Spejs-rok spektakl zvani God is an Astronaut

Prosto nema bolje reči da opišem atmosferu sa koncerta sastava God is an Astronaut održanog sinoć u Domu omladine Beograda nego – spektakl. Otišla sam sa velikim očekivanjima i dobila još više – jedno veliko poštovanje za ovaj bend koji se sastoji od možda najtalentovanijih muzičara modernog vremena koje sam u skorije vreme slušala uživo, ali i uopšte imala prilike da otkrijem. Tome u prilog ide činjenica da je sala Amerikana bila puna i to puna ljudi koji su, svi do jednog, uživali. Nisam sigurna kada sam tome poslednji put prisustvovala, te sam bila i više nego prijatno iznenađena. No, hajde da ipak krenemo od početka.

Kao što je i bilo najavljeno, vrata su bila otvorena već od 20 časova i 30 minuta, a tačno u 21 čas i 10 minuta na binu se popeo Vukašin Đelić, odnosno WoO. Ovaj beogradski gitarista, član bendova Dol i Halftones, ima sasvim drugačiji i poprilično neobičan pristup gitari kao instrumentu, jer je tretira i kao harmonijski i kao perkusivni instrument prozvodeći tako neobične tonove pomažući se perkusijama, klavijaturom i semplerom. Na prve tonove njegovog nastupa, publika se poslušno uvukla u salu i približila ogradi da vidi i čuje šta to Vukašin ima da ponudi, jer to se moralo doživeti podjednako vizuelno koliko i sluhom. Njegov performans je bio virtuozan, eksperimentalan, pozitivno neobičan, nesvakidašnji i kratak. Kao baš takav, ostavio je dobar utisak i pripremio narod za ono što sledi.

img_1164

Oko 22 časa, po planu i programu, u sali DOB-a se već napravila gužva, ovaj put popunivši je totalno. Post-rok trojac iz Irske izašao je na binu spreman da nam pruži nezaboravan koncert. Moram priznati da sam bila skeptična po pitanju toga kolika je zapravo publika sastava God is an Astronaut kod nas, posebno što je nastup prebačen iz Božidarca u veći prostor u poslednjem momentu, i naravno ispostavilo se da je odziv bio odličan i da to nikako nije bila greška. Čini se da beogradska publika voli ove spejs kauboje koji zaista prave jedinstvenu muziku, ali ne samo muziku, nego i performans i lajt šou. Pomenuti lajt šou je bio spektakularan, što je odradilo pola posla da ovaj koncert ostane nezaboravan.

img_1545

Kako nisam imala prilike da ih ranije čujem i vidim uživo, svemu ovome obradovala sam se kao dete, jer sam, priznaću vam, baš uživala. Svi smo se u talasima njihali bez prestanka, zatvorenih očiju, jer uz njih kako može drugačije? Nekako se sve činilo bajkovito i magično, a opet melanholično i mračno. Ili njihova muzika samo na mene ostavlja takav utisak? Nešto sumnjam u to, jer sam iz prve ruke delila iskustvo sa ljubiteljima ovih bogova ambijentalnog zvuka. Za mene je ovo bio koncert godine, koji me je proveo kroz emocionalni ringišpil. Možda ćete pomisliti da ih baš mnogo hvalim, ali meni je sinoć sve bilo savršeno. Akustika u Amerikani je, pre svega, bila savršena. Svetla i projektori su odrađeni savršeno. Bend je bio savršen. Jako retko mi se desi da zaključim da neki sastavi prosto uspevaju da još bolje zvuče uživo, odnosno na lajv nastupima, a sa God is an Astronaut je izgleda upravo to slučaj. Bilo je dovoljno da zažmurite i pustite da vas ritam nosi negde daleko… A gde – mogućnosti su bile beskrajne. Moćni tonovi koji su se skladno ređali cele večeri slali su poruku da je čovek možda ipak dovoljno jak da prevaziđe sve što mu stane na put i u to ime ogromna energija koja je kružila salom, ispunjavajući tako svaku osobu, kao da te je tapšala po ramenu i vikala: Heej, možeš ti to, sve će biti u redu!

Toliko, ne bih mnogo da baljezgam više, ko je bio složiće se sa mnom da se prosto ne može uvek ni sve pretočiti u reči i opise, nešto se samo oseti negde duboko i tu ostane. Dobili smo na kraju nekih sat i po vremena plutanja i plovidbe kroz svemir, ali svemu lepom dođe kraj. All is violent, all is bright, zar ne? Ako neki bend ume da u tebi stvori osećaj katarze onda je to upravo ovaj moćni trojac iza svojih instrumenata.

Prethodni tekstAbove us the waves, Sides, Vicery, Evervoid i Arc Light nastupaju u nedelju u Festu
Naredni tekstVojko V objavio novi spot, u decembru premijerno u Beogradu!
Moje ime je Bojana Prašović. Odrasla sam u Beogradu, gde živim i radim i danas. Moja pasija je slušanje alternativne muzike, sa akcentom na ekstremnom metalu. Kako sam odrasla u kućnoj atmosferi gde se nije ni slušalo ništa drugo, sem dobre muzike (mama je klan Maiden, dok je ćale više klan Priest, a Metallica im je, pored mnoštva drugih bendova, zajednička ljubav), pa onda možete zaključiti zašto i kako sam počela da slušam metal. Postala sam deo ovog finog tima, jer od malena gajim ljubav prema muzici, iako nikada nisam imala afiniteta da zapravo naučim da sviram neki instrument i tako doprinesem muzičkoj zajednici. Stoga sam zaključila da je izgleda jedini način da pišem o istoj. Od fakulteta sam završila Filološki, smer Skandinavistika (glavni jezik- norveški). Većina mojih omiljenih bendova potiče iz Skandinavije, te to i nije mnogo čudno. Moji izveštaji su uglavnom bazirani na ekstremnijem i mračnijem muzičkom ukusu, te slabo od mene možete očekivati izveštaje sa, recimo, punk ili reggae događaja. Kako mi nažalost obaveze ne dozvoljavaju drugačije, uglavnom sam PRISutna samo na beogradskim svirkama i događajima.