Aleksandar Medan (The Soulmates): Vremena slušanja muzike su, nažalost, daleko iza nas

The Soulmates je novosadski bend osnovan od strane članova sastava Love Hunters. Objavili su debi album pod nazivom 1971. kao omaž generaciji ’71, koji je izdanje je u produkciji Studentskog kulturnog centra Novi SadThe Soulmates će, zajedno sa još dva sastava koja su objavili albume za SKCNS, nastupiti u SKCNS Fabrika u subotu, 3. decembra. Tim povodom razgovarali smo sa Aleksandrom Medanom, vokalom i gitaristom ovog benda.

img_8341-copy

Pred vama je svirka u Fabrici. Ono što je zajedničko vama i ostalim bendovima koji će nastupiti u subotu je da su vaši albumi muzička izdanja u produkciji Studentskog kulturnog centra Novog Sada. Kako ste se odlučili na tu saradnju?

SKC – Novi Sad je jedina smislena izdavačka kuća u zemlji, tako da nismo puno lutali pri odabiru. Poznajem sve ljude koji rade tamo i saradnja s njima je potupno logičan izbor. Nadam se da ćemo sarađivati na još projekata.

Vaš debi album, koji predstavlja svojevrstan omaž generaciji ’71, nosilac je američkog zvuka: crossovera rocka, southern rocka i bluesa. Koliko se američki zvuk uklapa u srpsku muzičku scenu?

Američki zvuk se uklapa u svaku scenu jer poseduje bazu svega onoga što je danas rock ili bilo koja vrsta urbane muzike. U Srbiji pretpostavljam da se nažalost vezuje za malo starije ljude bliske našoj generaciji koja je odrasla na sličnom zvuku.

Kada su u pitanju gosti na vašem albumu, primeti se da su oni iz žanrovski veoma različitih priča. Kako ste birali ljude koje ćete ugostiti na izdanju 1971. i šta je uticalo na vaš izbor?

Prijateljstvo, neki prvi impuls je uticao na odabir gostiju.

Jedna od pesama sa albuma nosi naziv Tel Aviv. Da li će i ostali misteriozni gradovi, koje možda nikada niste posetili, ali prema njima gajite određene simpatije, dobiti svoju melodiju?

Pojaviće se na novom albumu pesma October in Cairo, i biće ih sigurno još. Imam neku posebnu vezu sa misterioznim gradovima, pa ih stavljam u pesme kao neki svoj lični doživljaj.

Zbog čega smatrate da muzika koju svirate nije za male klubove?

Mali klubovi imaju mali zvuk, zagušljivi su, prljavi, imaju loš wc i jednostavno logistika je katastrofa. Puno sam ih odsvirao u životu i mislim da mi egzibicije te vrste ne trebaju više.

Da li ćete, u nedostatku bolje opcije, ipak svirati u tim manjim klubovima ili čekati da se pojavi bolja prilika?

Zaista ne znam šta uraditi u nedostatku poziva za koncerte al’ male klubove ćemo verovatno izbegavati.

Da li vam je cilj da ekranizujete što više pesama ili ipak smatrate da je bitnije slušati, nego gledati muziku?

Naravno da nam je cilj da ekranizujemo što više pesama, a vremena slušanja muzike su, nažalost, daleko iza nas.

Zbog čega ste za saradnju oko spotova odabrali baš Bišketa?

Biške je ekstremno talentovan lik, između ostalog i za video produkciju. Poseduje i dosta opreme, a mega je pošten što se tiče materijalne strane.

Spot za pesmu Don’t Stop, koja je singl sa vašeg drugog albuma, objavili ste pre nego što ste objavili prvi album. Znači li to da i drugi možemo da očekujemo uskoro?

Imamo gotovih novih 8 pesama i planiramo da izdamo neku vrstu 2 ili midi albuma vrlo, vrlo, uskoro.

Kakvi su planovi benda za naredni period?

Planovi benda su da snima, svira, slika se, al’ ako me pitate šta je to što nas četvorica najviše volimo, to je pravljenje novih pesama.