Glosar S1E17: Una Gašić (Bitipatibi)

Una je muzičar i diplomiran inžinjer arhitekture. Negde na pola studiranja se desilo da je uplovila u svet muzike i upoznala brojne muzičare. Sve je krenulo kao zabava, pravljenje pesmica, međutim, kada je sve to trebalo da se snimi, da se snime spotovi, onda se to pretvorilo u jedno veliko vreme koje je tražilo mnogo vremena, energije i novca. Svega. Deset godina sam uložila u tu muziku, i mogu da kažem da se profesionalno bavim muzikom, ali ta arhitektura uvek stoji tu i nedostaje.

Koje je tvoje najbolje iskustvo u dosadašnjoj muzičkoj karijeri?

To su definitivno putovanja. Stekla sam dosta novih prijatelja, prvi put sam videla neke gradove – Ljubljanju, Zagreb, Skoplje, Split, Rijeka. Svirali smo dosta po primorju. To je to, najbolja su ta putovanja, naše mini ekskurzije.

A, koje je najgore iskustvo iz iste?

Uglavnom su lepa iskustva, ali ono što je meni najveći stres je što su nekad članovi benda odlazili pred zakazane koncerte, nekad sam imala dva-tri dana nađem novog člana. Zapravo, nisu to bili ni članovi benda, neko ko, po meni, se ne zadrži ni šest meseci u bendu nije član benda, nego je došao tu, eto tako, da vidi, da oseti to. Nisam uspela s njima da se dogovorim koliko je potrebno da se radi u bendu, a, mnogo treba da se radi. Uglavnom kada vide to, onda napuštaju bend. Nekada su ljudi dolazili tu samo da bi odradili koncerte, a publika ih je odmah vezivala kao nove članove Bitipatibija, a to uopšte nije bilo tako.

Meni je to u početku bilo zabavno, prvi Bitipatibi i demo snimci. Kada je trebalo da se snimi album, spot, ja sam videla koliko ulažem sebe u to, energije, vremena i novca, i shvatila sam da je to potpuno suludo i da mi je hobi. Sad, te druge stvari, koje prate umetnost traže mnogo više vremena i energije od same umetnosti.

Sada radim sama, nastupam solo i nisu matrice u pitanju već su sintisajzeri i ritam mašine koje isprogramiram, i toncu šaljem isto toliko kanala koliko šalje i bend i, stvarno je dobar zvuk, tonac ima šta da radi, da se pozabavi svim zvukovima. Ima dosta da se radi, moram da uradim posao celog benda, ali mi je mnogo lepo, jer ne radim taj drugi deo, da spajam turneje, da izvlačim honorare, da gledam da bend zaradi. Sada me ništa ne opterećuje, nemam te druge probleme, nego – samo muzika.

Šta je tvoj osnovni motiv za bavljenjem umetnošću?

Svaki dan sviram i nekako mi je lepo da napravim nešto lepo. :)

Opiši, u nekoliko reči, položaj alternativnog umetnika u Srbiji danas.

Ja mislim da više nisam alternativa, upravo zato što je kroz bend prošlo toliko ljudi i zato što sam uvek istrajala, šta god da se desi, izgurala sam tu priču i nisam svirala samo sa drugarima i ekipom, nego sam imala cilj i te pesme, i to je ono čime se bavim.

Većina alternative to radi nekako iz hobija i zabave, i to je najveći problem. Nije problem to što nema toliko prostora, već što je sve to i dalje na nivou hobija. Komercijala radi, ulaže u spotove, bori se i profesionalno se odnosi prema tome. Umesto da nešto nauče od njih, njima je to bezveze i ništa ne vide dobro u tome. E, to je problem.

Alternativa je previše usmerena na sebe, zatvorena je i mnogo se bavi negodovanjem te komercijale, umesto da razvija profesionalno svoj deo posla. Nije stvar u nekadašnjem boljem vremenu, postoje bendovi koji koketiraju sa komercijalom ali su stilski prepoznatljivi i napravili su svoju publiku: Svemirko, Fantom, Buč Kesidi. Meni je dobra pesma već komercijala. Dobra pesma je za narod. :)

Na skali od 1 do 10 oceni publiku, izdavače i medije i druge pojavne oblike koji čine muzičku scenu u kojoj deluješ, uz kratak komentar ili tri reči koje misliš da ih adekvatno opisuju.

Za izdavače desetka zato što oni nemaju nikakvu odgovornost prema velikom broju ljudi, muzičara i publike. Za publiku – 1. Nekako, iz mog iskustva, mislim da te neko sažvaće i samo prelazi na nešto novo, a neće da prihvati da to kad muzičar poželi da radi nešto novo. Mislim da bi mogla da bude bolja. A, što se tiče portala, medija, mogu da dam desetku za entuzijazam, ali opet je nekako usko, svedeno na tu alternativu. Stoga – za medije dajem ocenu 6. Mislim da bi baš bilo dobro da se ubaci i ova muzika, koju rokeri ne vole, te da se napravi šarenolika, sveža scena. Možda bi nastajale neke saradnje, i možda bi tim ljudi drugačije posmatrali sve.

Koji je najbolji domaći festival iz tvog iskustva i zašto?

Izvojila bih možda Novi Sad, jer smo najviše svirali u Novom Sadu, čak više nego u Beogradu i to nekim mini-festivali kao što su Poezika, Ulični svirači. Naravno, tu je i Exit. Tamo postoji potencijal finog festivalskog grada i to podržavam.

Bitipatibi @ Exit festival, 2018.

Da na tvom koncertu publiku čini čitava civilizacija, i da imaš pravo da kažeš jednu rečenicu, kako bi ona glasila?

Poručila bih im da usvoje neko kuče ili mače. Da razvijaju ljubav prema životinjama. Ja sam, od malih nogu, sa pet godina dobila prvog kućnog ljubimca, psa pekinezera i stvarno mislim da je ta ljubav prema kućnim ljubimcima u meni razvila neke nijanse dobrote i osećajnosti.

Sa kojom ličnošću/grupom sa domaće scene bi voleo/la da ostvariš saradnju?

Pa, ne bih ni sa jednim. Krenula sam da radim sama, trudim se da naučim što više i to mi je sad trip, da radim sve sama i da ništa ne bude da mora. Polako, doći će sve na svoje.

Koja pesma iz tvoje dosadašnje muzičke karijere ti je najdraža?

Omiljena pesma mi je poslednja – Padovi, zato što sam je jako dugo radila, više od godinu dana. Pošto slušam trep, to je izraz moje ljubavi prema trepu, što ne znači da će druge biti u trep fazonu. I, mnogo je teže napraviti takvu, trep pesmu. Pravila sam sama matricu. Tu je tekst najvažniji, a ispod treba da bude neka svedena matrica, a opet da se stalno nešto dešava i menja u njoj. Mnogo mi je nekako bilo lakše da pravim te dreamy melodije, da slažem synth preko syntha i da bude sve dreamy, a ovde je sve skroz direktno i teže.

 

Postavi pitanje narednom gostu.

Šta misliš o trepu i rumba muzici?Omiljena filmska ostvarenja:

Omiljena književna dela:

Omiljena muzička izdanja:

Omiljene nemuzičke aktivnosti?

Bavljenje arhitektonskom konstrukcijom, arhitektonskim detaljima. Obožavam mačke, kućne ljubimce, generalno. Putovanja.1. Koji je najbolji koncert domaćeg benda/izvođača na kom si bio u prilici da prisustvuješ?

Luna u Mixer House-u, Beograd.

1.a Stranog izvođača?

King Krule i Tuxedomoon u SKC-u.

  1. Ko su tvoji najdraži strani i domaći izvođači?

Savage 21, Rihanna

  1. Na čijim koncertima priželjkuješ da prisutvuješ, a još uvek nisi?

Rihanna.

  1. Koncert kog preminulog muzičara bi voleo da posetiš, da možeš?

Dino Dvornik.

 

 

 

Prethodni tekstZlatan Ćehić Ćeha objavio singl!
Naredni tekstMister Akustik objavili novu pesmu!
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.