Belgrade Beer Fest (dan drugi) – Pivo, pank, pivo, Kelti, pivo!

Prvi dan Belgrade Beer Fest-a prošao je super po posećenosti i bine na Ušču posetili su mnogi pripadnici domaće scene, kako sami veterani i oni koji su tu scenu stvorili, tako i manji bendovi koji su jedina nada njenog opstanka. Petak, 16. avgust, podario nam je prilično raznovrstan program i maltene svako ko je hteo, mogao je naći nešto što se njemu sviđa. Jedva sam čekao da stignem na Beer Fest, ali do realizacije te želje prilično me je sprečavao gradski saobraćaj i sve njegove čari, te sam kasnio na početak drugog dana festivala. Nekako probijajući se kroz svu onu paklenu gužvu, stigao sam prilično knap na festival, dovoljno rano da upecam prve bendove dok su još uvek na binama.

Prvi bend koji sam gledao ove večeri je SickTer, negotinski alternative rock sastav koji nastupa na Groove Stage-u. Koncertno su prilično aktivni u poslednje vreme, imaju objavljena dva singla i sinoć su svoj autorski materijal prezentovali prisutnima na Belgrade Beer Fest-u. Bend je bio prilično dobar i umeli su često da bace neki ekstra rif. Što se same muzike tiče, ja bih pre SickTer nazvao punk bendom nego alternative rock-om. Jedino što se malo više izdvaja jesu solaže koje su često pod uticajem običnog rokenrola. Takođe, verujem da bi im koncert bio još bolji pod uslovom da je ozvučenje bilo bolje, ali mislim da im to nije smetalo previše da prezentuju svoj materijal.

IMG_2584

Ubrzo zatim, otišao sam na Main Stage gde svakog trenutka treba da izađu Bjesovi. Dobro poznati na domaćoj sceni, oni postoje još od 1987. godine i došli su nam iz Gornjeg Milanovca. Iz nekog razloga, kompletan program Main Stage-a je kasnio pola sata. Bend je izašao na scenu i krenuo da svira. Odmah se dala primetiti usviranost benda, a u muzici uticaj težih žanrova i izvođača. Gitarista opasno petlja sa doom metalom, ubacujući tipične doom rifove u njihovu muziku, dok je drugi gitarista mnogo više petljao i igrao se wah pedalom. Basista je držao relativno jednostavne bas linije, dok bubnjar daje sve od sebe da održi snažan ritam koji je potreban bendu kao što su Bjesovi. Bend je izveo svoje hitove Aikido, Čak i da mogu, Sve će se doznati, Vraćam se dole i Bolje ti. Publika je na njihovom nastupu bila prilično statična, osim određenih hardcore fanova koji su se nalazili tačno ispred bine. Vokal benda, Zoran Marinković, i dalje ima svoje stare vokalne sposobnosti i pevanje mu nije problem. Na početku koncerta je samo imao problema sa malo više smanjenim vokalima, ali ubrzo se to popravilo i do kraja koncerta je zvučao odlično.

IMG_2768

U međuvremenu, na Bunt Stage-u svoj nastup održava pančevački pop punk/power pop bend Sindrom, osnovan 2016. godine. Ove godine, u julu, izdali su svoj prvi album – Navodna ljubav. Bubnjarka Jelena Coja Vajović svojim ritmom daje podlogu za lepe groove-ove iz bas gitare Luke Dodočića Jimmy-a, a onda upadaju i gitarista i pevač Miomir Mikri Adamović i solo gitarista Mihailo Đorđević. Njih dvojica odlično funkcionišu kao tim i uspevaju da pokriju jedan drugog kada je to potrebno. Zvuk na koncertu je bio dobar, osim zvuka solo gitare kojeg skoro da nije ni bilo. Sa tekstovima koji se bave većinski ljubavlju, kao što je Ona ima dečka, ili socijalnim problemima kao u pesmi Lažu nas, Sindrom pokušava da istakne svoje mišljenje što se određenih problema tiče i da se mladi pronađu u njihovoj muzici, a svoj studijski materijal korektno predstave uživo.

IMG_2966

Nakon Bjesova, Main Stage se priprema za hrvatski bend Brkovi, koji je poznat po tome što u svoju muziku ubacuje karakteristike folk i turbo folk muzike i tu kombinaciju naziva punkfolkwellness. Na binu je izašao bend, utegnut u helanke i bodi majice, dok se pevač pojavio sa mrežastom majicom i crvenim naočarama za sunce. Prva pesma bila je Hormon sreće, a zatim su usledile Boli me, Mala i Nije život cvjetno polje. Relativno smorena publika sa koncerta Bjesova, sada je živnula i uz Brkove se uveliko pilo i pevalo, što je i očekivano od njihovog nastupa jer nam nude doživljaj punk rock kafane. Većina publike je od reči do reči pratila pevača. Bend je super usviran i sa tim nemaju problema. Do kraja njihovog nastupa mogli su se čuti i drugi hitovi kao što su Tolerancija, Ornela i Seks i droga. Iako ja lično nisam fan ove muzike, moram im odati priznanje da jesu usvirani i da svoj materijal odlično prezentuju publici.

IMG_3054

Vratio sam se na Groove Stage sa namerom da gledam beogradski bend Dram. Krenuli su da sviraju baš u trenutku kada stižem i jako brzo sam mogao da prepoznam očigledan kvalitet u njima. Verujem da su Dram, koji su prilično meki u svom zvuku, zapravo najbolji mlađi bend koji sam gledao do sada na Beer Fest-u. Muzika im se da okarakterisati kao pop i pop rock. Pevač i gitarista je glavni vokal u bendu, ali pored njega svi imaju ogromnog udela u pevanju, a pogotovo klavijaturista koji najviše upada na vokalnim deonicama i takođe super vlada svojim glasom. Klavijaturista ima predobre deonice, gitara sa svega nešto distorzije čula se taman kako treba i zvuk je bio prilično čist, a bas nam je pružio neke, ne tako teške, ali zato lepe bas linije. Na repertoaru benda Dram mogli ste, između ostalih, čuti i pesme Grad, Sami, Nema pravila, Nije sve kao što izgleda i obradu pesme New Shoes od Paola Nutinija.

IMG_3282

Mooncage je bend koji je osnovan 2013. godine i dolazi nam iz Beograda. Sviraju neku verziju starog rokenrola sa dosta blues elemenata i nekad nabijenom distorzijom u toj meri da zvuče kao stoner rock/metal bend. Pevač, koji izgleda kao blues rock Joey Ramone iz sedamdesetih, ujedno svira i gitaru, ali bez trzalice, već prstima okida žice i koristi slide. Drugi gitarista benda, sa kožnim prslukom i obaveznom cigarom u ustima koristi uobičajenu tehniku sivranja i iz njegovih ruku izlaze rifovi koji celoj priči dodaju taj rokenrol zvuk. Do izražaja dolazi i basista koji ima veoma jak groove i koji, sa bubnjevima, sa vremena na vreme stvori pesmu stvorenu za hedbengovanje, iako je njihov žanr drugačije prirode. Ozvučenje koncerta nije bilo bog zna šta, a što se samog benda tiče, mislim da bi trebalo da se fokusiraju na pisanje što različitijih pesama.

IMG_3458

Sledeći bend koji će svoje umeće pokazati na Main Stage-u je Električni orgazam, rock grupa iz Beograda osnovana 1980. godine i takođe dobro poznate face na domaćoj sceni. Prilično brzo je bilo jasno da u bendu niko ne dolazi do nekog posebnog izražaja, već svi funkcionišu kao jedna celina. Pevač Srđan Gojković Gile je pozdravio publiku i zatim je bend krenuo sa performansom i pesmama iz svoje mnogobrojne diskografije. Pevačev vokal se nije mnogo promenio tokom godina. Sve ću da ti dam, Bio sam loš, Da si tako jaka, Nemaš kome ništa da daš… Pesme su se ređale, a bend je sve više zagrevao publiku koja je od samog početka igrala i pevala. Ni ovaj koncert Električnog orgazma nije mogao da prođe bez hitova Kapetan Esid i Igra rokenrol cela Jugoslavija, pesme koje su verovatno izazvale najveću reakciju kod publike. Za kraj, kao poslednju pesmu, bend je izveo numeru Zlatni papagaj.

IMG_3345

Kasna je noć, ali žurka se nastavlja i na Main Stage-u sledeći izlaze Orthodox Celts. Izašli su na binu, začuli su se dobro poznati zvuci keltskih melodija i publika je gromoglasno pozdravila članove benda. Koncert je započet pesmom I Wish You The Very Worst. Čaše piva su poletele u vazduh, publika je plesala irskim plesom, formirane su šutke, mahalo se zelenim majicama, a po prvim redovima i šutkama motao se čak i jedan leprechaun. Atmosfera je prilično naglo eskalirala, verovatno dodatno pogurana alkoholom u krvi velike većine ljudi. Bend i njegov frontmen, Aca Celtic, trudili su se do kraja koncerta da atmosfera ne opadne već svakog momenta bude samo u porastu. To je dovelo do toga da Aca čak zahteva wall of death od publike, kao da je u pitanju thrash metal koncert. Publici to, doduše, nije smetalo, te se sve završilo ozbiljnim mlaćenjem. Orthodox Celts su se čuli prilično glasno i zvuci hitova kao što su Star of the County Down, Far Away, Drinking Song, One, Wearing of the Green i drugih, čuli su se nadaleko. Orthodox Celts ne mogu da ne naprave dobru atmosferu, pogotovo jer je njihova muzika kao stvorena za piće i još jednom su lagano uspeli u tome.

IMG_3543

Poslednji nastup koji sam gledao sinoć bio je koncert Đorđa Miljenovića na Alternative Stage-u. Đorđa većina ljudi verovatno zna pod njegovim umetničkim imenom Sky Wikluh, pod kojim nastupa sa svojom rap grupom Bad Copy. Đorđe doduše, za razliku od Viklera, nije MC, već izuzetno talentovani čovek koji piše i peva uz svoj prateći bend. Alternative Stage je bio krcat i nisam bio svestan da je Đorđe Miljenović tako brzo postao toliko popularan jer su mnogi pevali i skakali uz njegove pesme. Emocija se izuzetno oseti i u pesmama i u živom performansu, jer je Đorđe svoje lične probleme pretočio u muziku. Sa flašom Jack Daniel’s-a u jednoj ruci, a mikrofonom u drugoj, Đorđe je pokazao da je stvarno talentovan kao pevač, kao frontmen jer njegova pojava na bini se jednostavno osetila, a i kao pisac pesama kao što su Trojanski slon, Oduzeli su mi noć, Nisam dobro, Prelepa katastrofa i Umirem ti na rukama i ostale koje je publika neumorno pevala do kraja.

IMG_3792

Drugi dan Belgrade Beer Fest-a prošao je odlično i bolje nego prvi dan. Posetilaca festivala takođe je bilo mnogo više, do te mere da je ceo prostor bio krcat i da je nekada da bi se došlo od jedne do druge bine trebalo deset minuta. Svi izvođači dali su sve od sebe da publici pruže dobru muziku i zabavu, a publika je, većinom, to znala itekako da ceni i vrati tu energiju bendovima.

Prethodni tekstBelgrade Beer fest, dan drugi @ Ušće, 16.8.2019.
Naredni tekstČovek bez sluha, Atheist Rap, Zoster, Goran Trajkoski, Urban & 4, Sitzpinker @ Belgrade Beer fest, 17.8.2019.
Zdravo, ja sam Lazar, imam 18 godina i dolazim iz Kačareva, mesta nadomak Pančeva. Učenik sam Elektrotehničke škole Nikola Tesla u Pančevu. Imam mnogo interesovanja, ali većina ih je zasenjena mojom ljubavlju prema muzici. Kao mali svakodnevno sam bio izložen zvucima najvećih rokenrol majstora, što je definitivno uticalo na mene da se i ja posvetim ovoj muzici i fenomenu koji ona izaziva. Čest sam posetilac svirki domaćih i stranih bendova i verovatno ste imali prilike da me vidite kako se ovako nizak guram u prvim redovima ili konsantno trčim sa jedne bine na drugu na nekom većem festivalu. U slobodno vreme volim da sviram bas gitaru, izlazim sa društvom i gledam filmove. Vremenom mi se pojavila želja da pomognem domaćoj sceni i ljudima predstavim moje mišljenje i stavove o muzici, a PRIS portal, čiji rad pratim od samog početka, pružio mi je savršenu priliku za to. Smatram da je ovo odličan kolektiv i dobra ekipa ljudi, kao i da sam rad portala pruža mnoge odlične prilike novinarima i izvođačima čije će se priče naći na našim stranicama. Nadam se da ću doprineti radu PRIS-a i širenju rokenrola u našem društvu. Dokle god ima ljudi koji žive tu muziku i zalažu se za nju, rokenrol neće umreti.