Marko Krstajić (Atom Akademija): Autorima fali da ih neko prihvati i prizna za ono što jesu – jako talentovani ljudi koji su u svoju muziku uložili godine mukotrpnog rada!

Marko Krstajić je menadžer i jedan od suvlasnika beogradskog kluba Atom Akademija, možda i jedinog kluba koji trenutno uspešno uspeva da napravi balans između klupskog koncertnog prostora i primamljivog prostora za alternativne vidove noćnog provoda. Naš odnos je od početka vrlo iskren i pun međusobnog razumevanja, a spektar ljudi iz muzičkog sveta koji žele da sarađuju sa Markom potvrđuje njegov izuzetno dobar pristup na više nivoa. On ne razmišlja samo kako da zaradi pod svaku cenu, već pažljivo osluškuje potrebe gostiju i izvođača koji sa radošću dolaze u Atom Akademiju. Pravovremeno uviđa probleme i ulaže energiju da progres ovog alternativnog prostora bude osetan. Srazmerno svemu navedenom, nemam ni trunku sumnje u to da je ovo odličan trenutak da porazgovaram sa njim.

 

Ne bih otvarao ovaj intervju sa pitanjima vezanim za probleme koje ova situacija neminovno nosi za ljude koji žive od muzičkog biznisa, više me interesuje kako si ti prihvatio vanredno stanje i kako koristiš slobodno vreme?

 

Pre svega da se zahvalim na prilici da uradimo ovaj interjvu i da još jednom pohvalim: rad, trud i entuzijazam koji se nesebično ulaže da PRIS bude to što jeste.

Neke stvari u životu su me naučile da sve prihvatiš sa dve noge na zemlji i da odmah kreneš sa prilagođavanjem, tako je bilo i sa ovim vanrednim stanje. Radim još jedan posao, doduše trenutno od kuće, trudim se da neke svoje dnevne potrebe prilagodim trenutnom stanju, da budem aktivan i da aktivno i dalje razmišljam o vremenu kada sve ovo bude iza nas i koji su prvi koraci koje treba napraviti kada stanje počne da se vraća u normalu.

Tvoj život u poslednjih nekoliko godina je neraskidivo vezan za Atom u svakom smislu, čemu svedoči i to da si pre nešto više od godinu dana brakom krunisao vezu koja je upravo otpočela u podrumu zgrade Fizičkog fakulteta. Kako je začeta ideja da na tom mestu ponovo prodiše alternativni prostor i kakve su bile startne zamisli?

 

U Atom me je dovela slučajnost, došao sam u prostor vezano za moj drugi posao koji sam tada obavljao, dok su ga moji tada budući partneri pripremali za otvaranje. Jako mi se svidelo šta sam video i posle njihovog poziva da im se pridružim, nisam se dugo dvoumio. Trebalo je dosta lutanja u početku da bi Atom dobio svoj da kažemo pravi smer i da bi ga čvrsto držao, ali je svakako prvobitna ideja i zamisao održana, a to je da to bude pravi rok prostor, kakvi su nekada dominirali noćnim životom mnogih gradova. Da Atomu dugujem mnogo i da će me pratiti do kraja života to je sigurno, pored životne saputnice, upoznao sam ogroman broj jako dobrih, talentovanih, kreativnih i raznolikih ljudi i u velikoj meri unapredio sebe kao osobu. Stekao neverovatno iskustvo i u neslućenim razmerama proširio vidike i granice kada je poznavanje muzike u pitanju… Definitivno period koji ću moći sutra sa setom da prepričavam budućim naraštajima. 

 

Očito je da sve veći broj ljudi sa scene želi da sarađuje sa tobom. Kakav je tvoj pristup, šta smatraš da je najvažnije da klub pruži autorima, ali i ostalim muzičkim radnicima, poput promotera, organizatora?

 

Pre svega mislim da je ono što njima fali to da ih neko prihvati i prizna za ono što jesu, jako talentovani ljudi koji su u svoju muziku uložili godine i godine mukotrpnog rada, a ne da ih stalno neko posmatra kroz prizmu koliko će mi ovi izbiti para od pazara. Sa moje strane svi oni imaju poštovanje, kako oni sa kojima sam imao saradnju, tako i oni sa kojima je nisam ostvario zbog velikog broja faktora. Neki moj pravac u životu je da treba biti iskren prema ljudima, čak i kad se ne dogovorite na kraju. Tako uvek znaju na čemu su sa vama i ako se kockice nisu sad poklopile, to ne znači da su vrata zatvorena za neke buduće saradnje. Naravno jako je važno pridržavati se svakog dogovora i poštovati svaki dogovor, jer je to jedini način za dugoročnu i uspešnu zajedničku saradnju. Dodatak koji možda mogu da pomenem je da im se apsolutno ne mešam u izbor šta će i kako će da rade na bini, osim ponekad da zamolim za neku pesmu kada me ponese atmosfera. Imaju apsolutnu slobodu da izraze svoju kreativnost i samo jednu obavezu, da i oni uživaju te večeri.   

 

Čini mi se da se u poslednje vreme iskristalisala ekipa koja konstantno posećuje Atom i uživa u programu koji se iz nedelje u nedelju priprema. Da li je to tako i da li možemo reći da klub u tom segmentu staje na sigurne noge?

 

Sada se već može reći da je nakon 4 sezone mukotrpnog rada i ogromne uložene energije svih ljudi koji čine Atom, a tu mislim od devojaka koje prve vidite kada uđete, do osoblja, preko čoveka koji se brine da svaki bend ima dobar zvuk i produkciju na visokom nivou, klub prepoznat u gradu. Sada je tu već dobar broj ljudi koji nam ukazuju poverenje, vole da dođu, da uživaju u dobroj svirci i da se dobro provedu.

 

Šta, iz tvog ugla, ljude najviše privlači kod Atoma? Na osnovu čega zaključuješ šta je to što treba unaprediti, promeniti ili ostaviti kako već jeste?

 

Najradosniji sam kada čujem od članova benda ili gostiju da se u Atomu osećaju kao kod kuće, to mi je iskreno najveća pobeda. Mislim da ih privlači celokupan proizvod, pre svega muzička ponuda koja je svake sezone sve kvalitetnija, onda ambijent koji klub nudi. Tu pre svega mislim na taj osećaj stare dobre svirke, gde su sve oči i uši uprte u bend i gde čovek zaboravlja i ostavlja sve iza sebe i cele večeri se posvećuje muzici. Posle toga dolazi sam izgled kluba i maksimum komfora koji se trudimo da izvučemo iz prostora. Naravno tu je već pomenuto osoblje, bez kog ništa od toga ne bi moglo da funkcioniše.  Što se tiče unapređivanja, tu najviše volim da slušam i upijam komentare, kako direktne, tako i u prolazu, preko društvenih mreža, i tako dalje. Ono što je takođe moja zvezda vodilja i što stalno svima i od osoblja ponavljam, šta je ono što se meni lično ne sviđa i šta bi promenio da se ovde osećam prijatnije. Naravno tu je onaj stalni jaz između želja i mogućnosti, ali mislim da se u tom segmentu dobro balansira tj. koliko je god moguće.

 

Kako bi u nekoliko rečenica opisao generalni sociološki profil ljudi kojima je Atom redovno mesto za izlaske?

 

Uffff, ovo je i lako i teško pitanje. Ono na šta sam takođe jako ponosan je što klub ima stalne goste i od 20 i do preko 50 godina i oni svi nađu i imaju svoje mesto u Atomu. Ima tu i bogatih ljudi i ljudi koji jedva sastavljaju kraj s krajem, ali se to generalno u prostoru ne primećuje. Nema stvari koje su možda normalne na drugim mestima, nekog dokazivanja, šminkeraja, a tu mislim na kreiranje lažne slike o sebi u javnosti, egoizma i dolaska da bi bio viđen. U Atom dolaze ljudi kojima je jedino na umu da uživaju u dobroj svirci i da se dobro provedu, zato taj jaz između klasa ne postoji, nego svi dišu kao jedan i to je ono što daje dodatni impuls atmosferi.

 

Spomenuo sam već da smatram da dobro balansiraš između plasiranja autorskog i zabavljačkog programa. Da li je za preživljavanje ovakvog kluba neophodno program bazirati i na celovečernjim kaver bendovima i kako biraš ko je od takvih izvođača pravi izbor za klub?

 

To mi je, slobodno mogu reći jedan od najtežih zadataka u životu, naći pravi balans, a održavati smer u kojem želiš da ide klub je jako teško. Svaka greška te vrati par koraka unazad u smislu napretka i stabilnosti poslovanja. Beogradska publika je specifična i zbog ogromne i raznolike ponude u gradu, treba stalno osluškivati, menjati i tražiti najbolji recept za uspeh. Kaver bendovi su svakako potrebni, jer ljudi traže šarenolikost, moj posao je da nađem bendove koji imaju repertoar i naravno kvalitet kakvog baš i nema u gradu, to jest da to budu bendovi koji mogu da ponude ono nešto više na bini.  

 

Iz sadašnje vizure, o čemu bi trebalo da razmišlja neko ko želi da otvori alternativni klub? Da li postoje neke početničke greške koje je moguće izbeći, a koje si ti osetio na svojoj koži?

 

Grešaka ima mnogo, da sada krenem da ih nabrajam ne znam ni sam koliko bi mi vremena i redova bilo dovoljno. Nekog tu specijalnog recepta nema. Uvek i uvek treba ostati otvoren i stalno upijati komentare i ponašanje ljudi i razumeti njihove potrebe. Moraš da imaš jasan cilj na samom početku šta hoćeš, onda treba toga da se pridržavaš po svaku cenu, nema mešetarenja i mešanja baba i žaba, daš sve od sebe da to što si zamislio uspe i na kraju ostaje samo da se nadaš najboljem, pošto niko ne može da ti garantuje uspeh.

 

Trenutne okolnosti ti svakako ne idu na ruku, ali pretpostavljam da se ne stavlja pod znak pitanja nastavak rada kluba. Kakvi su planovi za naredni period, da li će uopšte pre kraja septembra ili početka oktobra biti moguće kreirati dalji program?

 

Za sada pratim situaciju i nadam se najboljem, svakako nam sve ovo nikako ne ide na ruku, pošto nas je uhvatilo u trenutku kada je sezona kod nas trebala da doživi vrhunac. Imao sam u planu veliki broj jako kvalitetnih i jakih nastupa i umesto da ova četvrta sezona bude jaka potvrda i pečat još boljoj petoj sezoni, sada smo se vratili dosta unazad. Svakako nema mesta jadikovanju, kako nama, tako i svima. Nadam se da će se sve smiriti i vratiti u normalu od jeseni, a onda verujem da će biti dosta ljudi raspoloženih da sve ove stvari ostave iza sebe i svoju želju za dobrim provodom ispune u Atomu.

 

Za kraj, pozivam te da preporučiš nekoliko autorskih dela u kojima bi naši čitaoci mogli da uživaju tokom vanrednog stanja.

 

Imam odličan predlog za sve, pratite našu stranicu na Facebook-u. Kada je vanredno stanje počelo nismo sedeli skrštenih ruku, nego smo svim autorskim bendovima dali priliku da pošalju materijale o svojim bendovima i da dobiju prezentaciju svog rada na našoj stranici. Tako da vas sve pozivam da nam se pridružite, imaćete prilike da upoznate puno bendova koje ranije niste imali prilike da vidite i čujete.

 

Autor fotografije korišćene u dizajnu: Marko Popović Photography

 

FOTO: Marko Popović
FOTO: Marko Popović
Prethodni tekstDarko Rundek i Ekipa objavili pesmu Unutarnji glas i na engleskom!
Naredni tekstQuasarborn – A Pill Hard To Swallow (2020)
Pozdrav. Ja sam Jovan, оsnivač, glavni i odgovorni urednik i fotograf portala PRIS, a od nedavno i web dizajner sajta, uz Nikolu Đorđevića. Uz to, do nedavno ponosni učenik Grafičke škole, a od sredine septembra student beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, odsek Kamera. Nakon tri godine postojanja portala, smatram da sam konačno definisao u kom pravcu treba da idemo i odaljio sve one koji su zagađivali ovaj naš virtuelni prostor. Smatram da portal poseduje dobru mladu ekipu koja će u budućnosti iskazati sav svoj potencijal, a cilj je jedinstven - ostaviti u narednim godinama konkretan trag na ovom slabašnom medijskom nebu. Pozivam vas da nas podržite, a i da se pridružite ekipi portala ako smatrate da možete da doprinesete širenju naše priče.