Freeze punk fest: Njihovo vreme dolazi!

Sinoć je u ETŠ Mihajlo Pupin održana humanitarna svirka u kojoj su učestvovali bendovi Put za evakuaciju, Euglena i Lea, Apokalipsa, Piter Panker i Pet minuta slave.

Odmah na ulazu u školu dočekali su nas osmesi učenika ove škole, novogodišnja atmosfera, gostoprimstvo i pozitiva. Osećala sam se toliko prijatno, kao da sam već stari gost kod nekoga u kući.

Malo posle 20 časova sam se našla u prostoriji škole gde je sve bilo u duhu praznika – lampice, ukrasi, publika sa novogodišnjim kapicama, kao u nekom američkom filmu. Čula sam da je svirka već počela, a sa vrata vidim Put za evakuaciju. Prvo što zapažam su osmesi i razigranost članova benda. Za početak, odsvirana je pesma od Zabranjenog pušenja i to Fikreta. Sledi autorska pesma Ćelava tigrica, primećujem da publika zna ceo tekst pesme od reči do reči, kao i tekstove ostalih autorskih pesama koje su otpevane horski. Dok ih gledam i slušam, razmišljam, Put za evakuaciju je nešto novo, originalno i predobro! Pa ovo vredi čuti, imaju sjajne ideje, drugačiji su od ostalih i zaslužuju mnogo više pažnje od većine današnjih bendova. Sledi obrada Zabranjenog pušenja, pesma Hadžija ili bos. Vokal i gitarista benda Jovan Krneta je nešto što nisam očekivala, ostala sam prijatno iznenađena pevanjem i sviranjem, ali i njegovim ponašanjem, pokretima, pričanjem, bio je glavni za pravljenje sjajne atmosfere. Da ne znam, pomislila bih da je godinama koncertno aktivan i da mu izlazak na scenu dođe kao dobar dan. Ponovo sledi jedna autorska pesma, Ja sam Tićin. Moram priznati da pesme sa njihovog albuma Početak evakuacije mnogo bolje zvuče uživo. Mnogo puta sam se razočarala kada sam posle preslušavanja nekog albuma, taj isti čula uživo, na svu sreću ovi momci su totalna suprotnost tome. Kad pomisliš da ne može bolje da zvuči od onoga što je snimljeno i sređeno u studiju, ti dođi da poslušaš ove momke. Sledeća autorska je bila PZZŠETŠMPNS koja počinje dubokim glasom Ivana Živkovića. Da napomenem, Ivan je posebna priča i zvezda ove večeri, nešto kasnije će vam biti jasno zašto. Dok je trajala ova pesma, shvatila sam da je ona definitivno favorit svih učenika i svih prisutnih. Svi su u glas pevali i igrali, zvučala je kao himna škole. Sledi pesma MamuTi, koja je definitivno moj favorit. Ovu pesmu nekako naročito obeležava, verujem jedini na svetu pank trianglista, Veljko. Ovom bendu zaista ne treba bubanj pored njega. Neko pored mene šapuće: Jao ovo je ona pesma od Amajlije! A ja razmišljam: Ma bre kakva Amajlija, ovo je sad njihova pesma i za mene ne postoji Amajlija. Pesma je odsvirana od srca, a ja sam se trudila da što duže žmurim i uživam u ovoj pesmi. Retko koji bend izazove u meni ovakva osećanja i emocije, i to samo jednom pesmom, tako da, momci, hvala vam! Verujem da nisam bila jedina koja se tako osećala tokom izvođenja ove pesme. Zatim, sledi nešto življe da se ponovo razbudimo i to pesma Kako ti nije ‘ladno mamu ti jebem, koja je svima izmamila osmeh na lice. Ivanov solo u ovoj pesmi mi je, kao i većini drugih, izazvao odvajanje gornje vilice od donje. Kako momak dobro svira, to nije normalno! Za kraj, odsvirana je pesma Lutka za bal, verujem da bi članovi Parnog valjka ostali u čudu koliko ova pesma može da bude drugačija. Uz ovu pesmu im se pridružila i Milica Šikoparija sa svojom glaščinom. Sve kockice su se složile i ovo je zaista bila prava stvar! Da ne zaboravim da spomenem i jednog momka, basistu Miloša Santrača koji je odradio takođe sjajan deo posla. Izgledao je povučeno dok se nije pojavio sa bendom Piter Panker i pokazao zube. U sledećoj godini, želim da ovaj bend nastavi da vežba i da konačno neko primeti njihov potencijal. Želim da ih vidim na svakom koraku, na mnogim bitnim dešavanjima i na velikoj sceni. Oni to zaista zaslužuju i sigurna sam da će trudom, voljom i radom uspeti u ovome što rade. Jovan, Ivan, Veljko i Miloš su konačno oni koji razbijaju monotoniju na današnjoj sceni i tek će da je razbiju. Originalnost i odlične ideje uz pozitivnu energiju su nešto što obeležava ovaj bend i njihov nastup.

Sledeći na scenu izlazi simpatičan sastav Euglea koji je sačinjen od vokala i dve gitare. Uglavnom su se bazirali na pop i rok obrade. Za početak je odsvirana pesma Što ne znam gde si sad, od grupe Zana. Čitav repertoar mi se dopao jer se uklopio u atmosferu i ambijent. Od prve do poslednje pesme sve su prijale ušima i svi su uživali. Slede pesme: Majstor za poljupce, Daljina, dim i prašina, Mlada, lepa i pametna, Pitala si me, Zvuci ulice i Odnesi me. Po mom ukusu i mišljenu, pesme Mlada, lepa i pametna i Odnesi me su najlepše i najemotivnije zvučale. Spomenuh malo čas Ivana koji je izdominirao celu noć, pored njega je tu bio i Aleksa koji je član ovog sastava i još naredna dva. Milica je devojka sa ubedljivo najlepšim i najnežnijim glasom koji sam ja čula u skorije vreme. Tu je bila i Lea bez koje ovaj sastav ne bi bio u punom sjaju.

Sledi bend Apokalipsa, ovog puta u nešto oslabljenom sastavu. Imala sam priliku da ih slušam na svirci za 1. maj koja je održana u Limanskom parku, tako da sam znala šta da očekujem. Žao mi je što je izostao zvuk violine ali svejedno, dečko koji je svirao kahon je odradio lep deo posla. Takođe su bile izvedene poznate obrade ex-yu roka kao kod prethodnog sastava. Doduše, publici su se najviše svidele obrađene pesme Bajage i Instruktora.

Na scenu po prvi put izlazi bend Piter Panker, niko od nas prisutnih nije znao šta da očekuje. Na binu ponovo izlaze Ivan, Aleksa i Miloš uz Dušana na bubnjevima. Prva pesma je bila obrada Hladnog piva, Pjevajte nešto ljubavno. Nisam mogla da izdržim, a da ne uletim u šutku koja je nastala početkom njihovog nastupa, a trajala je sve vreme, do kraja. Ljudi moji, šta je ovo? Jesmo mi u školi ili na nekom koncertu Goblina ili Ritma nereda? Definitivno su kupili srca publike i oduševili sve prisutne, ovako nešto niko nije očekivao. Sledi obrada pesme Ne, Ritma nereda, zatim Industrija piva benda NBG. Spomenula sam već transformaciju Miloša Santrača koja se desila u toku ovog nastupa. Ja stvarno ne znam kad se to dogodilo i u kom momentu, ali ispred mene stoji Miloš, za mikrofonom sa njegovom bas gitarom, pun besa i snage. Sledi pesma Samoća, a ja se pitam ko ovo cepa bubnjeve? Dakle, za bubnjeve je bio zadužen Dušan, kojem je ovo prvi nastup, a svira ih skoro tri meseca. Hej, tri meseca? Pa neko ni za tri godine ne može ovako da svira bubnjeve. Što se tiče Ivana, svaka reč je suvišna. Ne znam koju reč da upotrebim da opišem kako ovaj dečko svira gitaru. Slede pesme Devojka iz grada benda Jorgovani i Nekako najviše me boliš ti od Six Pack-a. Za kraj su bile odsvirane svima već poznate pesme Mala i Luna. Publika nije htela da se oprosti od ovog benda, uzeli su nam poslednje atome snage. Što bi se reklo, ovo je bio pravi pankeraj! Nakon završetka njihovog nastupa, urlali smo: Piter Panker, Piter Panker… I tako Piter Panker postade jednoglasno zvezda večeri. Jedva čekam i nadam se nekoj skorijoj njihovoj svirci.

Za kraj sledi bend Pet minuta slave. Nisam uspela do kraja da ispratim njihov nastup, ali dok sam bila prisutna prva pesma koja je bila odsvirana je nova koja će uskoro biti objavljena. Usledile su Pandurska, Milan, Sponzoruša, Robert De Niro. Bilo mi je smešno i simpatično kako se Vid trudi da se ponaša i peva kao dr Pop iz svima nam poznatog, Atheist Rap-a. Dobro znam pokrete tog čoveka, njegov smisao za humor, čak i njegovo akcentovanje pojedinih reči i zapazila sam da je Vid povukao deo toga. Osim toga, bubanj i bas su mnogo napredovali od prošle godine. U jednom momentu vidim Ivana kako svira gitaru iza glave i mislim da je to vrhunac noći, dovoljno sam videla. Bude u publici pozitivnu energiju i polako, ali sigurno postaju sve traženiji i aktivniji na našoj muzičkoj sceni.

Ovo je svirka koja će se pamtiti kako zbog pojedinih bendova tako i zbog atmosfere. ETŠ Mihajlo Pupin je odradila stvarno odličan posao i treba da budu ponosni na svoje učenike, kako zbog gostroprimstva, zbog talenta, organizacije i pre svega velike humanosti. Sve ovo je organizovano zbog mališana koji su oboleli raka, kojima je škola skupljala slatkiše za novogodišnje paketiće. Svaka čast svima, pogotovo muzičarima čije vreme tek dolazi!