Sinoć je na tradicionalnom moto skupu u Temerinu po prvi put nastupao čuveni zagrebački pank-folk-wellness bend Brkovi. Lokacija je bila Vašarište, a cena ulaznice petsto dinara.
Posle guranja do ograde, prvo što vidim je kako Brkovi, odeveni po za njih karakterističnoj modi izlaze na binu, jedan po jedan ili helanke po helanke. U pozadini trešte neki narodnjaci, neki lik dobacuje: Pa ljudi to je Šemsa Suljaković, kako ne znate? Odgovor je bio: Daj nam bre našeg Šemsu, kakav crni Suljaković. Samo smo se međusobno pogledali, nasmejali i nastavili da čekamo prvu pesmu.
Koncert su započeli naslovnom pesmom sa albuma, Hormon sreće, a ja već vidim da ću se iz Temerina vratiti sa ukočenim vratom, jer čovek ne može da odoli tom iskušenju, da ne prebaci glavu preko ograde, odradi koji headbang dok mu Shamso peva ispred nosa. Bili ljubitelj ovog benda ili ne, morate priznati da su oni stara škola koju niko, nikad neće uspeti da skloni sa muzičke scene, ma koliko im smetali i boli im oči. Najveća stvar koja se iz godine u godinu menja je ta, da je publike svakim koncertom sve više i više.
Nakon ove pesme sledi set pesama, starih i novih koje nenormalnom brzinom bude publiku i prave haos. Na samom početku smo čuli pesmu Neću da idem u disko skup, koja je skoro kao svaka pesma otpevana horski, sa publikom. Nizale su se pesme kao što su: Momačko veče, Nisam ja za tebe, te Nevjernica. Nakon završetka jedne od ovih pesama Shamso je rekao bubnjaru: Konjino jedna, kako si to završio pesmu? Dabogda tebi tako bilo na operaciji, u sred operacije da doktori odu na kafu, a ti ostaneš tako otvoren na stolu. Naravno, svi smo počeli da se smejemo jer baš to čini Brkove, taj njihov ludi humor koji mnogi ne mogu da razumeju. Stali smo u odbranu bubnjara, pa smo dobili odgovor da ga vodimo kući ako nam već toliko valja i samo cigare da mu damo pa će on da svira kad se ubaci žeton. To zezanje benda sa publikom pokazuje međusobni odnos i opuštenu atmosferu. Koji je poslednji bend bio sa kojim ste se za vreme nastupa ispričali kao sa dobrim, starim drugarom?
Pesma Gabor je najavljena na simpatičan način. Govor koji je laskao damama, kako smo i lepše i pametnije, ma prštali su komplimenti na sve strane. Kako Shamso kaže: Pa i ona žena za koju se kaže da je najružnija je sto put lepša od najlepšeg muškarca. Upravo to što se dešava između pesama, svojevrsna stand-up komedija koju izvodi Shamso 69, je onaj deo svirke Brkova koji se ne može prepričati, a koji čini važnu kariku u njihovom nastupu i njihovoj pojavi. Baš zbog toga se može reći da su svi njihovi koncerti interaktivni. Uvek je prisutno međusobno vređanje članova benda, koje, razume se, nije zlonamerno, već je na neki način vremenom postalo simpatično, kako jedan drugom tepaju od Konjino, šta sviraš to? do Mamlaze, pevaj i ne zajebavaj! Tu je, naravno, i pljuvanje sistema, političara, vlasti i svega što nas poziva na bunt, sve to uz njihove sočne psovke.
Pesmu Mazda, koja je posvećena zapošljavanju preko veze, ulizivanju, gaženju sebe radi novca, Shamso najavljuje uz psovke upućene svakom ko se pronalazi u ovoj pesmi. Sišao je do publike i sa svima iz prvih redova se pojedinačno rukovao i izgrlio dok je šetajući pevušio.
U jednom momentu, vidno nastaje neka frka, a članovi benda besno silaze sa bine uz rečenicu: To je to za večeras, i pokazivanje rukama da je kraj. Svi smo nekako ostali u čudu, ali smo ipak očekivali njihov povratak na binu. Posle kratkotrajnog muka, počeli smo da zviždimo i da ih dozivamo. Na našu sreću vratili su se bez ikakvog objašnjenja, kao da se ništa nije desilo i samo nastavili nastup, pesmom Tolerancija.
Čini mi se da je pesma Odlazim nekako baš ostavila utisak na mene jer mislim da nikad bolje nije zvučala uživo, a možda me je samo ponela atmosfera pa sam slušala detalje koje nisam do sad. Slede Ornela, Cvetalo je meni cvijeće, Srećo laku noć, zatim Mala na koju su svi počeli oduševljeno da vrište i skaču. Uz pesme Balkan star i Znanac, počinju da se pale baklje, a publika, koliko sam mogla da čujem, gubi glas.
Pečat na svirku je stavljen pesmama: Seks i droga, Pizda materina i Samo pijan mogu.
Među poslednjim pesmama su bile one, na koje publika najbolje reaguje: Kurvo prokleta, Opasno se drogiram i Bolje da sam s frendovima pio rujno vino.
Za atmosferu ne mogu nikako da nađem pravu reč, armija ljudi koja je ljubitelj ovog benda je imala puno srce, a sigurna sam da ovakve fanove retko koji bend u Srbiji i šire ima. Sve u svemu, bilo je pakleno! Uz podignutu flašu rakije, obećali su da će ponovo svirati u Temerinu, pa eto čisto da ostane negde zapisano, da se ne zaboravi, što bi se reklo, držimo ih za reč.