The Real McKenzies na PRIS Stage-u: Pivo, pank i znoj!

Došlo je vreme za veliko finale projekta nazvanog PRIS Stage. Uprkos svim problemima sa vremenom, neprofesionalnim saradnicima i ostalim manje prijatnim stvarima koji su pratili ovu organizaciju, uspeli smo da dokažemo da u Beogradu ima publike za bendove koji nisu deo glavne scene. Takođe smo se uverili da je ista ta publika spremna da podrži ovakve projekte i odvoji novac za kartu, da ne mora sve da bude besplatno kako neki tvrde. U komentarima na socijalnim mrežama mogu da pričaju da je scena mrtva, da nema svirki, da nema publike, ali Božidarac je sinoć bio pun!

Prvenstveno najavljen za Barutanu, ali u poslednjem času prebačen na Vračar, u čuveni Božidarac. Kako je sve moralo da se završi u dogledno vreme, moralo je ranije da se počne sa nastupima. Iako je bilo planirano ranije, zbog tehničkih problema i želja zvezda večeri, oko 20 časova na bini su bili momci iz Skadrille. Kod nas postoji taj običaj da se predgrupe ne gledaju, ali čini mi se da njima to nije bio problem. Pozvali su one koji su bili prisutni da priđu bini i otprašili svoj set kao da su glavne zvezde večeri. Uz njihovu muziku ne može da se stoji, pa je publika, naravno, reagovala skankovanjem, igranjem i pevanjem pesama. Atmosfera je bila izuzetno prijatna i prijateljska, što se najviše videlo penjanjem na binu članova Scordisca da pevaju i sviraju sa njima.

IMG_4398

Scordisci su nastupili sledeći i samo još više podigli pozitivnu energiju koju je Skadrilla napravila. Sa nešto više publike ispred bine ovi momci i devojka su pokazali svoje umeće sa autorskim, ali i nekim obradama po kojima su poznati. Već tokom njihovog nastupa je bilo očigledno da će ovo biti koncert koji će se prepričavati.

IMG_4538

Kako je u sali Božidarca bilo i previše vruće, publika je između nastupa bendova morala da izađe napolje da uzme malo vazduha ili duvanskog dima, kome je šta milije. Irish Stew Of Sindidun su bili spremni da počnu svoj set, ali nisu imali za koga. Onda se desilo nešto neočekivano, ali neizmerno simpatično. Zamislite sliku, dvorište ispred Božidarca ispunjeno ljudima i odjednom se pojavljuju Nemanja Jovanović sa violinom i Ivan Đurić sa svojim bendžom, penju se na klupicu i počinju da sviraju! Ta predanost i profesinalnost ovih momaka se jasno vidi i u njihovim nastupima. Savršeno uvežbani i uigrani na bini zaista odaju sliku benda svetskih razmera. Tokom nastupa su promovisali poslednji studijski album objavljen krajem prošle godine, City of grigs, a na set listi se našlo i puno hitova benda koji su bili dobro poznati prisutnoj publici. Postavio sam sebi pitanje zašto nisu mnogo više popularni, onda sam se setio gde živim. Realno, i da se koncert njihovim nastupom završio, niko ne bi otišao kući nezadovoljan.

IMG_4953

Oko pola jedanaest bilo je vreme za The Real McKenzies. Na moje iznenađenje, Božidarac je bio pun. Očekivao sam dobru posećenost, ali iznenadna promena lokacije, Zvezda koja igra odlučujuću utakmicu, Đoković i milion drugih razloga mi nisu dozvolili da očekujem punu salu ljudi. Jedno je sigurno – nikada u životu nisam video više muškaraca u suknjama, pardon kiltovima. To samo govori o nivou obožavanja ovog muzičkog pravca i statusa koji The Real McKenzies imaju u Srbiji. Ispred bine su se skupili najodaniji fanovi koji su otpevali svaku pesmu sa bendom, nudili Paul-u pivom koje on nije odbijao, ali je i svoje delio sa njima. Matori panker kakav je Paul McKenzie je već dugo u ovom poslu i može da ga radi i kada je mortus pijan. Generalno gledano, seltik pank se i sluša uz pivo, tako da bi bilo baš bez veze da je frontmen benda trezan. Ne bih rekao da je to njegovo stanje uticalo na samu svirku koja je bila žestoka. Njih petorica na bini, svi u kiltovima i praše za sve pare. Najveća faca je gajdaš Aspy Luison koji je čak imao i solo tačku. Posle sat vremena svirke, McKenzies su morali da se vrate na bis i odsviraju još nekoliko pesama jer ovakva svirka bez bisa ne može da prođe.

IMG_5159

Savršen kraj letnje koncertne sezone u Beogradu. The Real McKenzies su nam pokazali kako to izgleda kada si deo svetske pank scene. Skadrilla i Scordisci su me uverili da ima nade za domaću scenu, a od Irish Stew očekujem mnogo toga dobrog. Ne znam koja je šansa da se ova ekipa ponovo okupi, ali ako postoji, vredelo bi ponoviti ovo iskustvo!