Obojeno veče u Elektropioniru

Dok je većina moga društva jučerašnji dan provela u Novom Sadu, ja sam rešila da prekinem lanac tradicionalnog idenja na Koncert godine i ostati u prestonici. Ovog vikenda, izbor svirki na teritoriji Beograda, bio je veoma šarenolik i primamljiv. Saznavši da Obojeni program, bend koji je ostavio traga na moje stvaralaštvo, nastupa u Elektropioniru, bez premišljanja sam odlučila da kultni novosadski događaj zamenim koncertom kultne novosadske grupe.

Sinoć je, za razliku od prethodne večeri, vazduh bio neobično prijatan te sam se pešaka uputila do Cetinjske 15. Pošto kilometraža nije bila nimalo naivna, u Elektropionir sam stigla tik pred početak nastupa beogradskog sastava, Auf Wiedersehen. Ulaz je bio otvoren u 21 čas, a interesantni dvojac je pred publiku izašao pola sata kasnije. Već tada, klub je bio krcat i bilo je fascinantno videti predgrupu koja nastupa pred zadovoljavajućim brojem publike. Što se tiče samog rada benda, priznaću da nisam najupućenija u to i da sam ih juče po prvi put slušala. Ovaj duo fantastico (plus laptop) sinoć su publici imali šta da ponude. Veoma zanimljiv umetnički izraz predstavljen kroz kombinaciju jakog garažnog zvuka, minimalističkog pristupa i elektronskog zvuka je ono što Auf Wiedersehen čini autentičnim.  Momci su svirali nešto jače od pola sata, energično, u potpunosti stopljeni sa svakim tonom njihove muzike. Premda je bila oduševljena autorskim radom ovog benda, publika kao da nije osetila poruku koju su slali elektronski elementi i jaki gitarski rifovi koji vas zovu da igrate.

Auf Wiedersehen @ Dom omladine Beograda, decembar 2016.
Auf Wiedersehen @ Dom omladine Beograda, decembar 2016.

Tokom višeminutne pauze, koju su ljudi iskoristili da popune svaki delić kluba, pokušala sam da se odvučem do šanka u očajničkoja potrebi za hidratacijom. Nažalost, izgubila sam svoje mesto i bila prinuđena da se povučem u donji deo prostorije. Obojeni program je svojom pojavom na bini izazvao iznenađujuće jake ovacije. Publici su na samamom početku predstavili svoju novoobjavljenu pesmu Danas će se desiti nešto lepo. Znatno udaljena od bine u sardina atmosferi nisam bila u mogućnosti da detaljno upijem ponašanje izvođača, ali tokom svirke sam nekoliko puta uspela da ispratim Kebru koji je, kao i uvek, svojim karakterističnim ponašanjem na sceni privlačio svu pažnju. Tokom celog nastupa, bez ikakve pauze između, bend je izvodio svoje dobropoznate hitove, poput Kočnice, Ona je tu, Vrlo jednostavno. Za razliku od predgrupe, hedlajneri su probudili živahnost kod ljudi, ali zbog manjka prostora i ta energija se svela na cupkanje u mestu, tapšanje i gromke aplauze i uzvike. U jednom trenutku bend je napustio binu ali, po želji publike, na istu su se vratili nakon nekoliko minuta. Kakav je to koncert Programa, ako se ne završi pesmama A,B,C,D avioni, Kad se neko nečem dobrom nada i Nebo, nebo, plavo je?

Sinoć je maleni muzej Kebrinih crteža, Elektropionir, bio mesto za generacijski šarenoliku publiku koja je došla da čuje dva odlična sastava srpske muzičke scene. Kada bi ljudi na svim koncertima dolazili u velikom broju da podrže mlade bendove koji se nađu kao predgrupe na nastupima velikana, verovatno nam scena ne bi izumirala brzinom svetlosti, što se, nažalost, dešava.