KKN i Igralom u SubBeernom centru: Davno izgubljeni smisao

Sinoć je završeno drugo izdanje Kontakt konferencijeKao i prethodna tri, poslednji dan ove manifestacije nudio je bogat izbor različitih kulturnih dešavanja. Ponovo sam prošetala do Cetinjske 15 i obrela se u SubBeernom centru, gde je publika imala priliku da uživa u muzici dva sastava – prvo, niškog trojca Igralom, a potom istaknutog beogradskog benda Kanda kodža i Nebojša.

Do sada meni nepoznati, niški trio Igralom, čije ime predstavlja za uho veoma dopadljivu složenicu, našao se pred publikom desetak minuta nakon što je sat otkucao 21 čas. Čuvši prve zvke koji su dopirali sa bine, shvatila sam da će njihova muzika biti jednako zanimljiva kao njihovo ime. Bend je osnovan u junu 2015. godine, a samo pet meseci nakon osnivanja momci su snimili svoj debi album Pogrešna poznanstva, a drugom albumu je predviđeno da u što kraćem vremenskom roku ugleda svetlost dana. Stvaralački opus Igraloma, koji smo sinoć imali priliku da čujemo, mogao bi se opisati kao srastanje različitih muzičkih pravaca u nešto novo, odnosno kao spajanje nespojivog. Tako su juče sa bine dopirale neuhvatljive melodije protkane fank bas linijom, koja dobro vozi, a koja, uz pomoć samog bubnjara, omogućava gitaristi da lagano smenjuje fine gitarske deonice  i sve to sa psihodeličnim prizvucima i lenji groove-om koji traga za ritmom. Svojstven pristup muzici i temama koje obrađuju, odiše kombinacijom različitih uticaja, pa ne bi trebalo da vas čudi ako u njihovim pesmama prepoznate svoje omiljene predstavnike amerikane, prog roka, stoun metala i mnogih drugih žanrova i podržanrova koje ne vredi ni nabrajati. Pošto sam u prethodnom tekstu rekla da je Auf Wiedersehen atipično osveženje na našoj muzičkoj sceni, tom spisku pridodajem i Igralom, jer smatram da to uopšte ne treba dovoditi u pitanje. Tokom jučerašnjeg nastupa, publika je imala priliku da čuje novog bubnjara ovog sastava, a isprativši svaku njihovu pesmu jakim aplauzom, pokazala je koliko im se njihov muzički izraz dopada.

IMG_0145

Nije prošlo mnogo vremena nakon što je niški trojac okončao svoj nastup, a pred publiku su izašli članovi svima dobro poznatog beogradskog sastava Kanda kodža i Nebojša, koji su bili dočekani ovacijama i aplauzima. Ubrzo pošto je instrumentalni deo benda zauzeo svoje pozicije, u velikom stilu večitog pesnika, onog koji traga za odgovorima o važnim životnim temama, temama koje od postanka ovoga sveta tište svakoga čoveka svesnog svog postojanja, na binu izlazi Oliver. Flaša alkohola je tu. Govori, ali ne onoliko koliko ume, i počinje da peva. Opet, otškrinuše se vrata kostićevske dimenzije. Nakon što je provukao po koju o tome kako mu smeta zalizani razdeljak na glavi, nazdravio je nekoliko puta i nastavili su dalje.

Nizale su se, ispresecane Oliverovim retoričkim momentima, Vera, nada, ljubav i stavŠafl, S.A.T. Potom je frontmen KKN-a pohvalio bend koji je nastupio pre njih i zahvalio im se što su mu popravili raspoloženje. Veliki životni smisao i psihodelija, neretko u šiframa utkani u njihovo stvaralaštvo, utiču na obožavaoce. Kada do vas dopiru suvisla poetičnost isprekidane stvarnosti u kombinaciji sa opojnim tonovima, one na oba uha dolaze u vaše misli i ne mrdaju odatle, jer nemaju kuda. Očaranost i zanos ljudi je ono glavno i neizostavno na svakom njihovom koncertu. Tako je bilo i sinoć, dok je bend svirao Sve je stalo (u r’n’r), Kafane i rokenrol, Mediteran, nakon koje je Oliver objasnio kako bi ta ruta pešačenja mogla da se izvede, pod uslovom da je dobro organizovana, a potom i Tajne letenjaDanas nebo silazi u grad. Dobacivali su posmatrači s ove strane bine čuveno Štastopojo? i dobili su ga. Nekoliko minuta pre ponoći, bend je sišao sa bine, a zatim se vratio da odsvira još dve pesme. Nanovo, kao i prethodne večeri, vremensko ograničenje koje je nametnutla dobra vila, se isprečilo na putu da se koncert nastavi duboko u noć.

IMG_0238

Neretko, idući na nastupe KKN-a, naviknete na neopisivo veliku gužvu, gde pojedinac ima mesta samo da se lagano talasa u ritmu spiritualno obojenih muzičkih tonova. Iako je u klubu bilo prilično ljudi, što su mi oči kazivale, moj osećaj je govorio da nije tako. Nešto je nedostajalo. Možda je muzučki program koji je ponudila Kontakt konferencijaa koji zaista predstavlja pravi alternativni švedski sto, doveo do toga da ljudi pre biraju besplatne koncerte nego one na kojima se ulaz plaćao, pa makar to bilo i simbolično.