Therapy? – Cleave (2018)

Kada bi vas pitao da nabrojite bendove koji sviraju alternativni metal, da li bi vam Therapy? prvi pali na pamet? Ova trojka iz Severne Irske već skoro trideset godina praši na muzičkoj sceni i čini se kao da nemaju nameru da se zaustave. Novi album, nazvan Cleave, iako je petnaesti u njihovoj karijeri deluje toliko sveže i energično da je nemoguće a ne zapitati se šta je podstaklo ovakvu kreativnost benda koji toliko dugo traje? Ono što mi se najviše sviđa u vezi novog materijala je što nikako nije posveta prošlim vremenima, već je muzički dokument koji predstavlja stanje svesti onih koji su ga snimili u 2018. godini!

Kada sam video da su Therapy? ponovo sarađivali sa Chris Sheldon-om kao producentom, odmah mi je bilo jasno zašto je Cleave ovako dobar album. Za one koji možda ne znaju, ovaj bend je izbio na svetsku scenu fenomenalnim izdanjem Troublegum davne 1994. godine koje je producirao baš Sheldon. Od tada do danas sarađivali su još dva puta sa nešto manje uspeha, ali on uvek iz njih izvuče maksimum. Therapy? su bend kojem je izmakla velika popularnost iz nekoliko razloga, a glavni je što su najveći uspeh doživeli baš posle smrti Kurt Cobain-a kada je muzička javnost već postajala umorna od sumornih gitarskih rifova i tražila nešto pitomije. Cleave je njihov petnaesti studijski album i treći koji je besprekorno dobar, pored njega je obavezno preslušati i spomenuti Troublegum, kao i žestoko potcenjeni Suicide Pact – You First. Cleave ima sve odlike odličnog albuma, žestok je, sirov, melodičan i nadasve zanimljiv. Od početka do kraja album drži pažnju i ne prestaje da iznenađuje. Bend je uspeo da po prvi put, posle mnogo godina, ima radijski hit na rock stanicama u Evropi. Callow ne podseća na standardne hitove ove grupe, ova jednostavna numera sa pitkom melodijom imala je veoma nezahvalnu ulogu da dočara stanje u koje se nalazi neko ko se bori sa depresijom, i u tome je u potpunosti uspela. Muzički, ostatak albuma se oslanja na teške rifove i kompleksne ritmove, to je inače uobičajeno za Therapy?. Bezobrazno agresivne Wreck It Like Beckett ili Dumbdown i Expelled su savršen primer benda koji rasipa energiju u svojim pesmama. Odavno nisu imali ovakvu uigranost i perspektivu u svojoj muzici. Oduvek su negovali i svoju mračnu stranu koja na ovoj ploči dolazi do izražaja u pesmama Kakistocracy i Save Me from the Ordinary u kojoj pažljivo balansiraju između žestokih rifova i emotivnih vokala. Stari fanovi će se pronaći u I Stand Alone i ponajviše u Crutch. Za kraj su ostavili najbolji refren u najbržoj, a najmračnijoj pesmi, malo čudo nazvano No Sunshine.

Ne očekujem da će Therapy? ovim albumom postati ponovo atraktivan širem slušateljstvu, ali će Cleave ostati upamćen kao jedan od njihovih najznačajnijih izdanja u karijeri. Nema puno bendova koji dožive da objave petnaesti studijski album i da on bude ovakvog kvaliteta. Uticaj koji Therapy? imaju na rock sceni se često zanemaruje, ali njihov stil i danas ne prestaje da iznenađuje jer nisu rock, nisu metal, definitivno nisu punk, ali su sve to zajedno!

therapy