JJ Peters (Deez Nuts): Oduvek sam znao da ću se baviti muzikom, na ovaj ili onaj način!

Australijski hardcore/rapcore sastav, Deez Nuts, nastupiće 8. marta u beograskom klubu Elektropionir uz podršku domaćih bendova Brat i Mind Prison. Nastali su 2007. godine, iza sebe imaju šest albuma, a poslednji od njih You Got Me Fucked Up izašao je prošle godine. Ovom prilikom, popričao sam sa frontmenom benda, JJ Peters-om.

Pre svega, želeo bih da vam poželim dobrodošlicu nazad u Srbiju. Nije prošlo ni godinu dana od prošlog puta kada ste ovde svirali. Kakva su vaša prošla iskustva u našoj zemlji?

Hvala vam što ste nas opet ugostili! Uvek je dobar provod i radujemo se prilici da opet sviramo za vas.  

Prošlog oktobra ste objavili novi album naziva You Got Me Fucked Up. Jedna stvar koja mi je odmah privukla pažnju je blaga promena u vašem zvuku. Ovaj album je mnogo više melodičan od vaših prethodnih izdanja i pokazuje vaš muzički razvoj poslednjih godina. Šta vas je inspirisalo za takvu promenu?

Ništa specijalno, samo se razvijamo kao ljudi i umetnici, te je napredak prirodan. Ne mora da znači da ćemo ostati pri ovom zvuku, ovo je samo album koji smo napisali u to vreme.

Kada bendovi naprave promene u svojoj muzici, često izgube samog sebe u tom procesu. Vi ste uspeli da ostanete stari dobri Deez Nuts, ali neki ljudi su ipak našli na šta da se žale. Koji je tvoj stav po tom pitanju? Da li si zadovoljan sveukupnim prijemom albuma?

Ljudi se uvek žale. Ako se ne menjate, ljudi se žale kako ste jednolični, a ako se razvijate, ljudi traže da svirate stare stvari. Sve što možete da uradite je da pravite muziku kakvu vi želite da pravite i ako je ljudima do jaja, to je kul, a ako nije, ko ih jebe.

Vaša sledeća evropska turneja je na putu. Jednom si izjavio da najviše uživaš na nastupima u Evropi. Reci mi malo više o tome.

Tu dobijamo najbolju/najdivlju reakciju publike, jednostavno.  

Poznati ste po životu punom žurki i zabave. Kako je to uticalo na vaše živote? Šta se promenilo sada kada ste zreliji?

Manje žurki, više fokusa na porodicu i posao (sviranje muzike) koliko god možemo, ali i dalje uživamo na turnejama. I dalje pijemo, i dalje se zabavljamo, samo ne radimo to na opasnim nivoima na kojima smo ranije (smeh).

Postoje li neki duhovi prošlosti, dela ili događaji koji su se dogodili u prošlosti, a koji vas sada proganjaju?

Da, naravno, a verovatno će ih biti i još. Ljudi smo, ljudi se sjebu, a zatim uče iz svojih grešaka, rastu iz njih i trude se da budu što bolje osobe. To je sve što neko može da uradi i mi nismo izuzetak.

Koji su bili najveći uticaji na tebe kao dete? U kom trenutku si znao da ćeš svoj život posvetiti muzici?

Svi u mojoj porodici su ludo kreativni i muzikalni. Neka od mojih najranijih sećanja su pisanje reggae pesama sa mojim ujakom i čak pre toga izvođenje obrada Elvisa kao mališan. Oduvek sam znao da ću se baviti muzikom, na ovaj ili onaj način.

Muzička scena se dosta promenila poslednjih godina, ali mlađi izvođači i dalje prilično zavise od podrške veterana. Postoje li neki mlađi bendovi koje voliš da slušaš i voleo bi da ih ovom prilikom podržiš?

Imprisoned, Born Free, Speed, Broken.

Delićete binu sa srpskim hardcore bendovima BRAT i Mind Prison. Da li si ih poslušao? Šta misliš o njima?

Nisam još imao prilike da ih čujem, ali ću ih sigurno poslušati na veče koncerta. Preferiram da vidim bend uživo da bih stekao punu sliku.

Svet je poludeo poslednjih godina. Klimatske promene i bolesti nam zadaju jake udarce. Tvoja zemlja, Australija, takođe je mnogo pretrpela kroz sezonu požara 2019/2020. Koji je tvoj stav povodom svega toga?

Svi žele da problem bude rešen, ali niko ne želi da pruži makar malu žrtvu u pomoć promenama. Za početak bi svi mogli da postanu vegani i to bi bilo ekstra, ne samo iz saosećanja, već za dobrobit planete, ali ljude boli kurac.

Takođe smo svedoci propadanja našeg društva na razne načine. Koliko te to dotiče i da li se nazire neko rešenje za naše probleme?

Mnogo mi smeta što mi ćerke odrastaju u sjebanom svetu. Pokušavam da držim prijatelje i porodicu bliskim i pokušavam da obrazujem ljude oko sebe na bilo koji način kako bih im pomogao da pomognu sebi. Ali ne, nemam rešenje za svetske probleme.

Prethodni tekstDeez Nuts u nedelju u Elektropioniru
Naredni tekstVeliki beogradski koncert grupe Quasarborn
Zdravo, ja sam Lazar, imam 18 godina i dolazim iz Kačareva, mesta nadomak Pančeva. Učenik sam Elektrotehničke škole Nikola Tesla u Pančevu. Imam mnogo interesovanja, ali većina ih je zasenjena mojom ljubavlju prema muzici. Kao mali svakodnevno sam bio izložen zvucima najvećih rokenrol majstora, što je definitivno uticalo na mene da se i ja posvetim ovoj muzici i fenomenu koji ona izaziva. Čest sam posetilac svirki domaćih i stranih bendova i verovatno ste imali prilike da me vidite kako se ovako nizak guram u prvim redovima ili konsantno trčim sa jedne bine na drugu na nekom većem festivalu. U slobodno vreme volim da sviram bas gitaru, izlazim sa društvom i gledam filmove. Vremenom mi se pojavila želja da pomognem domaćoj sceni i ljudima predstavim moje mišljenje i stavove o muzici, a PRIS portal, čiji rad pratim od samog početka, pružio mi je savršenu priliku za to. Smatram da je ovo odličan kolektiv i dobra ekipa ljudi, kao i da sam rad portala pruža mnoge odlične prilike novinarima i izvođačima čije će se priče naći na našim stranicama. Nadam se da ću doprineti radu PRIS-a i širenju rokenrola u našem društvu. Dokle god ima ljudi koji žive tu muziku i zalažu se za nju, rokenrol neće umreti.