The Moon and the Nightspirit – Metanoia (2017)

Nikada nisam bio ljubitelj folk metal podžanra. Da li se moja odbojnost prema ovom muzičkom stilu i izražaju formirala na osnovu reči folk, koja budi izvesnu dozu gađenja, prouzrokovanog domaćom popularnom muzikom, ili pak stavljanjem ličnog interesnog fokusa na druge metalne podžanrove – ne mogu sa sigurnošću da tvrdim. Reći ću da oba razloga ujednačenim intenzitetom predstavljaju odgovor na tu tezu. Elem, nakon preslušavanja ovog muzičkog dokumenta, mogu da kažem da se, po tom pitanju, moje mišljenje, zasnovano ni na čemu dobrom, drastično menja, te da osećam izvesnu dozu krivice zbog propuštenog. Metanoia uspešno razuverava slušaoca svih sličnih dilema, a, u redovima koji slede pokušaću da navedeno obrazložim detaljnije.

Mađarski folk metal duo The Moon and the Nightspirit, čini multiinstrumentalni duo Ágnes Tóth i Mihály Szabó (za potrebe live nastupa priključuju im se još dva člana, Gábor Végh i Gergely Cseh). Formirani 2003. godine, fokus svog rada stavljaju na kreiranje atmosferične muzike, koja izuzetno uspešno koketira sa elementima metala i tradicionalnim muzičkim elementima, karakterističnim za podneblje odakle sastav potiče. Svoje novo dugosvirajuće izdanje, naziva Metanoia, objavili su u maju tekuće godine, pod okriljem izdavačke kuće Prophecy Production.

Pričajući nestvarnu priču, koju čini osam magičnih poglavlja, album Metanoia neprestano razgovara sa slušaocem, budeći u njemu lepezu emocija i slike nestvarnih, bajkovitih pejzaža. Ovo izdanje nudi slušaocu toliko toga. Izuzetni aranžmani, veoma vešto skrojeni, prožeti izraženom atmosferičnošću protkanom tradicionalnim muzičkim elementima i prelepim, nežnim ženskim vokalima, koji čitavom konceptu pruža poseban značaj i vrednost, uvlače slušaoca u nepoznato stanje, upoznajući ga sa pravom definicijom naslovne reči – Metanoia.

Osim izuzetno kvalitetne muzike, ostali segmenti koji čine ovu homogeniju takođe su realizovani na izuzetno visokom nivou. Pre svega, mislim na aspekt audio beleženja ovog materijala, dakle, produkciju. Ovakav muzički izražaj zahteva izuzetnu pažnju producenta. Nudeći razne šumove, atmosferske deonice koje su gotovo nečujne, ali, povrh toga, neophodne za spoznavanje prave vrednosti ovakvog proizvoda, te stvaranja pravog užitka u istom, ovakav produkt traži čoveka koji će na najbolji način reagovati na isti, koji će mu dati krila i realnu mogućnost da ideja albuma bude prikazana na što uverljiviji i kvalitetniji način. Metanoia je takvog čoveka nesumnjivo pronašla, te bih u kategoriju produkcijskog aspekta upisao maksimalan broj poena. Osim produkcijskog, vizuelni segment ovog izdanja takođe je odličan. Odlično odabrano vizuelno rešenje, ništa manje dobre realizacije, na sjajan način komunicira sa muzikom i na istu odgovara prilično dobro. Dakle, vizuelni aspekt izdanja – maksimalan broj bodova.

Usled užurbanog života, prepunog turbulentnih oscilacija na svakodnevnoj bazi, svima nama, na kraju dana, potrebni su tonovi koji će, barem na kratko, učiniti da vreme stane a problemi nestanu. Metanoia nudi upravo takav doživljaj. Iskreno, senzibilno, sa snažnom porukom. More osećaja, znalački upakovanih u ovaj album, nose tu snažnu poruku koja, verujem, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

TheMoonAndTheNightspirit-Metanoia

Prethodni tekstTo Be Punk. Festival promo svirka u Novom Sadu
Naredni tekstPoznata satnica za The Moon And The Nightspirit koncert!
Zdravo. Moje ime je Milan Mazinjanin. Dvadesetogodišnjak. Inđijac u Novom Sadu i Novosađanin u Inđiji. Student srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u gorespomenutom gradu (čitaj: Inđija nije grad). Multimedijalni delotvornik. Novinar PRIS portala, (delimično) od njegovog postanka, što, u ovom trenutku, broji tri godine, ili više, u zavisnosti od toga u kom trenutku ti, čitaoče, budeš konzumirao ove redove. U tom slučaju, revidiraj i moju starost. Dakle, osim Jovana, jedini preživeli član od početka rada našeg portala. Rokenrol kulturom opčinjen od najranijeg perioda postanja. Muzikom se, u (skoro) svim pojavnim oblicima, bavim skoro deceniju. Ovde ću završiti, jer svoju privatnost volim da doživljavam doslovno, a i rekoh dovoljno. U umetnosti sam oduvek bio veoma zahtevan, a u muzici naročito. Ako nema istine, ne zanima me. Imajte to u vidu.