Goblini, Iskaz i Hurleur u Bašti KST-a: Gomila je preslaba reč

Gde silaziš, na Pančevačkom?
Da, pa odmah u KST. Svirka počinje u 23 časa.
Ah, opet ćemo kasniti.

Stižemo nešto posle 11. Ulaz u KST je otvoren, a uprkos tome se gomila ljudi šećka ispred. Šta, vi ne idete na Hurleur? -Naravno da idemo, nisu počeli još. -Vidiš, ipak nismo zakasnili. Ispozdravljali smo se sa poznanicima, okupili sa drugarima i grunuli na ulaz. Čekamo da nam Negotin pokaže šta ume.

Hurleur je veče započeo pesmom Briga me, a masa oko bine je od samog početka pokazala interesovanje i energiju. Prema dosadašnjim izveštajima, ovaj četverac je za relativno kratko vreme privukao pažnju publike, ali je ta ista publika na svirkama mrtva. Drugim rečima, povratna reakcija ne postoji. A večeras – potpuni paradoks. Pesme su nam poznate, u refrenima smo najglasniji a šutka ne prestaje. Nema mnogo priče između pesama, što ne znači da manjka komunikacija sa publikom. Pre pesme Sam su nas obavestili da su za nju nedavno objavili spot, par puta su se zahvalili organizaciji i bendovima na pozivu, i nastavili sa sviranjem. A i šta da se priča kad su svoje misli već izrazili autorskim pesmama. Navodim da su autorske iz prostog razloga što postoji i njihova verzija pesme Amerika od Džukela, koja je isto toliko energična kao i original, i koju bih jako volela da čujem u njihovom izvođenju. No, zanemarimo to sad. Pre poslednje pesme članovi benda nam se predstavljaju uz opuštajući rege, koji je, priznajem, prijao nakon toliko energičnog panka, a ubrzo zatim dolazi do tehničkih problema. Naime, na trenutke nismo mogli da čujemo Samira, ali je on to vrlo brzo to sredio; a i kad se nije čuo Samir – čuli smo se mi. Blatnjavi sokak, kao i Porno filmove, svi znaju. Očekivali smo pesmu Mortalite, no nismo je dočekali. Malo je vremena. A vi, ako imate vremena i ako ne znate, a želite da čujete šta ovi momci imaju da poruče, preslušajte njihov album prvenac Ja! koji je izašao u maju prošle godine. Poruka je glasna, poenta jasna.

IMG_7489

Nakon kratke pauze, na binu izlazi ekipa Iskaza. Dakle, Negotin smo ispratili, sledi Pančevo.
Iskaz je sastav koji postoji 12 godina. Sastav koji će iz vas iscrpeti svu preostalu snagu i ispuniti vaše telo pozitivnom energijom i željom za promenama i akcijom. Pomalo kontradiktorno, znam. Bez promena, pesma sa novog albuma koja još nije izbačena na društvene mreže, Ajmo svi, Roze Tuljani…, su pesme koje su za čas promenile atmosferu i vladajuću energiju u bašti KST-a, a šutku je nadomestilo skakanje začinjeno povremenim hedbengovanjem. Kiza uopšte nije sebičan i rado deli svoj mikrofon sa fanovima, a oni tekstove znaju od reči do reči, iako njihov sadržaj nije nimalo naivan. Podrška iz Pančeva je najbučnija, ali i ostali prisutni su se takođe dobro pokazali. Lično obožavam Kojota, pa sam se potajno nadala da će se pojaviti da sa Iskazom izvede Warfare i Do yaya, međutim, iako se Do yaya nije našla na repertoaru, ekipa je Warfare sasvim pristojno izvela i bez Kojota. Tokom Grizi gazi je mikrofon uglavnom bio kod publike sačinjene od ženske populacije, a potom je na red došla Bomba i pozdravljanje sa fanovima. Prvi put slušam Iskaz uživo, i ono što sam primetila je da ovu ekipu čine čisti emotivci koji poštuju svakog pojedinca koliko i celokupnu masu. Trude se da sa što većim brojem publike ostvare kontakt i da svi nakon svirke budu zadovoljni. Na svaki pogled bilo kog pojedinca iz sastava osetiš da i mi njima značimo koliko i oni nama. Ako ne i više.

IMG_7766

Nisam ispratila izlazak Goblina na binu, a ni prvih 5 pesama. Mislila sam da neću ispratiti ni ostale jer se ulazak u baštu činio nemogućim. KST se skroz napunio, odlična energija, a mi smo ipak uspeli da se provučemo do drugara. Kako to obično biva, publika ni ovaj put nije odolela da se ne penje na zaštitnu ogradu, a obezbeđenje je to protumačilo kao poziv na akciju. To je ono isto obezbeđenje kome nije promakla ni jedna skinuta majica, za koju sledi opomena. A o druženju sa onima koji su želeli da podele binu sa Goblinima da ne pričamo. Ako ti drugari narednih dana ne budu bili u stanju da hodaju, verujte mi, nije zbog šutke. A što se publike tiče, pa znate, sviraju Goblini. Na njihovim svirkama se neretko nađe dobar broj onih koji znaju one najmejnstrim pesme, a onda kada Golub zapeva pesme kao što su Vođa, Dan posle ili Sam-phone-glas, a meni je posebno drago što su je izveli, e onda – muk! Pa što si došao na svirku ako ih ne slušaš? – U, pa čuo sam da je dobra šutka! Mada i to priznanje mi je draže od onog lažnog prezentovanja sebe Da, ja slušam pank, Gobline i tako to, a zna maksimum deset pesama. No dobro, nekad su ljudi pomalo čudni. Pored takvih, na svirkama Goblina ćete obavezno videti grupicu ljudi, koju ste videli na prošloj svirci, i na svirci pre te… Da ne dužim, grupicu ljudi koja prati bend već godinama, pa se može reći da je za ove šabačke pankere emotivno vezana. Takva je priča malog Mateje. Mateja je, čini mi se, prvi put zapevao sa Goblinima davne 2014. godine, kao dete koje je došlo Golubu, pa, jedva do brade. Svirka se održavala u Zrenjaninu, u Zelenom zvonu. Sinoć je odlučio da Goblinima opet na bini pravi društvo, a obezbeđenje nije bilo baš najsrećnije zbog toga. Ali šta sad, moraju da poslušaju Goluba i da ostanu smireni. Smireni u smislu da zaborave na bilo kakav (sledeći) nasilni fizički kontakt sa Matejom, no raznih dobacivanja je svakako bilo. Sve u svemu, Mateja je ispunio svoju želju, a obezbeđenje, pa, šta da im radimo. Kad nisu tolerantni, nek’ se dure.
Želela bih da napomenem da je Mateja jedan od članova novopečenog pank benda Bednici, a ostali koji su pokušali ili uspeli da se popnu na binu su takođe članovi pomenutog benda, ili njihovi bliski prijatelji. Dakle, sinoć ste pored nastupa tri različita benda na bini mogli da vidite i Bednike. Ja se nadam da ćemo ih uskoro opet gledati sa Goblinima i to ne samo kao neočekivane goste. Eto, čim se malo uozbilje.

IMG_8117

A sada, da li ste upoznati sa običajima Goblina? Pa, prvi je taj, da ko god da nastupa sa njima, odnosno pre njih, sigurno neće nastupati pred praznom salom – ni to veče, a ni na predstojećim samostalnim svirkama. Drugi običaj je da Golub onima, koji nisu upoznati sa bendom, na najprostiji način opiše sledeću situaciju: Mi se tako pozdravimo sa vama i sakrijemo, pa onda vi tražite bis, pa se mi vratimo i odsviramo još par pesama i sve super. Međutim, večeras to nije moguće izvesti. I tako, dobismo bis, a nismo čak ni morali da tražimo. A tražili smo. Tražili smo 7 loših godina, Nagradu i slično, no to baš i nije ono što smo dobili. Za bis su izvedene pesme Ne trebam nikome, Deca iz komšiluka, Marjane, Marjane i za kraj, naravno, Za Lorenu.

Osim agresivnog obezbeđenja i onih koji ni ne znaju zašto su došli, zasmetalo mi je što su se Goblinima na repertoaru našle opet one pesme koje se izvode na maltene svakoj svirci. U redu, razumem, to su pesme koje svi zajedno pevamo kao himne, ali dajte malo promena. Recontra je, a na to su mi ukazali prijatelji, skroz zapostavljena u poslednjem periodu. Možda za to i postoji razlog, ali ja sa njim nisam upoznata.

IMG_8185

I za kraj bih želela da vas podsetim da ćete Hurleur moći da slušate sa Direktorima 24. novembra u klubu Fest, obećali su nam i svirke po ostalim gradovima, ali pssst, a Iskaz već večeras na humanitarnoj svirci u Zrenjaninu. Što se Goblina tiče, rekli su da se vidimo sledeće godine u isto vreme na istom mestu, mada sam ja sigurna da ćemo se još mnogo puta pre toga družiti sa njima (i sa izmenjenim repertoarom, nadam se, haha).