Irie Fm u Novom Sadu: Magija!

Novi Sad fakat biva naporan tokom jeseni. Sinteza ravničarske rezignacije, kao opšteg mesta i hladnih, melanholičnih dana jesenje četvrtine godišnjeg ciklusa dakako uspeva da rezultira nizom oboljenja, nizom nepovoljnih konsekvenci. A, kada spomenute antieklatantne okolnosti obogatimo abrealno neprijatnim centralnim grejanjem lokalnih zgrada, užasi bivaju jošte ekstremniji. Elem, jučerašnje veče uspelo je da na kratko u celosti dezavuiše gorepomenute impresije ravničarske depresije. Sinoć se u novosadskom klubu Firchie Think Tank Studio održao koncert sastava Irie Fm, koji već deceniju uživa reputaciju jednog od najunikatnijih muzičkih pojava regiona. Nije bilo sumnje – svi putevi vodili su tamo.

Bilo je oko 22 časa i desetak minuta kada je mladi beogradski fusion pop sastav Dram stupio na scenu jedinog preživelog novosadskog koncertnog veleprostora u Kineskoj četvrti. Dram je pop rok entitet koji, kako rekoh, stacioniran u prestonici naše države, egzistira od prve polovine 2017. godine. Iza sebe broje pristojan učinak – dakako pristojan broj koncerata, te nekoliko publikovanih autorskih numera koje čine album prvenac čije se puštanje u prostor očekuje krajem godine, ili početkom iduće. Nije moguće da se, ukoliko iole intenzivno promatrate dogodovštine na domaćoj muzičkoj sceni, niste susreli sa likom i/li delom ove grupe. Ono što je u poslednjih četiri godine prošlo filtrate i revizije mojih muzičkih preferencija, te potvrdilo inkluziju i postojanost koju od muzike strogo zahtevam kao aksiome iste jesu uverljivost, iskrenost i preciznost. Jučerašnji nastup ovih momaka dakako je ispunio navedene aspekte mojih htenja. Dram zvuči apotekarski čisto, izuzetno precizno, šarmantno i uigrano. Iako mladi, pokazuju impresivne stvaralačke veštine, koje svedoče i o dobranom iskustvu konzumacije različitih muzičkih oblika. Ukoliko promatramo aspekt struktuiranja njihovih kompozicija, primećujemo zanimljiv dijapazon zvukova, figura i fraza. Pesme poseduju neophodne iks faktore, a određene partiture istih ujednačenog su kvaliteta u rangu sa mnogo starijim i iskusnijim autorima. Svaki član odlično vlada svojim oružjem, a to se sa druge strane bine čini kao itekako ležerno i sigurno. Sinoć su u svom četrdesetpetominutnom nastupu prisutnoj publici, koje je već u inicijalnoj fazi zbivanja bilo u značajnom broju, predstavili numere iz svog dosadašnjeg diskografskog opusa, koji beše predstavljen sigurnom, uverljivom svirkom. Vidno je, takođe, i da momci temeljito promatraju svaki aspekt identiteta, o čemu, pored kvaliteta izvedbe, koji već istakoh, svedoče i vizuelni identitet, kvalitetna oprema i slično. Eventualne zamerke izrazio bih u sferi literarnog, jerbo smatram da određene numere, koje kontekstu muzike zvuče veoma dobro ne dobijaju pandan na području teksta. Takođe, premda beše šarmantno, jednako eventualno bi se dodatno moglo poraditi na komunikaciji sa publikom, najavama pesama, aktuelnosti i informacijama. Kažu da to dođe iskustveno. Elem, nastup grupe Dram beše dakako uspešan, publika ih je ovacijama pozdravljala i nagrađivala, te smatram da je misija kreiranja uvertire pred nastup velikog Irie Fm-a zaista uspešno načinjena. Mladost, nepobitan talenat, želja za otkrivanjem i stvaranjem kreativne muzike, te jasna ambicija čine jedinstvo poznatije pod sintagmom dobar bend vraćaju mi nadu da pop rok scena nikako nije mrtva. Naprotiv, u dobrim je rukama!

Usledila je kraća pauza, a, oko 23 časa i desetak minuta, zvezde večeri stupile su na binu. Pozdravljeni gromkim ovacijama dupke punog Firchie-ja, Vukašin i sastav otpočeli su svoj set. Oda je beše prva izvedena numera. Dugo nisam gledao kvalitetniji nastup domaćeg sastava. Irie Fm je sinoć doslovno priredio spektakl u Novom Sadu. Led je napukao još tokom nastupa grupe Dram, te je Irie Fm sa lakoćom preuzeo štafetu, te već u inicijalnom delu uspostavio visoke intenzitete dobre energije i atmosfere. Fantastična izvedba rezultirala je fenomenalnom povratnom energijom koju je publika neštedljivo emitovala. Od prve do poslednje numere bilo mi je neupitno jasno da sam svedok velikog događaja. Bio sam radosno spreman na putovanje kroz žanrovsku sintezu koja generiše jedan posve unikatan rezultat koji nosi ime ove grupe. Od ambijentalnih partitura, preko džeza, fanka i soul-a, pa sve do pop zvuka koji ni u kojem kontekstu ne kaska za najboljim predstavnicima istog, na svetskom nivou. Svedeno, ukusno, kulturno. Nizale su se numere sa aktuelnog, drugog albuma PuteviMagija, Kliziš, Ljubav što smo stvorili, Što ti telo pulsira, te numera Svi, koju smatram za jedan od najboljih pop uredaka ikada napravljenih na ovim prostorima. Usledila je ambijentalna verzija pesme Putevi, koja u mom dosadašnjem iskustvu konzumacije muzike uživo revidira još jednu tvrdnju – taj trenutak bio je jedan od najemotivnijih kojima sam prisustvovao. Toliko, da je Vukašinu na kratko izmamio suze. Horski, u celosti. Ukoliko postoji merna jedinica iskonskog htenja u performansu muzike pred ljudima, i reakcije ljudi pred kojima se ista izvodi, njen imenitelj je ovaj trenutak, nedvosmisleno iskren, emotivan i velik. Katarzičan. Nešto tako snažno ni kao fan muzike retko kada imaš prilike da osetiš. Prisećajući se toga, sve teže uspevam da nastavim sa verbalizacijom svojih impresija. Čitav koncert pratila je odlična rasveta, koja je koloritima i dinamikom svetala dodatno pojačavala učinkovitost auditivnih izraza. Dakle, ovaj sastav i svi aspekti koji ga čine predstavljaju pravu dragocenost, te jednog od najboljih ambasadora modernog poimanja kulture, koja se, nažalost, nalazi u korpusu fenomena utopija. Osim pesama sa aktuelnog izdanja, fanovi prve epohe rada grupe uživali su u izvedbi nekoliko numera sa debitanskog albuma Skills Of the Youth. Numerom Kliziš, koja je predstavlja prekretnicu u nizu konteksta vezanih za rad ove grupe, grupa je okončala svoj regularni deo koncerta. Kuda? Konsenzus oko poziva na bis nije bio upitan, publika je odmah prešla u delovanje. Gromkim uzvicima, Irie Fm vratio se na scenu te finale svog nastupa do usijanja doveo numerama Mystic Twillight, sa prvog albuma, te ponovnom izvedbom svoje lične karte, numere Putevi.

U vremenu sumanutih brojki i mnogih društvenih nus pojava i paradigmi koje neretko nose prefiks hiper, postoje autori koji i dalje ostaju imuni i rezistentni, te svoje osnovne i najiskrenije motive za ekspresijom i dalje uspevaju da realizuju na lep i plemenit način. Ukoliko lamentirate nad sudbinom kulturne scene naše države, budite svesni da je krajnje vreme da fokus svog nezadovoljstva istom pokušate da promenite konkretnim delovanjem. Sinoć su se u Novom Sadu održala tri rasprodata koncerta izvođača sa ove strane univerzuma. Ovakve večeri i ovakvi koncerti teraju me da i dalje verujem da vrednosti sa kojima se identifikujem nikada neće biti ugašene niti prevaziđene.

Prethodni tekstGalija @ Kombank Dvorana, 1.11.2019.
Naredni tekstIrish Stew of Sindidun, Cassidy’s Brewery @ Dom omladine Beograda, 2.11.2019
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.