Previše fino pank veče

Kako to obično biva sa pankerima, pravila se nikako ne poštuju. Stoga je, rekao bih očekivano, svirka počela nekih 45 minuta kasnije nego što je bilo najavljeno. Još jedna stvar koja nije bila ispoštovana je redosled bendova. Naime, na scenu je prvo trebalo da izađe Tetrapank, ali zbog toga što je njihov repertoar obimniji, izašli su drugi na binu i svirali do kraja večeri.

Kao što ste možda mogli da pretpostavite, prvi na scenu je stupio bend Bunker13. Izašli su pred polupunu Gerilu, ali definitivno ne onoliko koliko bi oni želeli da bude. Počeli su možda i njihovom najpoznatijom pesmom Kome da kažem ne?! Vidno raspoloženi i veoma energično su startovali svoj nastup. Repertoar im se sastojao isključivo od autorskih pesama, a pošto su im tek dve pesme objavljene, publika baš nije mogla da peva uz njih. U svakom slučaju su ljudi bili raspoloženi za svirku, tako da nisu bili statični. Kroz pesme im se provlače razne konotacije, pa je tu bilo ljubavnih, ali i političkih tema. U svakom slučaju, raznovrsna i interesantna skupina pesama. Sve ih krasi brz, veseo, pank ritam koji uvek pokreće na bar malo skakanja. S obzirom na to da je bina veoma mala, momci nisu imali mnogo prostora za neki interesantniji scenski nastup, pogotovo kada ovaj nastup uporedim sa svirkom kakvu su održali u Fabrici. Njih četvorica, ne računajući bubnjara, su jedva stali tu, čisto da malo skakuću u mestu. Odsvirali su i Uhvaćen u okolnostima, pa su pojedinci iz publike pevali uz njih. Stekao sam utisak da su malo zbrzali. Taman kada je atmosfera počela da se greje, završili su nastup. Već sam napomenuo da im je repertoar ograničen, tako da je ovo i razumljivo. Tehnički deo su momci odradili besprekorno. Pesme im zvuče odlično i verujem da se mnogi u publici, se radujeu njihovom objavljivanju. Takođe, imaju potencijal da budu bend koji će biti poznat po tome što pravi odličnu atmosferu na svakoj svirci.

IMG_9644 (Copy)
Bunker13 @ SKCNS Fabrika, mart 2017.

Posle malo duže pauze, na binu je izašao bend Tetrapank. Oni su svoj nastup započeli pesmom Kišobrani. Kao što smo i navikli, njihovi nastupi su uvek poprilično energični. Oni su jedan od onih bendova kojim je kec u rukavu upravo nastup uživo. Bo je, kao i na gotovo svakom nastupu, nosio radničke rukavice i staru, tesnu, iznošenu majicu. Nastavili su da grade odličnu atmosferu čije je temelje postavio Bunker13, a publika ispred bine je bila responzivna. S obzirom na to da ih je trojica koji stoje, imali su prostora da budu manje statični na malenoj bini, pogotovo Bo, za kog verujem da bi i u metar sa metar skakao, igrao i kvalitetno zabavio masu. Gerila, koja svakako nije bila nešto posebno popunjena, se, nažalost, još više ispraznila. Doduše, bilo je mnogo više ljudi ispred bine tokom nastupa Tetrapanka. Veče nije prošlo bez njihove najpoznatije pesme – Lepa profina kći, koju je iznenađujuće malo ljudi znalo i pevalo uz bend. Kao i na prošloj svirci, kojoj sam prisustvovao, za vreme pesme Reaguj sirotinjo, Bo je delio hleb publici.

Definitivno mi se dopala energija koju imaju ovi bendovi. Očigledno je da i jedni i drugi uživaju na sceni, na kojoj, takođe, znaju i da se ponašaju. Tehničkih problema nije bilo, a zvuk je bio odličan i sve je bilo lepo razumjivo. Ono što mi se nije dopalo je sam prostor. Po mom mišljenju, Gerila bar se, kao prostor za svirke, nikako ne uklapa u sam koncept pank svirke. Mesto je previše fino za ovakvu muziku. Masa možda jeste uživala, ali definitivno nije bila to ta atmosfera i energija kakva bi bila u nekom prostoru predviđenom za jaku svirku. I Bunkere i Tetrapank sam imao prilike da slušam na mestima gde se atmosfera mogla meriti sa onom koju prave i veći popularniji pank bendovi, tako da je atmosfera ove svirke bila, u krajnju ruku, razočaravajuća.