Goblini u Novom Sadu: Pank hodočašće!

Sinoć je u Firchie Think Tank studiju održan dugo očekviani nastup benda Goblini, uz podršku benda iz Bijeljine G.R.I.M.M. Ulaznice su nekoliko dana uoči koncerta bile rasprodate. Povod za ovaj događaj bio je upoznavanje novosadske publike sa novim albumom Jednina.

Nešto pre 22 časa, na binu je izašao bend G. R. I. M. M. Na bini su se nalazili meni nepoznati momci, od kojih nisam znala šta da očekujem. Primetila sam da je dobar deo publike već upoznat sa njihovim radom i da im pružaju veliku podršku. Prvo što sam zapazila je vokal koji izgleda kao da nije iz ovog vremena. Pomislila sam kako je ovo jedan od standardnih bendova, kojih ima previše na sceni. Oni koji nemaju ništa svoje, tripuju neke umetnike, a zapravo nemaju veze sa muzikom. Naprotiv, ovaj bend je apsolutno suprotan tome. Tekstovi govore o ozbiljnim, aktuelnim temama, o kojima se uglavnom ćuti. Njihova ogromna količina energije predstavlja skelet njihovog nastupa. Odsvirane su pesme Maske, Ana, Vodi me, Ponekad uzmem dah i još dosta autorskih. Publika je bila relativno upoznata sa njihovim tekstovima i muzikom, a mi koji smo se prvi put susreli sa ovim bendom smo bili pozitivno iznenađeni. Za kraj, gitarista koji nosi savršeno zelene starke je svojom kičmom obrisao pod. Ne znam kojim rečima da objasnim kakav osećaj bude u publici, neke stvari moraju da se dožive. Baš kako to i treba da bude, predgrupa je stvorila savršenu podlogu za nastup Goblina. Novi Sad je definitivno zavoleo ovaj bend. Nekoliko minuta nakon njihovog natupa iz publike se čulo samo skandiranje i pozivanje benda da se vrati na binu. Kasnije, bend se pridružio publici i sa svima pravio odličnu zezanciju.

Nešto posle deset časova na binu izlaze oni, zbog kojih smo došli. Nastup počinju pesmom Deca iz komšiluka uz govor koji budi nostalgiju, kako u njima tako i u nama. Konačno, dočekali smo i ovo: Goblini ispred našeg nosa. Došlo je vreme da se mi, koji smo odrasli uz Gobline, koji smo vapsitani njihovom muzikom, koji smo postali drugačilji i bolji, zahvalimo za sve. U prvim redovima, jedan do drugog, gledali smo u Gobline punih srca, očiju punih suza, neopisiv osećaj! Sledi pesma U magnovenju, a stariji pankeri se hvataju za glavu, ko zna čega se sve prisećaju i šta su sve prošli uz ovu pesmu. Članovi benda kao da imaju dvadesetak godina, njima vreme ne može ništa! Golub i Vlada su napravili sjajnu atmosferu njihovim karakterističnim zezancijama, energijom i kontaktom sa publikom. Sledeća pesma je sa novog albuma Jednina, baš ona koja je prva izašla, Meso. Ne znam da li je bilo osobe koja već nije znala celu pesmu. Golub se vidno iznenadio i obradovao što su nove pesme, horski otpevane isto kao i stare. Jagode, Petra i Luna, očekivano prave haos u Firčiju. Ne mogu da kažem koja je tačno pesma bila vrhunac noći, jer od prve pesme je atmosfera bila sjajna, kako na bini tako i u publici. Sledeća nova pesma je bila Žmigavac, pre koje je došlo do malog incidenta. Neko je namerno ili slučajno pogodio Goluba časom piva i polio ga. Prekinuli su pesmu i Golub vidno iznerviran psuje, traži osobu koja je to uradila da se popne na binu. Nisam ja došao ovde da me neko poliva pivom! Još jedna čaša na bini i odlazimo odavde. U Firčiju je nastao muk, gledali smo se međusobno i nekako osećali krivicu. Vlada otima Golubu mikrofon uz reči: Ja inače ne psujem, ni moja deca ne psuju, ali jebem ti mamu! Bacaš pivo koje su verovatno tvoji roditelji platili. Rade kao crnci za neku platu kojom ti kupiš pivo i onda ga na kraju baciš. Pivo je skupo bre, nemojte da bacate pivo! Nakon čega se smo se svi konačno malo nasmejali, a Golub ga poljubio u čelo i rekao: Hajde nemoj da zbog tebe jednog, ovi svi divni ljudi ispaštaju. Zatim se nastavila pesma Žmigavac, i svima je pao kamen sa srca jer je situacija bila prilično ozbiljna u jednom momentu. Slede pesme Roba sa greškom, Trag, Daleki put, Pečenja i rakije. Zatim U odbrani zla, što bi se reklo, za mene najskuplja! Žmurim i osećam svaki ton, svaku reč, sve je prštalo od emocija. Sledi pesma bez koje se ne može, naša himna Punk’s not dead. Logično da je ova pesma izazvala haos. Uz pesmu Ne trebam nikome kreću prve suze u prvim redovima. Samo sam pogledala oko sebe i videla ljude uz ogradu u suzama. Golub je, naravno, došao kod svakog od nas i čvrsto nam stegao ruku. Nismo sami dok je njih, nisu ni oni sami dok je nas! Sledi još jedna emotivna, i to Anja volim te. Zatim dobra stara Cipjonka i Voz da nas vrate u život. I hajdemo opet malo da se smirimo uz novu pesmu Negde pred zoru uz koju Goblini zatvaraju nastup. Zahvaljuju nam se i odlaze sa bine. Naravno, usledila je nemoguća dernjava kako bismo ih vratili na binu i nakon 5 minuta se vraćaju uz reči: Šta vam je? Nismo još pobegli! Kreće vriska i cika u znak olakšanja. Pesmom Ti si taj se vraćaju na binu, nakon koje sledi Marjane, Marjane i ko nije ušao u šutku do tada, sad jeste. U jednom momentu penju se dva mala dečaka na binu, Vlada i Golub ih grle i govore: Mi smo zasrali, a oni će da nas vade iz govana! Kao što nam je svima poznato, uz Gobline se raste, u svakom smislu te reči. Poslednje dve numere su bile Ima nas i Za Lorenu. Dok je trajala pesma Za Lorenu, samo sam ih gledala i razmišljala o tome kako je sve počelo. Kako su nastali, kroz šta su sve prošli, gde su sve na početku svirali i pred koliko ljudi. Gledam ih sad, u punim klubovima, karte se rasprodaju, gužva je tolika da ne može da se diše. Osećala sam se ponosno, znajući da su ovde potpuno zalsuženo. A oni? Svirali su za dvadeset ljudi u nekom malom klubu na početku karijere punim srcem, isto kao što sviraju sada za mnogo veći broj. Baš zato treba voleti i poštovati Gobline. Zbog njih je velik deo nas izrastao u dobre ljude i drugačije od drugih. Za kraj bih jedino rekla: Vlado, Leo, Golube, Alene, Milane, hvala vam!

 

Prethodni tekstJura Stublić i Film @ Dom omladine Beograda, 29.2.2020.
Naredni tekstKamenolom objavio dva nova singla uoči premijernog nastupa!
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.