Livin’ lardž na minimalcu

Miki Pirs je jedna od onih svima poznatih, svima dragih grupa, koja svakom vernom slušaocu ostavlja specijalan i specifičan osećaj u duši. Zbog toga nije postojala osoba koja se više obradovala od mene, kada je čula da će ova supergrupa održati i treći oproštajni koncert. Koncert je najavljen za 18 časova, a počeo je, realnije, oko 19:30, što uopšte nije predstavljalo problem, barem ne meni. Ispred kluba Petak, gde se ova manifestacija održavala, se od 17 časova mogla pronaći po koja osoba, koja je nestrpljivo cevčila Apatinsko pivo iz plastike. Oko 18:30, bašta Petka i okolina su vrvili od poznatih lica. Ljudi iz svake scene,  iz svih gradova i galaksija, i već svima dobro poznata ekipa koja se vuče po ovakvim zbivanjima. Primetio sam nekoliko novih njuški, što samo znači da je scena živa i zdrava.

Koncert je svojim početkom izmamio smešak na licima svih ljudi koji su bili prisutni, jer je, po starom dobrom običaju, Bambulović svojim govorom oduševio publiku. Harizmatični komentari basiste ovog sastava su neponovljivi, dok je, prema našim istraživanjima, rezerva istih beskrajna. Ovog puta smo imali tu čast da upoznamo Suzi, Bambulovićevog malog kera. Suzi je lep ker, daćemo joj nalepnicu i kosku iz glave svakoga ko misli da Miki Pirs nije realno najbolji bend univerzuma.

IMG_3286-(Copy) (Copy)

Od prve note publika je krenula da se veseli. Pesme o životu, delima i nedelima svakodnevnog čoveka su krojene na taj način da se svide svima – ljudima  svih opredeljenja, krojeva i oblika. Energična atmosfera je bila ubedljivo na najvećem nivou uz pesme Mašinica, Jamajka i Svakojake besede o pop princezi Britni Spirs.

Na svačiju veliku žalost, koncert se završio prerano. Već dvadesetak minuta pred kraj manifestacije, vrućina u klubu Petak je postala nepodnošljiva. Kratka pauza da se basista olakša je nastupila, taman da se lagano izađe na vazduh na po koji minut. Petnaestak minuta kasnije, koncert je bio završen.

Nisu svirali svaku pesmu sa svakog albuma kao što smo se svi mi nadali, što se može smatrati kriminalnim. Miki Pirs nije bend, već iskustvo. Provod vrlo specijalan i jedinstven. Zna se, svira Miki Pirs, peri cokule i marš po pivo. Bend koji uvek oduševljava, nije ništa manje nama sinoć priuštio.