Milan Savić: Naučio sam kako da budem “allrounder” – ako ne možemo da pronađemo rešenja, onda pravimo rešenja!

Milan Savić je, kako on kaže, saradnik raznih domaćih grupa i izvođača, kao i renomirane koncertne agencije Long Play. Samo neki od izvođača, sa kojima on označava da sarađuje, jesu Keni nije mrtav, Ivan Jegdić, Dram, Čovek bez sluha i Majdan. Nekim autorima od navedenih je on, evidentno, menadžer, a njemu ću ostaviti da da tačne odrednice. Veoma šarenolik izbor autora i, uopšte, pojava nekoga ko svoje ideje infiltrira u autorski rad mladih izvođača je za mene vrlo zanimljiva tema, te je to jedan od razloga zbog kojih sam odlučio da Milana uvrstim u ovu seriju intervjua.

 

Imao si vrlo aktivan period pre početka vanredne situacije, te verujem da ti ista nije loše došla da sabereš utiske i odmoriš. Kako provodiš vreme?

 

Pauza od deset dana, da. Jedno je kad vremenom rešiš da odmoriš, a stvari oko tebe teku svojim tokom, a drugo je kad sve stane na neodređeno vreme, sve osim vremena zapravo. U početku je stvarno prijalo. Kasnije se svelo na adaptaciju stvari, i to ne vezanu za period dok traje izolacija, već za sve šta će uslediti nakon, jer je očigledno narušen model po kome dobar deo stvari funkcioniše, a tako će i ostati.

 

U uvodu sam naveo nekoliko tvojih saradnika koje si eksponirao posredstvom Instagram profila, ali mislim da je najbolje da ti preciziraš tu listu i klasifikuješ nivoe na kojima radiš sa određenim autorima.

 

Lakše mi je da pojasnim to generalno. A&R-om, ukratko rečeno plasmanom novih stvari i novih lica, se retko ko bavi. Izdavačke kuće, promoteri, festivali ne ulažu svoje resurse decenijama u nazad, uglavnom zatečeni tranzicijom u svetu muzičke industrije, bez nekog sistema adaptacije. Tako se napravio jaz imeđu želja i između mogućnosti bavljenja autorskim radom. Dovoljno je da je u državi nestalo dvadesetak dobrih autora za poslednjih deset godina da se to odrazi na kompletno stanje. To, na primer, nije slučaj sa drugim popularnim žanrovima kod nas.

Frakcije koje čine neku celinu funkionalnom u svakoj delatnosti broje uvek veći broj ljudi ili čak veći broj timova ljudi. Neki su više, neki manje vidljivi, ali su podjednako nebitni krajnjem korisniku, a to je konzument. Kada je u pitanju muzika, potpuno je ista stvar. U A&R domenu imaš ceo jedan set zadataka na kojima radiš, koji se vremenom smanjuju, u zavisnoti od toga kako i koliko izvođač napreduje i koliko otvara sebi mogućnost da neke od tih stvari počnu da funkcionišu drugačije, ali i da uključe veći broj ljudi. U takvom nekom sistemu vrednosti su i svi izvođači sa kojima radim, pa se i sam nivo mog udela razlikuje, a često i oscilira. Naveo si ih nekoliko, ima ih još, a tempo i obim rada baš varira od slučaja do slučaja i nisam sam u svemu ovome.

 

 

Sećam se da si i pre nekoliko godina imao slične pokušaje u muzičkom biznisu, koji više nisu aktivni. Kako si uopšte došao na ideju da se upustiš u te vode, kojim idejama se vodiš i kako biraš grupe i autore kojima želiš da posvetiš pažnju?

 

Odrastao sam kao komšija sa čije su leve strane svakodnevno dopirali zvuci sa proba, sada nepostojećeg benda, Bypass, a sa desne strane sada već prekaljenog autora Mikija Radojevića iz bendova ČBS i Six Pack. Six Pack je u to vreme bio jedan od retkih bendova koji su nastupali po Hrvatskoj, Sloveniji, Holandiji. Smederevska Palanka je bila primer da se delovanje i postojanje lokalne scene preslikava na generacije koje odrastaju. I dan danas je to rokerski grad. Ostale razne aktivnosti i interesovanja su se spajale sa muzikom. Na fakultetu mi je sve vezano za rad sa ljudima bilo prioritet. Sticanje iskustva je dugotrajan proces, pun grešaka i zaključaka. Dosta kasnije sam došao u priliku da počnem da sarađujem sa Amerima, na polju plasiranja i korelacija raznih muzičkih i ostalih dela u okviru jedne koncertne agencije. Na njihovoj digitalnoj vizitki stajao je slogan autorima We are not a genie from the lamp, aludirajući na to da bez dobre pesme, dobrog teksta i dosta rada, niko ne može da prevari 5000 ljudi da kupi kartu za njihov koncert. Naučio sam kako da budem allrounder sa ciljem da ako ne možemo da pronađemo rešenja, da onda pravimo rešenja. Rad sa ljudima je dosta komplikovan proces. Potrebno je dosta prilagođavanja. Nekada uspe, nekada ne uspe, ali u glavnom uspe, haha. Konstantan protok informacija i stalni kontakti su dosta bitni, jer u muzičkoj industriji ne postoje samostalni igrači.

 

Nedavno si kreirao projekat koji je podrazumevao zajedničku turneju tri raznolika sastava – bendova Keni nije mrtav i Dram i Ivana Jegdića u čijoj su pratnji pomešani pojedini izvožači iz ova dva sastava. Takođe, u Kruševcu se, na dvodnevnom događaju, našlo još troje izvođača – Diavo & Grackemošti, Tam i Zicer INC. Kako si došao na ideju da napraviš ovakav spoj?

 

Ova tri izvođača su dobrih godinu dana profilisali rad u određenim, ali uglavnom različitim aktivnostima. Keni je svirao konstantno širom Srbije, stavljajući po strani zvanične singlove, Dram je radio na odabiru producenta, prvom albumu, gostovao poznatim bendovima i sve to bez zvaničnih profila na društvenim mrežama. Ivan je objavljivao singlove koji su nailazili na odličan fidbek slušalaca širom regiona, ali bez koncertnih aktivnosti. Stvari su se spajale sukcesivno. Ova ekipa je u svakom pogledu bila kompatibilna, od broja ljudi koji putuje, preko instrumenata koji se koriste, ali prvenstveno što su se već poznavali i dosta fino funkcionisali. Ceo krug je zapravo dosta širi, pa je tu i odgovor na pitanje o dvodnevnom programu u Kruševcu. Svi članovi koji su nastupali u Kruševcu već su sarađivali na raznim projektima zajedno.

 

Ovakve kolaboracije definitivno jesu zanimljiv sociološki eksperiment, u smislu rušenja mogućih barijera, ali meni se čini da se time poziva masa kojoj je zabava iznad svega, ista ona koja ide na rejvove i žurke najrazličitijih tipova, bez izgrađenih muzičkih stavova. Da li je to populistički projekat za koji bi voleo da zaživi u budućnosti ili možemo očekivati da će ovi izvođači imati priliku da se susreću sa muzički profilisanijom publikom na svojim klupskim nastupima?

 

Prvenstveno, na tim koncertima je baš suprotna situacija. Neretko koncertni prostor u najvećem procentu bude ispunjeni ljudima koji se tu nisu našli slučajno jer su fanovi određenog žanra, na šta se danas autori najčešće oslanjaju kada su u pitanju njihovi nastupi van gradova iz kojih potiču. Da bi prisustvovao koncertu moraš da kupiš ulaznicu, što je najpošteniji model. Pritom nemaš ni mamac u vidu lokalne podrške koji u većini slučajeva utrostruči posetu. Ono što množi posetu jesu tri autora sa različitim senzibilitetom, koji generacijski i idejno komuniciraju sa sličnom publikom. Kada su muzički stavovi u pitanju, oni su uglavnom bitni samo onima koji muziku stvaraju, tako su često bendovi i autori više okrenuti muzičarima nego publici. Čak i sa tog stanovišta, ove koncerte čini skup jako kvalitetnih muzičara, ali to je druga tema. Izrazita hermetička zatvaranja u skupove nisu dobra, pogotovu ne ako si na početku karijere. To uglavnom dovodi do prividnog progresa, koji je u nekoj sveukupnoj slici stagniranje. Dokaz je i to da godinama imamo bendove koji su preko pola decenije na početku karijere i koji su etiketirani kao mladi bendovi. Vreme leti, a generacije se ne pronalaze u njima.

 

Po kom principu predlažeš pogodne saradnike autorima sa kojima sarađuješ i da li im namećeš krug saradnika?

 

Ne postoji nikakav zvaničan princip. Ljudi nisu šrafovi sa propisanim standardima. Možda jedino insistram da je najbitnije prilagoditi se najslabijoj karici. Krug njihovih saradnika je poprilično veliki ako imaš otvorenu mapu oko sebe.

 

Čini se da ne obraćaš pažnju na neki opšti kontakt sa medijima, te često događaji u čijoj si organizaciji proteknu bez medijske propraćenosti, što uoči, što nakon događaja. Da li smatraš da je ovo pravi stadijum karijera ovih izvođača da se njihovo sveopšte prisustvo bazira na sopstvenim kanalima i nalozima?

 

To je samo prividno. Kada su u pitanju koncerti, potrebno je više napora od generičkog mejla nekolicini muzičkih portala. Treba naći lokalne medije i portale koji su spremni da urade intervjue sa izvođačima pre nastupa i to je upravo ono na čemu radimo. Teže je, kompleksnije, postoji gomila prepreka, potrebno je vreme i želja da neko uđe u materiju i istraži da bi postavio pitanja, ali su i rezultati bolji. Potom se na tim koncertima često zadese i lokalne televizije, po neki diktafon i slično. Sa druge strane, to je i realan stadijum karijera ovih bendova, nisu Madonna.

 

Pre izvesnog vremena, putem Instagram naloga benda Keni nije mrtav bila je objavljena vrlo neprecizna kritika na račun firme Converse, pretpostavljam predstavništva u Srbiji. Voleo bih da preciziraš šta se tu desilo, pošto nije baš česta pojava da mlad bend kritikuje renomiranu kompaniju sa kojom je sarađivao javnim putem.

 

ConverseX je globalni projekat i uključuje razne autore iz celog sveta, uglavnom pod nekim promenjivim sloganom zajedničkog delovanja i slično. ProjectX prati rad tih ljudi sa profila koji je dostupan samo članovima. Keni se našao na profilu ProjectX u nekoliko objava koje ih opisuju kao newcomers bend. Bio je tu i neki prilog sa nastupa na Nišvilu, praćen raznim finim objašnjenjima o tvrđavi u Nišu. Na lokalu su egzekutori projekta predsavnici brenda u svojim državama. Postojali su neki načelni dogovori koji nikada nisu ispoštovani, svelo se na jednosmernu komunikaciju i na kraju eskaliralo u niz grešaka na godišnjem programu ProjectX-a. Sve to ne umanjuje veličinu brenda.

 

Koji su tvoji planovi za period nakon relaksiranja situacije vezane za pandemiju, kako na ličnom, tako i u okviru profesije?

 

Adaptacija na nove uslove kada je u pitanju realizacija započetih stvari, adekvatno posvećivanje pažnje stvarima koje su već planirane za 2021. Jedva čekam i prve koncerte, da vidimo kako će to da izgleda.

 

Za kraj, pozivam te da čitaocima preporučiš neka autorska dela u kojima mogu da uživaju tokom vanrednog stanja.

 

Što se serija tiče, definitivno Rome, a što se muzike evo nekih autora koji su možda promakli ljudima, a mogu im biti interesantni: New IvoryA Knight, Turner Cody Think about you anymore, Elliott SmithAngeles i Ratboy  – Scum.

Prethodni tekstIvan Jegdić predstavio lajv verziju numere Bolji čovek!
Naredni tekstThe Rolling Stones objavili novi singl posle 8 godina!
Pozdrav. Ja sam Jovan, оsnivač, glavni i odgovorni urednik i fotograf portala PRIS, a od nedavno i web dizajner sajta, uz Nikolu Đorđevića. Uz to, do nedavno ponosni učenik Grafičke škole, a od sredine septembra student beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, odsek Kamera. Nakon tri godine postojanja portala, smatram da sam konačno definisao u kom pravcu treba da idemo i odaljio sve one koji su zagađivali ovaj naš virtuelni prostor. Smatram da portal poseduje dobru mladu ekipu koja će u budućnosti iskazati sav svoj potencijal, a cilj je jedinstven - ostaviti u narednim godinama konkretan trag na ovom slabašnom medijskom nebu. Pozivam vas da nas podržite, a i da se pridružite ekipi portala ako smatrate da možete da doprinesete širenju naše priče.