Drugi dan PRIS Toxic Weekend-a: Prava ekipa iznad melanholičnih picopevaca

Uh… Nije mamurluk, nego je umor. Agresivni alarm zamenskog lerdifona me je digao iz sna posle odlično provedenog petka. Paljenjem cigarete, buđenjem žene, bivanjem teran u tri lepe i kuvanjem kafe započinjem drugi festivalski dan. Posle buđenja kuma da dovuče dupe od bogu iza nogu do Banovog Brda, ispijam kafu i komentarišem sinoćne utiske sa lepom mi polovinom. Za minut se stvorio Dimitrije u žutom Reno Kliju punom opreme exazvezdi Quasarborn, da je povraćamo za studio odakle smo je i pozajmili sa ili bez pitanja, ne ulazim u detalje. Posle malo smrzavanja, vratismo opremu uglavnom kako smo je našli, odosmo na linijski taksi, stigosmo u Pančevo, bada bing, bada bum, dosta davim, hajde da počnemo.

Prvi bend koji je imao tu nesvakidašnju i maksimalnu čast da otvori ovu kulturno-umetničku manifestaciju je bio ništa no naš domaći, beogradski, omladinski pank rok bend Bednici. Sad, Bednike znam od pre Hrista, dok su još bili bedničići, a ne magarci za glavu viši od mene, tako da imam specijalno mesto u srcu za njih. Pevač koji jako tiho priča, ali jako glasno peva je fenomenalan. Opet moram dati pohvalu multitaskovanju gitare i vokala, što je svakako za maksimalne komplimente. Fanovima i drugarima Bednika nije bilo teško da dođu do Pančeva po mokrom i hladnom vremenu, što uliva nadu da pank i nije toliko mrtav koliko ljudi misle. Bas je bio iznenađujuće jak, dok je humani bend delio svoje pivo sa publikom. Specijalno moram da obratim pažnju čitaocima na bože sačuvaj pesmu Pussylips, koja je od relativno malo publike izvukla aposlutni maksimum. Lepa Birtijina kapa je isto za pohvalu, kontaktiraj me.

IMG_3004

Kratka je pauza bila, dok se na bini nije pojavio pančevacki bend Znoj. Odslušao sam Znoj na Soundcloud-u pre nego što smo ih zvali na festival, pogledao sam neki lajv nastup i nisam bio previše oduševljen. Na bini su se spremali za svirku sa basistom koji je na svojoj gitari imao previše zica, i DJ-em sa lepim plusićem bez gimnastičara, posle dalje inkvizicije, gimnastičar je uzeo plaćeno. Kad je Znoj zasvirao, sve moje pretpostavke su istog momenta bile obrisane. Helmet and the House of Pain nikada nije ovako dobro zvučao. I više nego energična muzika, preko energičan pevač i cela kombinacija je postavila Znoj za jedan od boljih live nastupa koje sam ikada imao čast da odslušam. Ljudi kidaju, tu nema nikakve dileme. Lomljava stalka za mikrofon đuskanjem i skakutanjem ovih lokalaca bez definisanog žanra je ostavila neverovatan utisak na svima koju su prisustvovali njihovom nastupu. Publika nije divljala, skakala, većinom je stajala u mestu sa vilicom do poda. Pesme koje su ostale zapamćene su definitivno Princ u tami i Bludničenje danju, a druga je ovekovečena na internetu. Fantastični gitarski soloi su bili prisutni, kao i novi bubnjar sa kojim nisu održali ni jednu jedinu probu, što je za neverovati. Ukratko, svaka čast Znoju, rado ćemo ih zvati gde god i kad god. Da nosim kapu, skinuo bih je.

IMG_3131

Nakon Znoja, na binski astal se penje ponovni grešnik PRISovih festivala Navy, ovaj, Keni nije mrtav. Bend sa kojim smo došli zajedno do Pančeva, koji herojski trpi moja mešanja sa drugim sličnoimenim bendom, na binu se popeo pun samopouzdanja. Sasvim objektivno, Keni u svom žanru odlično zvuči. Melodični pank je zvuk koji je vrlo ograničen u zemlji Srbiji, ali nikome nije na odmet da čuje nešto novo. Bubnjar se ovaj put pojavio sa plavim šiškama koje se slažu sa basistinom plavom kosom, što znači da ovaj bend polako, ali sigurno formira svoj profesionalni imidž. Keni je sve samo ne mrtav i predosećam blistavu budućnost ovog benda. Spoj tvrdog i brzog zvuka sa melodičnijim pop pank prizvukom u nekim momentima je neobičan spoj, za koji postoji zainteresovanost i publika, pogotovo van granica naše zemlje. Kao poslednju pesmu odabrali su obradu benda NOFX, a tokom iste im se pridružio Jovan, frontmen Bednika. Publika je tokom izvođenja te pesme konačno bila nešto aktivnija i ovom izvedbom su uspešno okončali nastup.

IMG_3257

Došao je Bakara! The real G ovog festivala, koji ga je gajio godinama pre nego što ga je predao nama. Posle nekoliko prijateljsko-očinskih saveta, vraćamo se na festival na kom će ubrzo početi Hurleur. Hurleur je počeo ranije? Ko je ikada čuo da bend porani? Cenim da nam je svima vrlo prisutan azot malo poremetio percepciju vremena i prostora. Svakako, Hurleur je bio jedno od najvećih iznenađenja ove večeri. Opet povratnici na nekom događaju koji PRIS organizuje, vidno poboljšanog zvuka i energičnog stava započinju svoj nastup numerom Ja, koja je ujedno i naslovna pesma istoimenog albuma. Bend vrlo raznovrsnog i originalnog zvuka, teškog i lakog po potrebi, me je maksimalno iznenadio. Vokal je vidno bolji nego na prošlom našem viđenju, dok je bubanj ostao odličan. Bili smo počastvovani da premijerno čujemo novu pesmu, kojoj je radni naziv Stoner. Stoner je sasvim solidna pesma, kojoj je potrebno ništa no malo peglanja da bude apsolutni hit. Momak zadužen za svetlo je za Hurleur nastavio sa svojom filozofijom smrt epileptičarima, koja je savršeno pristajala uz određene brze i jače pesme poput Sam, dok je za pesme poput Mortalite bio malo blaži prema publici. Samim ranijim početkom, Hurleur je ranije završio.

IMG_3547

Terrier je počeo 15 minuta ranije nego što je trebalo. Ovaj bend svakim koncertom zvuči sve bolje i bolje, to se ne moze poreći. Posle preko potrebnih vulgarnosti i napušavanja beogradske publike kojoj je bilo previše hladno i daleko da se pojavi splovilom, Terrier započinje svoj nastup novom pesmom pod radnim nazivom Doom. Nismo sigurni da li je original ili Hell on Earth, mada svakako zvuči zantno tvrđe i teže nego uobičajen Terrier-ov repetoar, što obećava mnogo za predstojeći album. Kratke pauze između pesama ispunjene kontaktom sa malobrojnom publikom su nešto što je kardinalno nedostajalo u toku ovog festivala, isključujuci Quasarborn. Članovi poslednjeg benda festivala i još jednog benda koji je već imao priliku da nastupi na našoj manifestaciji u prošlosti su u ovom slučaju ispali maksimalne face, isprozivavši ono što se trebalo isprozivati i podrzavši ono što je trebalo podržati. Vidi se svakim koncertom veliki korak napred za ovaj bend, u vidu uvežbanosti, antike na bini i generalnog preformansa. Terrier je svoj zvanični nastup zatvorio 15 minuta ranije, koliko je i počeo, poslednjom pesmom sa prvog albuma Došli smo ovde u Pančevo. Mada, neumorna publika je uspela da izmaltretira pošten narod da svira još. Teško ribu u vodu naterati. Imali smo taj plezir da premijerno čujemo 3 pesme koje će se nalaziti na novom albumu, mi skromna, prava publika, prava scena. Pesme su pod radnim nazivima Romantična, Mrak i Legalizuj, koje ne prate prvu pesmu Doom. U starom stilu Terrier-a su izvedene, po Duletovim rečima, kao na probi, a u našim ušima kao po milioniti put. Kada su završili svoje nove pesme, uspeli smo da izgnjavimo bend da odsvira svoj hit Rokenrol, kojim su zatvorili ovaj PRIS Toxic Weekend festival.

IMG_3654

Posle pakovanja Beograđana u autobus za povratak kući, razbijanja razlike i pljuvanja ljudi kojima je hladno, boli ih stomak, piški im se i slično, uputismo se nazad za Beograd u Alfi 146. Strah za život zbog italijanskog inžinjeringa me je definitivno razbudio, sasvim dovoljno da mogu da kontempliram izveštaj. Ovog puta ga pišem dan kasnije, zato što jebi ga, spavati se mora. Veliko hvala svima koji su nastupali na ovogodišnjem PRIS Toxic Weekend festivalu, videćemo se opet u nekoj organizaciji zasigurno. Hvala Jabuki i Bakari na maksimalnoj podršci, hvala lokalnoj publici i Beograđanima koji su imali muda i herca da dođu. Multi baći, narode, do sledeceg viđenja.