Straight Jackin: Probudi se, Novi Sade!

Ne mogu da opišem ovaj osećaj koji me odvaja od moga tela
Ti bi možda mogla da mi pomogneš, samo kada bi to htela i smela. 
A ti stojis nada mnom i mirno gledaš me kako ostajem bez svoga obima
čekaš da zajedno primimo doživljaj kad se moj um spaja s nebeskim svodovima…

Prošlo je 10 sati, ulaz u Fabriku već dugo je otvoren. Odlučujemo da uđemo i primećujemo da je unutra prilično prazno. Na bini miruju instrumenti, nekolicina onih koji ne bi da se smrzavaju napolju okupili su se oko zavese koja je podelila Fabriku na dva manja prostora, a par nas se zakačilo na zaštitnu ogradu. I čekamo.
Prostor se polako popunjava, ali deluje kao da su ljudi ulazili iz prostog razloga – da bi se ugrejali. Mada ima tu i svežih, srećnih lica koji isčekuju da ekipa predvođena Jugoslavom Petrovićem izađe na binu. U trenutku kad sam to pomislila, oni izlaze i zauzimaju svoja mesta, zatim otvaraju veče sa Izvini Jah. Publika je, najmekše rečeno, nezaintersovana za ono što se dešava. Mirno stoje i s vremena na vreme neko otvori usta. Takva je bila atmosfera i tokom pesama koje su sledile.

Je l’ to onaj isti repertoar od prošlog puta? Znam, bio sam u Zrenjaninu!

JP se nasmejao, priznao je kako je primetio da baš i nismo razigrani, i pretpostavio da je to zbog toga što još nismo zagrejani. Nas par igra ispred, ali ostali kao da se plaše ograde. Jasno je sada zašto sam kao uvod iskoristila stihove iz pesme Svetla Tananja.
Moje mišljenje je da je Straight Jackin u startu napravio grešku, upravo zbog toga što masu niko nije zagrevao za njih. Tokom prvih nekoliko pesama atmosfera je bila, najblaže rečeno mrtva, a to i nije ono što ovakav bend zaslužuje, ili na šta je navikao. Za sledeću svirku predlažem neku predgrupu, publici je tako lakše ispratiti svirku od početka razigran. No, to je samo predlog.

Kao odgovor na komentar o repertoaru dobili smo Malo sreće, koju nismo uvežbali niti svirali pre, eto zna ovaj dečko što je bio u Zrenjaninu, ali ćemo je večeras odsvirati, a vi ste tu da nam pomognete. I zaista, mala izmena u listi pesama učinila je čudo! Samo malo sreće u životu potrebno mi je otpevali smo horski i raspoloženje u publici se automatski podiglo na viši nivo.
Nakon pesme Tarmirićmi JP nam je objasnio kako je nastala, i kako je Mitar Mirić odbio da sarađuje sa ekipom Straight Jackin-a, a zatim je na red došao još jedan narodnjak: Lopove – narkomane. Pa rekao sam da sledi narodnjak! Obratio se JP bubnjaru koji je krenuo da svira Digni ga; mada, i to smo dočekali i otpevali, takođe horski.

Sad sledi nešto blaže, Zes, pa bismo mogli i Gan da odsviramo, eto, da ne bude da imamo uvek isti repertoar. Mada ni to nismo dugo svirali pa ćete nam pomoći.
Mislim da je ekipa bila zadovoljna našim pomaganjem, a JP je i dobacio komentar da mu se sviđa atmosfera, iako je četvrtak, i da je zahvalan što su ljudi došli iako sutra moraju na posao. Završićemo do ponoći, taman da stignete na poslednji autobus! Usledila je priča o beogradskom Studenjaku i rejvovima, a zatim smo mogli da čujemo kako se u Rusiji 28. član zakona odnosi na travu. A kod nas? Niko ne zna odgovor. Legalno je! vikalo je nekoliko njih.
Kako to obično biva, članovi benda su nam se predstavili tokom pesme Sin mafije, a odmah nakon toga sledio je bis. Ekipa se pozdravila sa nama stihovima Laku noć, shalam, salam alekum… Mislila sam da je to kraj i krenula ka izlazu, ali sam onda čula da se svirka nastavila. Petnaest minuta do ponoći, taman za dve – tri pesme. I tokom te tri pesme je publika, čini mi se, bila najaktivnija. Veče je završeno onako kako je i započelo – pesmom Izvini Jah, a odmah nakon toga smo morali da napustimo Fabriku. Ispred smo sabrali utiske sa večeri, nezadovoljno prokomentarisali kako je bilo nedovoljno ljudi i polako krenuli ka svojim kućama. Lepo, ali nešto prosto nije štimalo.

Oni koji su bili prisutni sinoć mogli su da, osim Straight Jackina, vide i izložbu fotografija Vladimira Vovke Chudinova – fotografa, muzičara, kompozitora, umetnika, pozorišnog glumca i DJ-a iz Rusije. Tematika izloženih fotografija bazira se na atmosferi na koncertima, a Chudinov besprekorno beleži kako emocije muzičara na bini tako i celokupno raspoloženje koje vlada tokom svirke. Ova izložba otvorena je od 24. septembra u novosadskoj Fabrici.

IMG_9855_edited