Kobold – Masterpace (2019)

Beogradski metal bend Kobold nedavno je objavio drugi studijski album pod nazivom Masterpace. Album se sastoji od sedam podužih numera, od kojih smo pre objavljivanja albuma imali priliku da čujemo tri i to: prvi objavljeni singl Fractured, zatim Vertigo i naposletku Masterpace. Za razliku od prethodnika Death Parade, na kome se našlo čak petnaest numera, ovaj album je znatno kraći i, po mom mišljenju, lepše upakovan. Album je snimljen u novembru 2018. godine u Citadela Sound Production studiju Luke Matkovića, koji je bio zadužen za miks i mastering. Za omot albuma, koji odaje utisak apokaliptične budućnosti, pobrinuo se Ezoterikus.

Album otvara istoimena numera Masterpace koja od trenutka kada se prolome prvi tonovi odsvirani na bubnjevima nemilosrdno ruši sve pred sobom i daje nam predstavu o tome šta će se sve izdešavati do kraja albuma. Vokal benda Elio Rigonat već sada na prvoj numeri koristi priliku da iskaže svoje vokalne sposobnosti u rasponu od njegovog karakterističnog visokog pevanja, preko growl-a, do stila tipičnog za žanrove poput black metala. Već je nakon prve pesme očigledno da rad benda nije više ograničen na thrash metal, već ima dosta upliva sa strane, od kojih su se najjasnije izdvojili black, death i progressive metal. Tekst naslovne numere baziran je na padu društva izazvanom strmoglavo brzim napretkom. Sledeća numera Deus Ex upozorava nas na ekološke probleme, kojih kao da niko nije svestan iako će ugroziti sve nas, bez obzira na naš socijalni status i klasu. Ova numera specifična je po tome što se pred kraj može čuti solaža na basu, tako često potcenjenom instrumentu bez kog se u metalu, logično, ipak ne može. Treća po redu, Ad Astra će se verovatno svideti svakom metalcu odanom dobrom starom thrash zvuku jer je ovo jedna od onih klasičnih trešerskih pesama, kakve smo imali priliku da slušamo na albumu Death Parade. U pesmi Vertigo kao da mogu da čujem uticaj Megadeth-a, što je, razume se, za svaku pohvalu. Sasvim je moguće da grešim, ali pesma prosto odaje takav utisak. Naredna numera Thrash Overlords je oda supkulturi kojoj pripadaju ne samo metalci, već i, kako bend navodi, pankeri, fanovi metalcore-a ili bilo koja druga grupa ove naše scene. Sledeća numera Blood Drops pravo je osveženje zbog melodičnosti koju joj daju klavijature i zbog nagle promene ritma do koje dolazi u drugom delu. Ova numera je, pored numere Fractured, moj lični favorit. Fractured se bavi problemom pogrešnog shvatanja depresije kao nečeg što sami biramo, a ne kao bolesti, što zapravo jeste. Da se primetiti fuzija brojnih žanrova metala, uključujući već pomenuti death i black metal, što samo ukazuje na dubinu ove pesme koja je kako lirički, tako i muzički na veoma visokom nivou. Kako je ovo bio prvi objavljeni singl sa albuma, možemo smatrati ovu numeru manifestom koji najavljuje novu eru Kobold-a u kojoj je besmisleno svako rasipanje energije na pokušaje da se precizno odredi muzički pravac, već je jedino ispravno prepustiti se trenutku, uživati u kvalitetnoj muzici i obratiti pažnju na poruku koju bend pokušava da nam prenese, jer ovi ljudi zaista imaju šta da kažu.

Sve u svemu, slobodno mogu da kažem da je ovo izdanje od velikog značaja za srpsku scenu jer je jedno od onih koja su odgovorna za njen napredak i koja je vuku napred ka nečemu boljem i svetlijem.

kobold masterpace

Prethodni tekstObjavljen debi album benda Sindrom!
Naredni tekstKobold objavio novi spot!
Zdravo svima! Ja sam Nina, imam 17 godina i idem u Prvu beogradsku gimnaziju, ali to verovatno nije ono što vas zanima. Ono što zapravo može da vas interesuje je zašto radim ovo što radim i odgovor je jednostavan - volim to što sam deo jednog sjajnog kolektiva koji teži istim ciljevima, a to je promovisanje nepravedno zapostavljenih izvođača i bendova i informisanje javnosti o novostima sa srpske alternativne scene. Što se tiče mog odnosa s muzikom, ako zanemarimo činjenicu da sam virtuoz na ksilofonu i blok flauti i da znam perfektno da odsviram čak šest pesama, s izvođenjem i stvaranjem iste baš i nemam nekih dodirnih tačaka, ali zato redovno posećujem koncerte i festivale po Beogradu od onih na kojima se okupi i do pedeset hiljada ljudi do svirki na kojima zajedno sa izvođačima bude nas dvadesetoro. Svoj muzički ukus ne volim da ograničavam na isključivo metal, pank ili rok jer među svim navedenim žanrovima i njihovim podžanrovima ima mnogo bendova koje smatram vrednim slušanja. Da ne dužim mnogo, iako se ne bavim muzikom direktno, vidim je kao sastavni deo svoje ličnosti i iz tog razloga mi je toliko bitna. Nadam se da svojim radom na portalu mogu da podstaknem još nekoga da pruži šansu manje poznatim bendovima koji imaju šta da ponude.