Neprijatelj prelazi zeku – Problem je u ljudima (2019)

Novosadski bend Neprijatelj prelazi zeku će uskoro objaviti treći album, pod nazivom Problem je u ljudima, a ja im se zahvaljujem što su mi ga dostavili pre zvanične objave.

Album počinje pesmom Borba, koja nas jasno podstiče na borbu i daje nam motivaciju da se borimo protiv prljavih, krvavih spodoba morala. Pesma počinje, možda i malo kliširanim, ali efektivnim uvodom. U solaži možemo da čujemo neke od mnogih muzičkih uticaja, ovoga puta u metal reonu. Sledeća pesma, koja je nedavno objavljena, nosi naziv Ne budi me. Sporijeg tempa, a intenzitet iste je znatno slabiji od onoga što smo navikli od ovog benda. Ovo možemo nazvati pank baladom. Ako ste ikada zamišljali kako bi zvučala balada ovog benda, verovatno vam se po glavi vrtelo nešto nalik ovome. Doduše, pesma nije do kraja spora, jer već posle nekog vremena ritam postaje duplo brži i dobijamo ono što inače zeke rade. Sledi, tekstualno vrlo interesantna pesma, Omča. Pesma ima određene uplive starog rokenrola, što se meni mnogo dopada, a i u dva navrata ženski, seduktivni glas. Vrlo prijatno iznenađenje jer konačno počinju da izlaze iz svojih okvira. Sledi pesma koja je objavljena i ima vrlo jasnu poruku – Reklame. Pesma se ne izdvaja ni po čemu posebno, osim, naravno, po tekstu. Potom, sledi pesma koja me je mnogo čemu zaintrigirala. Još jedan primer izlaženja iz okvira. U pesmi možemo čuti promenu naglašenog i nenaglašenog dela takta, kao i 9/8 ritam u strofama. Takođe, na početku je prisutna gitara sa mnogo reverba. Pesma je naziva Seti me se i zamalo da bude najbolja i najinovativnija stvar na albumu. Sledi pesma Žila vodilja koja je meni vrlo lako ušla u uho, iako se ni ova pesma posebno ne izdvaja, premda ima zanimljiv početak, kao i prethodna, s gitarama natovarenim reverbom. Pesma koja je prva objavljena, naziva Pomozi mi je sledeća. Ova pesma po mom mišljenju ima najviše cojonesa na albuma. Kada je objavljena, nije me na prvu oduševila jer me je previše podsećala na nešto što bi se našlo na prethodnom albumu. Ne kažem da je to nešto loše, samo sam možda previše očekivao od ovog albuma. Sledi pesma Grešnici, gde opet čujemo uplive dobrog, starog rokenrola, kroz dva odlična početna rifa. Ovo je možda i najveselija pesma na albumu. Sledi još jedna objavljena i ekranizovana pesma, Kutija. Ovde je tekst naravno izdominirao, a ostatak pesme je ono što jesu zeke i što zvuči kao oni. Jedino što moram da pohvalim i što me je prijatno iznenadilo je momenat u drugoj strofi gde smo čuli, maltene, fanki ritam, koji se savršeno uklopio. Sledi pesma Slomljeni posečeni, za koju bih mogao da kažem da je pesmičica. Moguće da je ovo najpevljivija pesma na albumu. Refren se, barem za moj ukus, možda previše puta ponavlja, no, kao i sve pesme na ovom albumu, najbitnije se krije u tekstu. Fali nam nadanja je poslednja pesma, direktna poruka obeshrabrenog naroda upućena aktuelnoj vlasti. Ovo je tekst sa najviše muda na ovom izdanju, i moram da kažem – Svaka čast!

Za ovaj album bih mogao da kažem je mnogo prilika propušteno. Prilike za neparne ritmove, eksperimentisanje sa efektima, malo interesantnije vokalne aranžmane, možda i drop štim. Vokalne harmonije su mogle da budu mnogo zanimljivije, jerbo Zoki, vokalista grupe, zna šta radi. Poznajem ove momke već dugo i znam da su vrlo sposobni za sve nabrojano. Ne kažem, moguće je da nisu želeli da idu dalje od ovoga, ali imam osećaj da su se previše uhlebili u svoju već uigranu formu. Kroz interesantne, nove fazone koje sam spomenuo, čuli smo da možda čak i oni imaju želju da unaprede svoj zvuk, te da ga načine raznovrsnijim, ali samo oni znaju zašto se to nije desilo na ovom izdanju. Još jedna stvar koja je meni dodatno kvarila dojam su gitarske solaže koje su zvučale prilično nebitno. Imam osećaj da su ubačene samo kako bi popunile prostor u pesmama, jer po nekom šablonu, to tako mora. Znam da je Paja, gitarista benda, itekako sposoban da napiše i odsvira fantastičnu solažu, te ne znam zašto je ovde zvučalo tako kilavo.
Takođe, zvuk basa mi je bio nekako previše nekonkretan. Na momente radi ono što i Davorin, basista, inače radi, savršeno komplementira ostale instrumente i drži gruv. Dok, s druge strane, zvuči kao da je bačen  niotkuda, potpuno van nekog konkretnog konteksta.

Ono s čime se ja najviše svađam, a budite slobodni da me demantujete, je produkcija. Mislim da Miroslav Majkić, popularno, Gosn Bandar, nije uspeo da izrazi sve ono što zeke nude. To najbolje mogu da zaključim po tome što sam neke od ovih pesama čuo uživo i doslovno sam bio oduvan. Kad sam čuo studijske verzije, moja prva reakcija je bila meh. To i ne bi bilo toliko čudno, da drugi album nije gruvao – i studijski i uživo. Falio mi je intenzitet kojim zeke inače bombarduju.

Kada se posmatra šira slika, razlika između tri albuma je značajno velika. Prvim albumom smo uvedeni u koncept NPZ-a. Drugim albumom smo dobili demonstraciju sile, veliku dozu ozbiljnosti i robusnosti, a ovim trećim dobili smo razne igrarije sa zvukom, mogli smo čuti i njihove muzičke uticaje. Kad se sve sabere i oduzme, mogu da kažem da je ovo odličan album, možda jedan od najboljih domaćih ove godine. Dobar jeste, ali oduševio me nije.

67076647_2257518354561014_5696338025726869504_n