u februaru posetile su nas švedske hevi metal zvezde Sabaton, pa tako oni koji nisu mogli da prisustvuju fenomenalnom koncertu u Mikseru, ili su nestrpljivo iščekivali ponovni susret, imali su prilike da ih čuju ovog martovskog ponedeljka u mnogo većem prostoru Belexpo centra na Novom Beogradu.

Twillight force, švedski power metal bend, otvorio je ovo veče već oko 19 časova, kada se ljudi još uvek nisu okupili u značajnom broju. Međutim, to ih nije sprečilo da održe sjajan nastup, naprave jednu bajkovitu priču na sceni, prenesu svoju energiju i na taj način po prvi put predstave svoje stvaralaštvo beogradskoj publici. Bilo je dosta ljudi koji su jednoglasno pevali njihove hitove poput To the stars i Powerwind, kao i novih fanova što se moglo zapaziti nakon svirke. Nasmejano su delili autograme i fotografisali se s ljudima koji su im ushićeno prilazili u velikom broju. Na mene su ostavili lep utisak i drago mi je što sam ih čula uživo.

IMG_0982 (Copy)

Nakon pola sata pauze, usledio je Accept, nemački hevi metal bend i priredio publici vatrenih sat vremena u skladu s narandžasto-crvenom scenografijom. Takođe su prvi put u Beogradu, nadaju se ne i poslednji, kako su rekli, oduševili su publiku koja je većinom skakala, pevala i pravile šutke uz gotovo sve brze, dinamične numere koje su izveli. Najveću energiju definitivno su preneli kroz pesmu Metal heart, što je publika i prepoznala. Nisam ih pre slušala i iskreno nisam očekivala ovakvu eksploziju od nastupa koju su efekti dima dodatno pojačali,

 

IMG_1131 (Copy)

Od 9 do pola 10 ljudi su bili bukvalno kao na iglama. Skandirali su, zviždali, dozivali, a kada je Sabaton konačno izašao na scenu, temperatura ove hale drastično je porasla, kao i broj pristiglih fanova. Jedva se stajalo, kamo li skakalo, mada to mnogima nije predstavljalo nikakav problem. Šutke su bile prisutne sve vreme, sa svih strana, pa sam koncert jedan deo vremena posmatrala izdižući se na prste i gledajući između ljudi. No, nije mi promakla burna atmosfera, prijatna dobrodošlica ovom bendu u Srbiju i ove godine, kao i njihovo neskriveno oduševljenje i zahvalnost publici na ovakvoj emociji. Joakim je čak u jednom trenutku izjavio da kamere verovatno ne mogu da zabeleže, ali je krenuo da se ježi od pozitivne vibracije i povratne reakcije publike, što je svakom bendu jedna od ključnih stvari. Svirali su i stare i nove pesme, dok su ljudi s oduševljenjem reagovali na svaku koja je usledila boreći se u masi da im priđu što bliže. Lično me je obradovalo što su svirali posle dužeg vremena Art of war, s istoimenog albuma, jer mi nisu baš nešto legle pesme s novog albuma, mada primećujem da su uglavnom većinski dobro prihvaćene. Kao i prošle godine, na nagovor publike odsvirali su Panzerkampf, pesmu koju su svi u glas pevali kao jedan, Napravili su mali mamac za publiku, navevši je da pomisli da sledi priželjkivana Last dying breath, dok su odsvirali pesmu  Shiroyama, takođe jednu od omiljenih. Nakon toga halu je preplavio patriotski duh i orio se govor majora Dragutina Gavrilovića, srpskim ratnicima u Prvom svetskom ratu, a publika u prvim redovima širila je srpske zastave i pevala ovu pesmu Sabatona, posvećenu našoj zemlji.

U ovom maniru su i završili, pa tako ostavili u vazduhu jednu lepu, pozitivnu energiju koja ujedinjuje. Uz jako dobru produkciju, ton, scenografiju, efekte koji su omogućili da publika zaista doživi spektakl, opravdali su očekivanja i ovog puta i dokazali zašto su njihovi koncerti toliko posećeni i zašto vredi biti deo jednog ovakvog događaja.

IMG_1539 (Copy)

Pogledajte snimak: