Pestilence-ov pomor u Fabrici

Novi Sad polako počinje da bude oaza metala, s obzirom na to da se sada najveći broj metal koncerata i svirki održava tamo. I ako ćemo realno, to uopšte nije loše. Treba razbiti svakodnevicu odlaskom u drugi grad, upoznati nove ljude, opustiti se od sumorne atmosfere i sivila mesta u kojem živiš i u kojem je najverovatnije svaki dan sve isto. Razlog za aktiviranje zadnjice ovog puta je bio koncert holandskih death metal legendi Pestilence, koji su na povratničkoj turneji, u okviru koje sviraju materijal samo sa prva 4 albuma.

Prvi se na binu kao podrška popeo italijanski speed metal bend Violentor, kojem je ovo četvrti nastup u Srbiji. Ovaj bend odlikuje ogoljenost, ali u najboljem smislu te reči. Kratko, jasno, direktno, pankerski, bez uvijanja i glume. O tome nam mogu posvedočiti i naslovi njihovih pesama koje su sinoć izvodili poput My Stomach Strong And Fit, We Hate All, Go To Hell i Cunts Must Die. Iako je sve ogoljeno i pankerski, bend je zapravo odlično usviran i zvuče vrlo ozbiljno kako vokalno, tako i instrumentalno. Zadesila ih je čuvena kletva prvog benda koja je donela jako mali broj ljudi, ali nema veze, jer su ionako zvućali kao da sviraju pred punim stadionom.

DSC_6693ss (Copy)

Sledeći na binu je izašao Distillator, holandski thrash metal bend. Kožni prsluci i pantalone, redenici, dim mašine, gitare sa metalnim i plastičnim dekoracijama na sebi, totalno staroškolski. Vrhunski nastup, vrhunsko sviranje, nema dalje. Na bini se ponašaju u skladu sa svojom muzikom, hiperaktivni su i non-stop su u pokretu. Pevač je ujedno i gitarista, pa osim high pitched vokala poseduje i odličan zvuk gitare, pogotovo na solo deonicama. Iako su odlični uživo, pesme im nisu dovoljno jake i samim tim utisak nije dovoljno jak koliko bi mogao biti.

DSC_6704ss (Copy)

Nakon njih je na binu izašao  Rebaelliun, sirovinski death metal iz Brazila. Iako su tek od pre par godina ponovo došli na scenu, nakon 13 godina pauze, zvuče kao da su zapravo svirali konstantni tih 13 godina. Nema trika da se oseti da ih toliko dugo nije bilo, što je doprinelo opštem utisku. Prostor je već bio i više nego solidno popunjen, tako da je to poboljšalo kvalitet atmosfere. Na repertoaru su se našle pesme sa svih dosadašnjih izdanja, i time su zadovoljili sve potrebe death metal sladokusaca.

DSC_6738ss (Copy)

Najzad je došao red na bend koji se čekao godinama. Mnogi su izbojkotovali Pestilence zbog albuma koji su izlazili kad se bend opet okupio, kao i zbog višegodišnjeg traljavog i nekvalitetnog sviranja uživo koje je ljude odbilo čak i od odlaska na koncert na kojem se svira samo stari materijal. Oni koji su se na kraju i odlučili da dođu su na celu stvar gledali sa velikom dozom skepticizma, ali su odlučili da dođu hladne glave i da daju šansu bendu i da čuju pesme na čija izvođenja čekaju ceo život.

Posle Malleus Maleficarum, bend je izašao na binu i počeo svojevrsno nasilje pesmom Antromorphia, čiji su prvi taktovi pokrenuli ovacije kod prisutnih. Sve ono negativno što se pripisivalo bendu zadnjih godina je oboreno u s1amom startu. Perfektna usviranost i energija su bili očigledni, i nisu se mogli poreći. Nakon nje su usledile Parricide i Subordinate To Domination, od kojih se ne zna koja je moćnije izvedena. I ovaj put je dovedena nova postava, koju su činili ljudi koji itekako znaju šta rade. Sve pesme su odsvirane kao na pločama, u originalnom štimu i u pravom tempu. Aranžmani  nisu bili menjani, što je odlično. Nije bilo neke preterane komunikacije sa publikom, akcenat je bio stavljen na beskompromisno besnu svirku. Usledili su i hitovi poput Dehydrated, The Secrecies Of Horror, Twisted Truth, kao i dugo očekivana Land Of Tears.
Na repertoaru je svoje mesto našla i pesma Mind Reflections, sa nepravedno omraženog albuma Spheres. Bend je verovatno bio svestan činjenice da taj album ne voli mnogo ljudi, pa je odlučio da ne preteruje sa pesmama iz tog perioda, ali opet ne može ni da ga izbegne potpuno zbog onih koji ga vole. Došao je kraj regularnog dela nastupa, i publika je zvala na bis. Bend se vratio i odsvirao svoj možda najveći hit, pesmu koja je mnogima prva asocijacija kad se spomene ime Pestilence, i time se oprostio od srpskih fanova do sledećeg puta. Ta pesma je Out Of The Body, vanvremenski klasik death metala.

DSC_6781ss (Copy)

Ova turneja možda nije nešto preterano epohalna i bitna u karijeri benda i u samom žanru, ali je svakako razmrdala uspavane fanove death metala u nedostatku nekog novog kvalitetnog i unikatnog materijala. Razloga za bojkot ovog koncerta svakako nije bilo, pogotovo što postoji internet prepun snimaka sa svih turneja i svirki ikada koji se pojavljuju na dnevnoj bazi, i ko je hteo, mogao je proveriti šta se svira i kako bend zvuči. Ostaje nam da se nadamo da će nas Pestilence u budućnosti iznenaditi nekim bar solidnim i korektnim izdanjem u svom stilu. Kapitalna dela se snimaju jednom u životu, a ovaj bend ih je snimio davno, i ovim koncertom nas podsetio na to.