Festival Poezika, dan drugi

Kao što ste mogli pročitati u objavi o prvom danu, Poezika je festival koji je posvećen svim pesnicima i kantautorima, ali i bendovima kojima tekstovi nisu manje bitni od muzike. Kako i sami kažu, festival ne čini samo muzički program, već je i veliki deo čine radionice.

Nažalost, nisam stigao da ispratim dokumentarni film i radionicu koji su se održali drugog dana.

Na drugom spratu Kulturnog centra Novog Sada, u jednoj prostranoj prostoriji predstavili su nam se Marko Tomaš, Ognjenka Lakićević i Nenad Marić, poznatiji kao Kralj Čačka. Ognjenka i Marko su nam čitali svoje pesme, dok je Kralj Čačka svirao gitaru i klavir i uz svoj muzički aranžman otpevao nekoliko svojih pesama. Gotovo sve pesme koje su nam bile predstavljene su o stvarnosti koja nas okružuje i, naravno, nezadovoljsvu povodom toga. Jer, da su svi zadovoljni, verovatno ne bi ni bilo pesnika i pisaca i njihovih dela.

Posećenost je bila dosta velika. Ljudi su i stajali, pošto su sedeća mesta bila ubrzo popunjena. Atmosfera je bila dosta otužna, što nije čudno, s obzirom na to da su pesme koje su nam pesnici čitali bile izuzetno teške. Monotoniju su nam pesnici donekle razbijali time što bi se, između čitanja pesama, našalili na svoj ili na račun onoga što rade. Marko i Ognjenka su nešto ranije završili, pa je Kralj Čačka otpevao nekoliko svojih pesama.

Po završetku pesničke tribine i nakon kraće pauze, premestili smo se u Bioskopsku salu KC-a. Koncert je započeo mladi umetnik i još jedan pobednik konkursa, Marko Babović. Svirao je akustičnu gitaru i usnu harmoniku. Predstavljao nam je autorski rad. Ovaj momak je zračio pozitivnom energijom koju je preneo na publiku. Videlo se da uživa na sceni, kao i publika koja uživa u njegovom sviranju. Posle svake pesme se čuli jak aplauz i ovacije. Pevao je na srpskom i na engleskom jeziku. Tokom poslednje pesme, publika mu je pružila podršku tapšanjem. Toliko smo uživali. Ovo je još jedan muzičar koji ima vrlo svetlu budućnost pred sobom. Sa scene je ispraćen velikim aplauzom i ovacijama.

Redovi u sali su se sve više popunjavali. Bilo je prisutno daleko više ljudi nego za vreme prvog dana festivala. Svi smo nestrpljivo čekali ono zbog čega je velika većina došla, bend Stray Dogg. Na scenu je izašao Dukat Stray, trbušasti momak, razbarušene kose i zapuštene brade, sasvim kežual obučen. Uz njega je izašao i drugi gitarista benda. Njih dvojica su izveli sami jednu pesmu. Već tu smo se uverili o kakvom vokalisti se radi, s obzirom da je dijapazon tonova koje može da dostigne izuzetno širok. Posle te pesme, na sceni im se pridružio ostatak benda. U tom trenutku, sala je već bila skroz puna, a mnogi su i stajali. U publici je bilo dosta obožavatelja i poštovalaca ovog benda, koji su, sa osmesima na licima, pevali uz njih, a posle svake pesme su se čuli veliki aplauzi i ovacije. Svirali su neke od svojih najpoznatijih pesama, poput Drunk, No one but you, Almost. Pred sam kraj koncerta, izveli su možda i svoju najpoznatiju pesmu, Disappear, koju je publika uz osmehe pevala sa njima. Prvi put kad su izašli sa bine, publika nije odmah napustila salu, jer su očekivali bis, koji su i dobili. Dukat se vratio, odsvirao sam jednu pesmu, a potom se i ostatak benda vratio. Izveli su pesmu u brzom ritmu i oprostili se od publike koja ih je ispratila gromoglasnim aplauzom, ovacijama, zvižducima.

Ovo je bend koji definitivno zaslužuje veću publiku. Proizvode unikatan zvuk koji lako osvaja srca već na prvo slušanje. Još kad se na to dodaju ljubavni tekstovi i izuzetni vokali, sve to sklopljeno zajedno daje jednu celinu koja dostiže perfekciju i pruža satisfakciju receptorima za sluh.  Izbor prostora nije baš bio idealan, s obzirom na sedeća mesta. Iako je atmosfera bila dobra, verovatno bi bila još bolja kada bi i publika stajala i bila malo aktivnija.

Stray Dogg @ Sava centar, oktobar 2016.
Stray Dogg @ Sava centar, oktobar 2016.

Sudeći po komentarima ljudi koji su bili, ali i umetnika koji su nastupali, peta po redu Poezika je prošla veoma uspešno. Ovo je odlična prilika da mladi umetnici budu primećeni od strane šire mase i time osvetle sebi put ka svetu poznatih i uspešnih umetnika. Verujem da se svi koji su posetili Poeziku, uključujući i mene, raduju ovom festivalu i sledeće godine.