TOY: Pulsirajuće frekvencije britanskog indie zvuka

Robert Smit je jednom prilikom izjavio da čovek ne može istinski znati pesmu dok je ne odsvira uživo. Vođena ovakvom idejom, prenetom sa izvođača i pesme na onog koji posmatra i one koji izvode, sinoć sam otišla na svirku do sada meni nepoznatog benda. Bacivši pogled na jedan video s početka karijere britanskog sastava TOY, shvatila sam da njihovo stvaralaštvo želim upoznati u kontekstu koji se ne može okarakterisati kao narcisoidni postupak, jer podrazumeva deljenje muzičkog doživljaja sa drugima. Zapravo, podrazumeva napuštanje komfor-zone zarad slušanja muzike van svoja četiri zida i jedva funkcionalnih slušalica starog mp3-plejera. TOY je mladi alternativni bend, koji je pre osam godina oformljen od strane školskih drugova, u Brajtonu, u Velikoj Britaniji. Njihova muzika se može okarakterisati kao fuzija različitih pravaca, u kojima preovlađuju elementi teškog psihodeličnog indie/synthpop roka.

Petorka simpatičnih momaka izašla je pred publiku nešto pre pola deset uveče, pozdravivši je na srpskom jeziku – što je, moram priznati, bio veoma lep gest. Nastup su otpočeli pesmom I’m Still Believing, koja se nalazi na njihovom albumu iz 2016. godine, Clear Shot, koji je i dalje aktuelan. Po završetku ove numere, usledila je nešto starija Kopter, čijem je zvuku prilično teško odoleti, bez da imalo zaigrate. Klub je bio poluprazan, ali to nije sprečilo ekipu koja se našla ispred bine da pleše bez prestanka, te na taj način pokaže kako se uživa u muzici koja se voli. Bez mnogo govora, TOY je nizao pesmu na pesmu, gde je svaka težila da pojača opuštajući i hipnotički efekat zajedno sa potrebom za igrom ili laganim razgovorom sa nekim, u zavisnosti od raspoloženja koje je dominiralo nečijim umom u tom trenutku. Određene pesme, počevši sa Fall Out of Love , odisale su pulsirajućim bas frekvencijama. Kako je veče odmicalo, a setlista se približavala kraju, ti pulsevi su bivali sve jači.

ha8s_960_360

Ne mogu da ne spomenem da je još jedna stvar koja ističe ovaj sastav od drugih njihov atipični stil koji se odlikuje koliko neobičnim frizurama, toliko i samim odevanjem. U svemu tome odiše duh bendova koji su počinjali svoje karijere sedamdesetih, pa i u ranim osamdesetim, poput nekih krautrok sastava ili čak čuvenog benda The Cure. Nije prošlo ni sat i po vremena, TOY je svoju setlistu priveo kraju i oprostivši se sa publikom otišao sa bine, nakon čega su usledili aplauzi i ovacije u želji da bend odsvira barem još jednu pesmu – što su oni i učinili.

U celosti gledano, ovo je bio impresivan nastup. Po završetku svirke dobila sam priliku da proćaskam sa basistom, te sam u tom razgovoru saznala da ponovo žele nastupati u Srbiji, ali tek pošto realizuju planove u vezi sa novim albumom. Predstojeće izdanje možemo očekivati početkom iduće godine, a pre njega publika će dobiti priliku da ove jeseni čuje singl sa istog. Ako ste ljubitelj bendova čiji stvaralački opus odiše kombinacijom psihodeličnog, te synthpop/indie rock zvkova onda bi definitivno trebalo da date šansu TOY-u.