Festival Ekoslavija: Prvi dan

Juče je održan prvi dan festivala Ekoslavija u parku Mini Jugoslavija u Subotici.
Na samom ulasku u park dočekali su nas veoma prijatni domaćini, pokazali nam gde se šta nalazi i ponudili pomoć oko kamp mesta.
Od 14 časova su započele aktivnosti, prva je bila Eko radionica, interaktivne radionice za decu i mlade. Teme o kojima se pričalo su permakulturni organski uzgoj hrane, pravilno upravljanje otpadom, reciklaža i kompostiranje, ušteda energije u domaćinstvu, primena obnovljivih izvora energije. Nakon radionice su subotički umetnici oslikavali eko mural i održano je predavanje Hemp (r)Evolution o upotrebi industrijske konoplje u građevinarstvu i drugim oblastima, upcycling i recycling. Sve je osmišljeno tako da svi imaju priliku da postave pitanja, učestvuju u razgovoru i naravno, nauče nešto novo. Nešto posle 17 časova započela je projekcija dokumentarnog filma Flow: For love of water. Uz film smo imali i večeru koju je spremali članovi otvorene kuhinje CK13. Moram priznati da nisam odavno nešto ukusnije jela, sve pohvale!

Nešto posle 20 časova je počeo muzički deo festivala. Na binu izlazi subotička kantautorka Ana Marija Tumbas koja nastupa pod imenom Stroberiz. Bila je veoma zbunjena, vidno je imala tremu. Obratila nam se uz reči Dobrodošli na Ekoslaviju. Mene je ispalio bend pa ću sama nastupati. Na početku je izgledala kao uplašena devojčica koja ima strah od čitavog sveta. Nakon završene prve pesme nam je pokazala šta ume. Pitala je da li neko ume da svira bubnjeve, treba mi pomoć ovde. Nakon nekoliko minuta na binu je izašao Branko, bubnjar iz benda Nemi pesnik. Zajedno su odsvirali pesmu Tvoja i očigledno joj je bilo mnogo lakše što nije sama na bini. Odsvirala je još numere Tiho i Naopaku pesmu.

Sledeći bend koji izlazi na binu je KurtaUtca. Kako su sve pesme bile na mađarskom jeziku, nisam razumela ni reč onoga što su pevali ali sam osetila ogromnu količinu energije koju prenose. Sjajan bend, svaki intro je perfektno bio odsviran, teško je bilo da se stoji na jednom mestu. Posebno mi je bilo drago što sam na bini videla poznato lice, Arpad koji svira violinu. Pre nekoliko godina sam imala priliku da ga slušam u zajedničkom srednjoškolskom domu, drago mi je što je postao vrhunski muzičar.

Nakon što su KurtaUtca napravili sjajnu podlogu za sledeći bend, pojavljuje se ispred nas Nemi pesnik. Deo ispred bine se polako popunjuje i počinje prva pesma Ko je zapalio internet. Slede numere Karneval, Smajli, Okeani rozea i Polovna romansa koja je sa početka karijere ali je ipak dobila novi i lepši sjaj. Minimalac i Radna subota, jedna pesma posle druge su bile pravi pogodak. Ljudi su uživali i zajedno sa bendom otpevali dobar deo repertoara. Naravno, šarmantnim singlom Koliko si luda koji su slušaoci Radija Beograd 202 izbarali za Hit godine 2020 su garantovano pokazali da su osvojili subotičku publiku. Upravo ovom pesmom su želeli da završe nastup ali im nismo dali da odu sa bine i odslušali numeru Posekotina. Prvi nastup van Novog Sada im je bio upravo u Subotici, ovde su drugi put i čini mi se da je zadovoljstvo bilo obostrano. Sećam se kad sam prvi put slušala ovaj bend, na početku karijere su bili predgrupa nekom većem bendu, bili su zbunjevi i ne tako dobro uvežbani ali se potencijal svakako video. Drago mi je što je Nemi pesnik postao bend kakav i treba da bude, uz nekoliko izmena i promena su postali sjajan bend koji će sigurno iza sebe ostaviti veliki trag na našoj muzičkoj sceni.

Pre ponoći na binu je izašao tročlani sastav Lepša Brena i odveo nas u drugi univerzum. Svideli su mi se čim sam ih čula na tonskoj probi, znala sam da će napraviti odličnu atmosferu. Zidovi, Spomenik bez naziva, BG u vodi, Kuhinja + spavaća su neke od odsviranih numera koje su nas na neki čudan način razdrmale. Sama njihova pojava, odnos prema publici, ponašanje i čitav nastup me je oduševio. Mogu slobodno reći da su po mom mišljenju a verujem i većine ljudi koja je bila prisutna, bend Lepša Brena zvezda večeri.

Posle ponoći, za kraj je nastupio bend Vizelj. Prvu pesmu koju su odsvirali je Glava u betonu. Od samog početka su se razleteli po bini, skakali i svojom energijom razbili publiku. Sledeće numere su bile Scena, Mamuze, Kafa i cigare, koje su zajednički otpevane kao i većina ostalih do kraja. Za kraj je odsvirana numera Kadilak i po želji publike još jedna, Lopovi obrada benda Klotljudi. Od prve do poslednje numere nisu usporili tempo, sve vreme su davali sve od sebe i priredili nam sjajan nastup.

Lokacija festivala, organizacija, divni organizatori, muzičari, kamp sve je bilo za čistu desetku. Danas nas čekaju razne aktivnosti a uveče sjajan muzički program.

Prethodni tekstAffliction na Zidiću Doma omladine Beograda
Naredni tekstFestival Ekoslavija: Drugi dan
Pozdrav, čitaoče! Moje ime je Lidija Gavrilović. Student sam veterinarske medicine u Novom Sadu, pored veterine moja velika ljubav je pank, ali što se tiče odlazaka na svirke, podržaću sve što je drugačije od današnje moderne muzike. Ne bih mnogo da pišem o sebi jer ako ikad poželiš da prozboriš sa mnom, videćeš me uglavnom na manjim lokalnim svirkama u Novom Sadu, Subotici, Somboru i okolini. PRIS mi je dao mogućnost da učim, budem svoja, gledam svirke na malo drugačiji način, istaknem svoje mišljenje i budem ponosna što sam član grupe sjajnih ljudi. Volela bih da svojim radom na portalu doprinesem nekom boljem sutra alternativne scene i približim ljudima ovaj naš, drugačiji univerzum.