Bryan Adams i album koji ga je lansirao u slavu – Reckless

Peti je dan novembra, leta gospodnjeg 2019. Za mnoge ovaj datum neće predstavljati ništa, ali za fanove Bryana Adamsa danas su dva velika jubileja – 60. rođendan baš Bryana Adamsa i 35 godina od objavljivanja albuma Reckless, izdanja koje je okrenulo život ovom slavnom muzičaru. Zato današnji specijal posvećujemo priči o njegovom usponu i kako je album Reckless uticao na njega.

Osamdesete su bile doba u kojem su mainstream rokenrol scenom vladali odavno dokazani heavy metal giganti i pretenciozno našminkani momci glam metal scene. U svom tom ludilu teškog metala, žurki, kokaina i beskrajnih letnjih noći, svoj put ka slavi kovao je momak koji je došao iz skroz drugačijeg okruženja i koga takav život nije zanimao – jedino do čega mu je stalo bila je dobra muzika.

Bryan Adams rođen je 5. novembra 1959. godine u Kingstonu u Kanadi, ali se u ranom detinjstvu često selio zbog prirode očevog posla koji je bio oficir kanadske vojske, sve dok nije stacioniran u inostranstvu, pa se Adams sa majkom i bratom preselio u Vankuver gde provodi ostatak detinjstva. Svoje muzičke početke doživeo je u glam rock sastavu Sweeney Todd još sredinom sedamdesetih godina. Lično ga nikada nije interesovalo mesto frontmena u bendu i težio je tome da bude gitarista poput njegovog ličnog idola i uzora, Ritchie Blackmore-a, legendarnog gitariste bendova Deep Purple i Rainbow.

Prekretnica u njegovoj muzičkoj karijeri bio je susret sa Jim Vallance-om, nekadašnjim članom benda hard rock benda Prism koji je odlučio da iza sebe ostavi dane sviranja u bendovima i svoju muzičku karijeru nastavi isključivo kao pisac i kompozitor pesama. Adams i Vallance sreli su se u prodavnici ploča u Vankuveru 1978. godine. Vallance će mnogo godina kasnije izjaviti da je još od tog susreta znao da će se Adams probiti, ali dug put je čekao ovog nezaposlenog osamnaestogodišnjeg momka koji nema prebijene pare i još živi kod svoje majke.

Adams će eventualno te iste godine potpisati prvi ugovor sa izdavačkom kućom A&M Records. Prvobitno, on je trebalo biti samo pisac pesama sa obećanjem da će mu dozvoliti da snimi album. Za ovo vreme, Adams i Vallance pišu pesme i sarađuju sa muzičarima kao što su Kiss, Roger Daltrey i Ted Nugent. Prvi album, Adams će objaviti 1980. godine i malo je reći da se nije proslavio njime. Istoimeni album Bryana Adams-a prošao je gotovo nezapaženo u Sjedinjenim Američkim Državama, dok su se u Kanadi singlovi Hidin’ From Love i Give Me Your Love pronašli na pojedinim Top 100 listama, ali opet, ne sa prevelikim uspehom.

Sledeći album bio je već uveliko u procesu pisanja kada je Adams otišao u Njujork sa namerom da nagovori producenta Boba Clearmountain-a da zajedno rade na njegovom novom izdanju. Bob je tada bio poznat po svom radu na četiri albuma grupe The Rolling Stones sa kojima je sarađivao kao audio inženjer. Bob je pristao na saradnju i 1981. Adams objavljuje svoj novi album. Originalan naziv albuma trebalo je biti Bryan Adams Hasn’t Heard Of You Either, kao šala na račun debakla prvog albuma. Izdavačka kuća nije pristala na ovakve šale i album je preimenovan u You Want It You Got It. Kao prvi singl sa albuma, objavljena je pesma Lonely Nights, koja se potom probila na treće mesto Billboard-ove Mainstream Rock Tracks liste i koju možemo nazvati prvim Adamsovim hitom. Dve godine kasnije, istu pesmu obradiće čuvena engleska rock grupa Uriah Heep. Adams će na promo turneji za You Want It You Got It nastupati kao podrška bendovima The Kinks i Foreigner. Ipak, uspeh pesme Lonely Nights ne možemo pripisati prodaji ploča, već dobro raspoloženim DJ-evima tamošnjih radio stanica. Zvuk je bio dobar, ali vrlo očigledno nije bila sama prodaja i album nije uspeo da se plasira u Top 100 liste.

Prvi veći uspeh Adams doživljava izlaskom svog narednog, trećeg albuma naziva Cuts Like A Knife. Rokerskiji zvuk, više direktan, više in your face, uspeo je da privuče publiku i album se uspešno plasirao u Top 10 u Kanadi i SAD-u. Adamsa život još nije mazio i on će iz ovoga izvući još jednu jako važnu lekciju o muzičkoj industriji i shvatiti da izdavačke kuće nisu bajni pomagači svojih izvođača, već prevaranti i biznismeni. Kako je to shvatio? Tako što nije dobio ni prebijene pare koju je zaradio od ovog izdanja. Kada se nakon završene azijske turneje vratio u Vankuver, imao je taman toliko para da sebi plati kiriju. Muzički kritičari ga i dalje nisu previše voleli i porede ga sa lošom kopijom aktuelnih izvođača istog žanra.

Znajući da je jedino što mu preostaje da napravi još jedan album, Bryan Adams odlazi u Njujork, gde zatim u periodu od marta do avgusta 1984. zajedno sa Jimom Vallance-om radi na novim pesmama i snima ih. Iz rukava je izvadio i par pesama koje je napisao još ranije. Snimci većine pesama su živi, to jest snimljen je ceo bend pri izvođenju pesme u studiju.

Balada naziva Heaven bila je tu od samog početka, kao pesma snimljena još 1983. godine za soundtrack filma A Night In Heaven. Pesma je napisana za vreme Adamsove turneje sa bendom Journey kojima je nastupao kao predgrupa i inspirisana je njihovim hitom Faithfully. Pored nje, gotove su bile i pesme Run To You i One Night Love Afair.

Još jedna vredna pouka koju je Adams izvukao iz turneje sa Journey-em je da mu treba više pesama uz koje publika može da peva. To mu je bilo na umu tokom celog snimanja albuma i može se zapaziti na svim pesmama i verovatno se najbolje primeti u pesmi Somebody čiji refren publika može bez ikakvih problema da peva čak iako nikad ranije nisu čuli tu pesmu.

Ubedljivo jedan od svojih najvećih hitova, pesmu Run To You, zapravo nije napisao Adams. Prvobitno napisana za bend Blue Öyster Cult, ali odbačena od njihove strane, došla je u Adamsove ruke preko Jima Vallance-a koji je prethodno sarađivao sa Kultom plave ostrige. Adams je bio prilično začuđen odlukom svojih kolega s obzirom da uvodni rif te pesme prilično podseća na njihov čuveni hit (Don’t Fear) The Ripper, ali on nije smeo da propusti priliku, te je zatim preuzima za sebe. Run To You je snimljena iz prvog pokušaja na oduševljenje producenta i samog benda.

Verovatno najneočekivanija stvar u vezi snimanja albuma bila je saradnja sa Tinom Turner. Tina mu je predstavljala jedini izbor za pevačicu koja bi sa njim otpevala duet It’s Only Love. Upoznali su se u bekstejdžu posle jednog njenog koncerta i na Adamsovu sreću i nevericu, Tina je izrazila oduševljenje prethodno poslatim demo snimkom pesme. Odmah na mestu su ugovorili snimanje dueta. Naravno, zakazali snimanje – za sutradan. Tina Turner je sutradan ušetala u njihov studio i oduvala ih poput tornada, ostavivši sve prisutne zaprepašćene snagom onog čemu su upravo prisustvovali. Adams će godinama kasnije izjaviti da mu je ovo najdraža saradnja tokom cele karijere.

Još jedan ogroman hit nastao je u toku neprospavanih noći koje je junak naše priče provodio stvarajući pesme u studiju. Pesma naziva Best Days Of My Life bila je Adamsov pokušaj da rekreira numeru Night Moves Boba Seger-a. Verovatno pesma Bryana Adamsa koja je pretrpela najviše promena, kako muzički, aranžmanski, tako i lirički – Best Days of My Life uskoro postaje Summer of ’69. Ova promena u nazivu desila se zbog promene samog teksta. Naime, u originalnoj verziji pesme, sedam puta se ponavlja stih Best Days of My Life, dok se u poslednjoj, finalnoj verziji on menja stihom Summer of ’69 i zatim pojavljuje samo dva puta. Vredi napomenuti i da tekst pesme zapravo ne govori o starim dobrim vremenima koje je Adams proživeo ’69. godine, već je seksualno motivisan što je i sam Adams više puta potvrdio u intervjuima tokom godina.

Nakon završetka snimanja albuma i mnogobrojnog preslušavanja, uprkos svom trudu i naporima koji su uloženi, Adams ipak nije bio skroz zadovoljan konačnim rezultatom. Imao je i ime novog albuma – Reckless. Smatrao je to savršenim imenom za rokenrol album. Adams je zbog ovog problema u Njujork pozvao svog menadžera, Bruce Allen-a, koji je nakon prvog preslušavanja albuma upitao Adamsa Where’s the rock? ili na našem, Gde je taj rok? Ta naizgled glupa rečenica je Adamsu značila mnogo i pomogla mu da shvati šta to nedostaje njegovom novom albumu. Shvatio je da nema snage, nema udarca i energije koja treba da karakteriše rokenrol. Ubrzo je pozvao Vallance-a i predstavio mu svoju ideju kako poboljšati album.

Pesme Summer of ’69 i One Night Love Afair ponovo su snimljene, ali ovaj put je za set bubnjeva seo Pat Steward. Vallance i Adams su takođe napisali skroz novu pesmu, Kids Wanna Rock, koja predstavlja čist rokenrol i kako sam naziv kaže, baš ono što su klinci i mladi tog vremena tražili. Album je konačno završen avgusta 1984. godine i objavljen iste godine, 5. novembra.

Ironično je to što jedina pesma koja nije uspela da nađe svoje mesto na albumu jeste naslovna pesma, Reckless. Demo snimak te pesme snimljen je poslednji i sve ostale pesme već su bile prihvaćene, te nije bilo mesta za još jednu. Znajući da nema šanse da mu izdavačka kuća dozvoli izdavanje duplog albuma, Adams je tu pesmu sačuvao. Kasnije je obrađena pod imenom Dangerous od strane benda Loverboy za njihov album Lovin’ Every Minut of It.

Album se vrlo brzo penje na same vrhove top lista u SAD-u, ali objavljivanjem singlova je još više porasla popularnost albuma, što je rezultovalo u tome da Reckless bude na prvom mestu po prodaji u Kanadi i Novom Zelandu, drugom mestu u Norveškoj i Australiji, a u prvih deset se našao i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Švajcarskoj i Švedskoj. Kao singlovi objavljene su pesme Run to You, Somebody, Heaven, Summer of ’69, One Night Love Affair i It’s Only Love i sve su uspele da se plasiraju na Billboard Hot 100 listu, dok su Run to You, Summer of ’69, i Heaven ušle i u Top 10. Pesma It’s Only Love nominovana je za Grammy nagradu za najbolji rok vokalni performans dueta ili grupe. Godine 1986. dobija MTV nagradu za najbolji scenski performans. Kritike albuma bile su odlične.

Bryan Adams je uspeo da napokon lansira svoju karijeru i postane zvezda na globalnom nivou. Usledela je svetska promotivna turneja prilikom koje je Adams napokon stigao da uživa u rasprodatim arenama šitom sveta. Pritisak od strane izdavačke kuće za još jednim krugom oko planete i za još nekim singlom bio je preveliki, pa je Adams nakon dve godine intenzivne promocije albuma napokon stavio tačku na sve to.

Šta je učinilo Reckless toliko popularnim? Definitivno to što je dao glas i pružio ruku onima koji se ne pronalaze u šljaštećem i glamuroznom svetu tadašnjeg rokenrola, već im je potreban neko iz njihovog sveta, sveta običnih ljudi. Adamsa je poslužila i činjenica da se u doba objavljivanja Reckless-a dugo nije pojavio neko ko svira sličan stil rokenrola, te je on predstavljao pravo osveženje na sceni.

Nakon 35 godina od objavljivanja albuma Reckless, izdanja koje mu je definitivno obeležilo karijeru, Adams ne prestaje sa stvaranjem muzike. Poslednji njegov album, Shine a Light, izažao je 1. marta ove godine i sastoji se od 12 pesama, od kojih je naslovna pesma objavljena kao singl. Album promoviše svetskom turnejom, a na listi gradova našao se i Beograd, gde će Adams nastupiti 10. novembra. Za Bryana Adamsa još nema predaje.

Prethodni tekstMortal Kombat, 5 minuta slave, Hadži prodane duše @ Novosadski sajam, 2.11.2019. 2/2
Naredni tekstKobold i Haste u subotu u Temišvaru
Zdravo, ja sam Lazar, imam 18 godina i dolazim iz Kačareva, mesta nadomak Pančeva. Učenik sam Elektrotehničke škole Nikola Tesla u Pančevu. Imam mnogo interesovanja, ali većina ih je zasenjena mojom ljubavlju prema muzici. Kao mali svakodnevno sam bio izložen zvucima najvećih rokenrol majstora, što je definitivno uticalo na mene da se i ja posvetim ovoj muzici i fenomenu koji ona izaziva. Čest sam posetilac svirki domaćih i stranih bendova i verovatno ste imali prilike da me vidite kako se ovako nizak guram u prvim redovima ili konsantno trčim sa jedne bine na drugu na nekom većem festivalu. U slobodno vreme volim da sviram bas gitaru, izlazim sa društvom i gledam filmove. Vremenom mi se pojavila želja da pomognem domaćoj sceni i ljudima predstavim moje mišljenje i stavove o muzici, a PRIS portal, čiji rad pratim od samog početka, pružio mi je savršenu priliku za to. Smatram da je ovo odličan kolektiv i dobra ekipa ljudi, kao i da sam rad portala pruža mnoge odlične prilike novinarima i izvođačima čije će se priče naći na našim stranicama. Nadam se da ću doprineti radu PRIS-a i širenju rokenrola u našem društvu. Dokle god ima ljudi koji žive tu muziku i zalažu se za nju, rokenrol neće umreti.