Pozitivna atmosfera Pozitivnog koncerta

Pozitivan koncert je počeo lenjo, u prijatnoj atmosferi gotovo praznog Quartera. U znaku kampanje za borbu protiv side, blizu ulaza je bio postavljen sto sa besplatnim prezervativima, a odmah pored njega svi neophodni rekviziti za demonstraciju kako se koristi isti. Interesantno.

Nisam očekivao mnogo od prvog benda. Verovatno je to do moje blage averzije prema rokenrolu, za koji nikad nisam imao previše strpljenja. Degeneza je, međutim, uspela da me razuveri. Sirov, brz rokenrol, sa potpunom predanošću i uživanjem na sceni držao mi je pažnju do samog kraja. Za muzičara zna biti veoma obeshrabrujuće sviranje pred šačicom ljudi, u ovom slučaju dvadesetak, u prostoru koji prima bar isto toliko puta više. Četvorka u formi bubanj, bas, gitara, vokal uopšte ne mari za to. Teraju svoju stvar koju vole, kao da pred nama na stoji jedan od najvećih rok bendova ex-YU scene u najboljim danima. Zapita se čovek šta bi bilo s njima da su se rodili nekoliko decenija ranije. Nakon svojih pola sata, pozdravili su publiku i sišli među istu.

img_6771

Na redu su bile Tri Kapljice. Ženski trojac čiji zvuk varira od pank-roka na tragu Kud Idijota ili Six packa, do alternative uz pomalo ska i rege uticaja. Lepo raspoložene, ređaju autorske pesme poput Jaka i Heart Attack, između ostalih, u kojima se služe i srpskim i engleskim jezikom, sa akcentom na melodičnost i vokalne harmonije od kojih pomalo podilazi jeza. Tokom njihovog nastupa ljudi polako pristižu u Quarter, koji je sad već pristojno popunjen. Među njima ima i onih koji su došli upravo njih da slušaju. Devojke su iskoristile priliku da se zahvale publici što se okupila u tolikom broju, kao i da pohvale bend koji je svirao pre njih. Nastup polako privodile kraju, svirajući poslednje 4 pesme.

img_6854

Nakon malo duže pauze, od skoro pola sata, dovoljno vremena da se publika odmori i spremi za drugi deo večeri, na binu stupa novosađanima već dobro poznati predstavnik svojevrsnog acid metal žanra, Wolfram. Sastav koji je podigao dosta prašine svojim debi albumom Music Of The Heathen, kombinujući atmosferične elemente sa progressive i stoner uticajima uz elektroniku kojom rukovodi pevač i gitarista Marko Dorić, je potpuna suprotnost pank roku i rokenrolu koji smo slušali pre njih. Posle neimenovanog intra koji pomalo vuče na stoner groove podžanr, kreću sa numerom July Chills, melanholičnim desetominutnim lamentom koji priča priču za sebe, dinamičnim, atmosferičnim, zaista vrednim slušanja. Zatim predstavljaju po svemu sudeći novu pesmu sa akcentom na dvojnom vokalu koji čine Dorić i vokalistkinja Jana Zurovac. Quarter je sad već skoro pun ljudi koji su dobro upoznati sa Wolframovim radom. Ređaju se stare pesme sa albuma, između ostalog i neizostavna Babel, svojevrsna himna benda, tokom koje je gotovo cela sala bačena u delirijum propraćen horskim pevanjem kroz celo trajanje pesme. Za kraj je ostavljena, kako navode, prva pesma koju su napisali na maternjem jeziku. Ovo nije klasični model po kojem Wolfram zasniva svoj rad. Iako praktikuje melanholični haos karakterističan za njih, ovo ostvarenje nudi nešto potpuno drugačije. Janin vokal konačno dolazi u prvi plan, pošto je ranije uglavnom vršio ulogu sporednog, a način pevanja, kao i sam tekst, pozivaju na nešto izvorno, pagansko, što je bilo izgubljeno mnogo godina i vratilo se na velika vrata, sa udarom. Izuzetno jak instrumentalni kadar se povlači i vrši ulogu puke potpore. Uz ogroman aplauz od strane svih prisutnih, Wolfram pozdravlja publiku i najavljuje drugog hedlajnera večeri, Piknik.

img_6901
Posle znatno kraće pauze, Piknik predvođen Gos’n Bandarom, kreće sa pesmom Novo Doba, ovoga puta bez radničkih odela u kojima su nastupali poslednje dve godine. Piknik je sastav koji je svoje ime izgradio satiričnim tesktovima o društvenim i ekonomskim prilikama upotpunjenim hardkorom sa elementima poput elektronike karakterističnim za industrial. Posle skoro deset godina od najpoznatijeg albuma Miš, Puž i Ker , koji je činio dobar deo setliste, i dalje nastavljaju sa jednakom snagom kao i pre, naročito vokal Gos’n Bandara, koji zvuči fenomenalno. Ređaju se Kriza, Ko sam, šta sam, gde sam, propraćene kratkim govorom koji poziva na pozitivan stav i pozitivno razmisljanje, u duhu Pozitivnog koncerta. Sledi Al’ je lep ovaj svet, satira na osnovu pesme čika Jove Zmaja, uz  poruku, Draga deco, ovaj svet je čekao na vas. Vi ne možete da ispravite naše greške, ne znamo da li da se smejemo ili da plačemo. Zatim Doktor, najavljen porukom o zdravom načinu života, Mrš na radno mesto, i singl koji je izašao ranije ove godine, Selo. Tu nastaju tehnički problemi, konkretno, klavijature sa efektima koje upotpunjuju pesme prestaju da rade. Dok se klavijaturista i tehničar svojski trude da ih poprave, bend odlučuje da odsvira dve pesme Horror Piknika, Drekavac i Sanduk. Bandar koristi priliku da obavesti publiku da originalni Horror Piknik više nikad neće nastupati, da ostaju samo cover bendovi, doduše sa originalnim vokalom. Ređa se još numera, mahom sa albuma Miš, Puž i Ker i Radnički savet, koje sa jednakim žarom izvode i to prenose na publiku. Obično se šutke stvaraju blizu bine, pred samim izvođačem, međutim, skroz nazad, kod ulaza, se pred kraj formirala šutka, mada mnogo manje žestoka od klasične, koju je sam Bandar okarakterisao kao kolo. Za sam kraj je ostavljena Masovna Sarana Horror Piknika, pred koju je Bandar pozvao na šutku, koja je bila izostavljena tokom celog trajanja koncerta. Posle odsviranih dvadesetak pesama, pozdravili su publiku i povukli se sa bine, do sledećeg koncerta.

img_7061