Glosar S1E3: Danilo Nikodinovski (Consecration)

Danilo Nikodinovski je rođen i živi u Beogradu, iako ga ne drži mesto i voli da putuje. Kao klinac je krajem osamdesetih otkrio hevi metal i horor filmove. Devedesetih je učio da svira klasičnu gitaru, a dvehiljaditih i električnu i ubrzo pravi i bend u kome peva i svira. Zanima se i za druge instrumente, kao i za sâm zvuk. Od 2007. počinje da radi i kao ton majstor, kako domaćim, tako i stranim bendovima, sa kojima često ide na turneje.

Koje je tvoje najbolje iskustvo u dosadašnjoj muzičkoj karijeri?

Poznanstva i druženje sa drugim muzičarima sa sličnim sentimentom/senzibilitetom i smislom za humor.

A, koje je najgore iskustvo iz iste?

To već ne mora da ima veze sa muzikom, nego sa (ne)vaspitanjem i (ne)poštovanjem. Čime god da se baviš u životu, važno je kakav si čovek.

Šta je tvoj osnovni motiv za bavljenjem umetnošću?

Osnovni motiv je oslobađanje. I oslobođenje.

Opiši, u nekoliko reči, položaj alternativnog umetnika u Srbiji danas. 

Nikakav. Kultura je nikakva, a tek alternativna… Duplo nikakva. U nekim stranim zemljama ministarstva kulture finansiraju/pomažu bendove i umetnike – i mejnstrim i alternativne.

Na skali od 1 do 10 oceni publiku, izdavače i medije i druge pojavne oblike koji čine muzičku scenu u kojoj deluješ, uz kratak komentar ili tri reči koje misliš da ih adekvatno opisuju.

Publika je okej. Izdavaštvo kako se uzme – tu je najbitniji motiv izdavača. Mediji, ako izuzmemo internet, ne postoje. Srednja ocena 6.

A organizatorima koncerata/promoterima svaka čast.

Koji je najbolji domaći festival iz tvog iskustva i zašto?

Onaj koji poštuje satnicu i ima normalan bekstejdž.

Da na tvom koncertu publiku čini čitava civilizacija, i da imaš pravo da kažeš jednu rečenicu, kako bi ona glasila?

 ‘ajmo sad svi ruke gore!

Sa kojom ličnošću/grupom sa domaće scene bi voleo/la da ostvariš saradnju?

Saša Habić, Aleksandar Lokner.

Koja pesma iz tvoje dosadašnje muzičke karijere ti je najdraža?

Kako kad. Ponekad Aligator, nekad Praskozorje, nekad Kabriolet.

Postavi pitanje narednom gostu.

Kada znaš da je pesma gotova?

  1. Omiljena filmska ostvarenja:

  1. Omiljena književna dela:

  1. Omiljena muzička izdanja?

  1. Omiljene nemuzičke aktivnosti?

Filmovi (iako i tu ima muzike), bleja sa drugarima (takođe). U poslednje vreme italijanski horori (Arđento, Fulči, Bava…), serija La Piovra, Dilan Dog.

 

  1. Koji je najbolji koncert domaćeg benda/izvođača na kom si bio u prilici da prisustvuješ?

Sigurno ne najbolji, ali omiljeni da – prvi utisak je često najbitniji parametar. Ili Block Out, bašta SKC, 11. septembar 1999. godine ili Bajaga & Instruktori, Tašmajdan, 25. maja 2002.

1.a Stranog izvođača?

Faith No More, Exit Festival Novi Sad, 11. jul 2010.

  1. Ko su tvoji najdraži strani i domaći izvođači?

W.A.S.P., Def Leppard, Faith No More, Tiamat, Anathema, Aphex Twin, Autechre. Bilo ih je još ranije, Maiden do ’92, Metallica do ’91, Sepultura do ’96, Helloween do ’98… Bouvi i Rod Stjuart su mi postali nenormalno dragi u poslednjih pet-šest godina.

Od domaćih je to ranije bio Temple Of the Smoke, dok su svirali. Ne mogu nikog da izdvojim, jer sa puno domaćih izvođača se i družim, a i radim, i onda ti te osobe postanu draže od muzike koju prave.

  1. Na čijim koncertima priželjkuješ da prisutvuješ, a još uvek nisi?

Def Leppard, mooožda Helloween. Ali odavno više nije to to. Aphex Twin, Ulver, to je ok danas. No, to ne može da se poredi sa listom nemogućeg. Npr. W.A.S.P. ’83-92, Def Leppard ’83-92, Tiamat ’95-97, Sepultura ’91-96, Pantera ’90-94, Skid Row ’89-95, Gn’R ’86-92, Metallica ’83-91, Maiden ’80-88, Faith No More 89-93, Soundgarden ’91-94, Swans 80-ih itd. Srećom postoje snimci na tjubu, ali nije to to kad nisi fizički prisutan i ne udišeš isti vazduh. E da, Rod Stjuart bi bio simpa da se vidi.

  1. Koncert kog preminulog muzičara bi voleo da posetiš, da možeš?

Miles Davis, električna faza ’70-77 ili nešto slično. Ko zna gde bi njegova muzika otišla da je još poživeo. Zappa isto… Led Zeppelin sa Bonamom… Verovatno i Bouvi, bilo bi ga lepo videti u bilo kojoj varijanti.

 

Prethodni tekstPRIS Live predstavlja deo festivala Krv do kolena!
Naredni tekstDža ili Bu objavili novi spot!
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.