Metalci svim srcem za Stefana!

Subota, 10. decembar. Naizgled dan nalik na svaki drugi, uobičajeni. Ipak, ovaj dan je bio poseban, zaista poseban. Dan gde su se humanost i heavy metal susreli, po ko zna koji put. Dan kada je beogradski CUK Imago na kratko bio dom nečeg zaista kvalitetnog. Stefan Macura je četvorogodišnji dečak koji boluje od cerebralne paralize, za čije je lečenje potreban novac koji premašuje finansijsku moć njegove porodice. Sastavi Nadimač, Alitor, Prisoner, Kobold i Exhibition održali su humanitarni koncert u cilju prikupljanja dela sredstava za njegovo lečenje. Delegacija iz provincije krenula je put prestonice kako bi se skrojio izveštaj koji upravo čitate. Stoga, da počnemo.

Sa minimalnim kašnjenjem, svoj nastup je započela grupa Exhibition. Reč je o mladom heavy/speed/thrash metal sastavu iz Beograda. Unutar ovog sastava dogodile su se izvesne personalne promene, te je ovo bio drugi nastup nove postave benda. Iako prilično mladi, momci su već prvim odsviranim tonom privukli pažnju posetioca. Energična svirka, mladalačka energija i želja odisali su tokom čitavog nastupa. Grupa je ove večeri svirala obrade kultnih sastava, te je prisutna publika odlično reagovala na svaku pesmu. Nizale su se numere Bleed For the Godz (Agent Steel); Be Quick Or Be Dead (Iron Maiden); I Want Out (Helloween), a nastup su završili speed metal klasikom – Power Thrashing Death (Whiplash). Ono što bih želeo da istaknem i pohvalim su gitarske solo deonice Dimitrija Čuturila. Momak je sinoć zablistao u punom sjaju i prikazao sjajno gitarsko umeće. Nakon poslednje pesme, momci su se zahvalili publici i štafetu predali narednom bendu – Koboldu.

Kobold je beogradski speed/thrash metal sastav, u svojoj diskografiji ubrajaju debi EP izdanje Madmans Overture i debi album Death Parade, čije se objavljivanje očekuje početkom naredne godine. Svoj nastup započinju prilično energično, numerom Die Hard, koja na samom početku biva ispraćena šutkama i neverovatnom energijom publike. Nižu se numere sa predstojećeg albuma, Death Parade, Random Act Of Violence, I Icarus itd. Tehnički precizni, energični i brzi, momci su napravili sjajnu atmosferu, u kojoj je svaka pesma bila ispraćena šutkom i ogromnom podrškom publike. Zanimljiva informacija vezana za ovaj trio je da svaki član poseduje prilično impresivne vokalne sposobnosti. Iako je na poziciji lead vokala Elio Rigonat, čije vokalne role najviše dolaze do izražaja, priliku da otpevaju po jednu pesmu imali su i bass gitarista Savo i bubnjar Sergej, koji su tu priliku iskoristili na sjajan način.

Nakon Kobolda, usledio je headliner ove večeri – beogradski Nadimač. Sastav koji nije potrebno posebno predstavljati, sinoć je pružio nešto neverovatno. Doslednost jednoj ideji svih ovih godina iznedrila je pregršt odsviranih koncerata i mnogo izdanja. Definicija sinoćnjeg nastupa ovog sastava bila je energija. Nezaustavljiva energija koja je isijavala sa bine tokom čitavog nastupa i neverovatan feedback publike, koja je svaku pesmu ispratila šutkama, neumornim headbangom i burnim ovacijama. Pretežno su svirali pesme sa aktuelnog LP izdanja – Manifest Protiv Sudbine, mada su se u repertoaru našle i pesme poput Smrt Autoriteta, Koma Sutra, kao i kultna numera Treće Oko, sa albuma prvenca ovog sastava Državni Neprijatelj Broj Kec. Bend je sinoć održao fantastičan nastup, a energija koju je sastav ponudio nikoga nije ostavila ravnodušnim. U toku nastupa rečeno je da će grupa Alitor kasniti, te da će nakon Nadimača nastupiti sastav Prisoner.

img_7928-copy
Nadimač @ Belgrade Riot Fest, oktobar 2016.

Dakle, umesto planiranog Alitor-a, sledeći bend bio je Prisoner. Ovaj beogradski speed/thrash sastav je nedavno predstavio nove članove – bubnjara Igora Kuzmanovića i ritam-gitaristu Elija Rigonata, mada je iz nekog razloga sinoć na poziciji bubnjara bio Nikola Simonović, bivši član ovog sastava. Nastup počinju numerom Something To Fear. Nižu se numere sa aktuelnog debi LP izdanja See the Scars. Iako je nakon nastupa Nadimača deo publike naprosto nestao iz prostora Imaga, sastav je pružio i te kako energičan nastup. Takođe, grupa je sinoć premijerno predstavila novu pesmu, pod nazivom Death Travel Fast, koja će uskoro biti snimljena i objavljena, koja predstavlja novo, zrelije poglavlje ovog sastava. Publika je, po mom mišljenju, najbolje reagovala na pesmu Risen From the Grave, koja predstavlja svojevrsnu ličnu kartu ovog sastava. Svoj nastup su završili obradom kultnog jugoslovenskog sastava Heller Inkvizicija.

Nakon Prisonera, došao je red na Alitor da nastupi. Ovaj inđijski progressive/thrash metal sastav čine četiri sjajna momka iz mog grada, te je u ovom slučaju vrlo teško biti objektivan, ali ću se zaista potruditi da to budem. Tehnički sjajan i energičan nastup, pokazali su da grupa Alitor sa razlogom važi za jedan od najboljih metal sastava u našoj zemlji. Nastup su započeli vrlo atmosferičnim uvodom, a zatim energičnom numerom Artist Of Deception, koja je nakon prvih taktova izazvala burne ovacije publike. Nizale su se numere Embittered, Realm Of Grief, naslovna pesma sa prvog albuma – Eternal Depression itd. Iako je za vreme njihovog nastupa bilo najmanje ljudi, što je dobro poznato prokletsvo poslednjeg benda, prisutna publika u prostoru CUK Imaga uživala je i energično podržala ovaj sjajan sastav, horski pevajući sve pesme. Alitor je svoj nastup okončao numerom Horror, koja je ispraćena horskim pevanjem publici dobro poznatih melodija. Momci su se zahvalili prisutnima i zadovoljni koncertom sišli sa bine.

Shodno svemu što sam napisao, jasno je da je ova sjajna humanitarna manifestacija ispunila i više nego očekivano. Odlični bendovi, njihova sjajna energija i prilično dobra svirka na najbolji način karakterišu sinoćnji koncert. Metalci su još jednom dokazali da su vrlo humana sorta ljudi, te se nadam da je prikupljena fina cifra novca za lečenje malog Stefana. Pored humanitarnog aspekta, koji je i najvažniji za celu ovu priču, održavanje ovakvih manifestacija podstiče opstanak i razvoj domaće metal scene. Sveukupno gledano, dogodio se još jedan sjajan koncert koji budi nadu o boljem sutra.

Prethodni tekstU jeku žestoke koncertne sezone
Naredni tekstObojeno veče u Elektropioniru
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.