Kao svojevrsni kontrast u odnosu na moj prethodni izveštaj, u kome sam spomenula da ponedeljak nije dobra ideja za svirku, petak veče je, pored subote, najbolji izbor upravo za to. To se pokazalo i ovog petka u Elektropioniru, koji je bio maltene dupke pun. Naime, domaći bend Consecration napravio je pauzu sa radom u studiju i odlučio je da nas počasti jednom svojski dobrom svirkom. Consecration iza sebe ima 5 studijskih albuma, a to su Aux, .avi, Cimet, Univerzum Zna i Grob, kao i jedan live album iz 2008. godine.
Moram im odati priznanje, prvi put sam ih slušala uživo i malo je reći da su me oduvali s nogu. Mogu slobodno reći da ovo nije bila svirka, već svirčina. Već sa prvim rifovima pošli su me žmarci i od kristalno jasnog i savršenog zvuka gitare sam se naježila. Istina, jeste da je duvala klima, ali ovo je sigurno bilo i zbog onoga što je tog momenta doprlo do mojih čula. Prva polovina koncerta je prštala od energije i bržih pesama prepunih mračnih tonova i tvrdih rifova, dok su kasnije već malo usporili priču sa dužim i ambijentalnijim numerama za opuštanje. Muzika koju ovi momci sviraju i neguju svojim nesvakidašnjim talentom, prosto reže do kostiju. Naravno, ogromnu ulogu igra i to što sam veliki fan ovog (pod)žanra, ali mislim da se, ono što se večeras moglo čuti, sigurno svidelo svima koji su se tu obreli. To se pokazalo nadrealnom atmosferom u publici u kojoj kao da smo svi načuljili uši i pomno pratili šta se na bini zbiva, lagano se njišući u ritmu kao opijeni. Po mom skromnom mišljenju, kada bi se spojili bendovi kao što su Tool, Gojira, Tesseract, Katatonia i Opeth u jedan lepo upakovan paket sa sve mašnicom, to bi bilo upravo ono što ovaj trojac svira. Od post-rock/post-metal/ambiental zvuka do sludgy/stoner/doom-a, pa čak i preko psihodeličnog roka, oni mudro spajaju od svega pomalo, a da su potkovani muzičari je savršeno jasno.
Nije mi jasno kako je ovaj bend još uvek underground, kada zaslužuje mnogo veće mesto na sceni, jer, po meni, slobodno može rame uz rame da parira velikanima gorenavedenih žanrova, mada, kada razmislim, ulogu igra verovatno to što upravo ovi žanrovi baš i nemaju široku i komercijalnu bazu fanova, a posebno ne na našim prostorima. Ovaj alternativni pravac iziskuje specijalnu i donekle intimnu atmosferu, koju prostorije Elektropionira svakako pružaju. Svaki ton je zvučao savršeno, toliko dobro da je na momente zvučao nekako svemirski, a moram priznati da sam više puta i sama odlutala mislima negde do mlečnog puta i crnih rupa.
Publika je, nezasita, uživala u svakoj sekundi njihovog nastupa i tome definitivno mogu posvedočiti, jer je prava retkost čuti nešto ovako dobro i jedinstveno na našim prostorima, te nije ni čudo da bend ima probranu armiju fanova među ljubiteljima ovog pravca. Ako niste bili na ovom događaju, gotovo sigurno ste propustili da dobijete uvid u ono što samo univerzum zna, a čiju poruku Consecration želi da nam prenese. Ja se već unapred radujem nekoj njihovoj novoj svirci, jer je sigurno neću propustiti. Mene su kupili.