Infest – Psychosis (2021)

Pomračen i bolestan um je u stanju da smisli i stvori razne stvari. Ako je oboljenje prisutno dobrih 20 godina kao što je ovde slučaj, onda je rezultat toga i više nego jasan. Pred nama je album koji je produkt mržnje i frustracija zbog psihoze nastale torturom od strane moralno posrnulog okruženja. Ovaj album je objava rata!

Posle kratkog uvoda, prva pesma pod imenom Schizophrenic kreće da masakrira u dobro prepoznatljivom stilu. Naravno, od starta je jasno slušaocu sa čime ima posla. Schizophrenic je još jedna od himni vrlo karakterističnih za ovaj bend, i ona ne odstupa ni sekunde od onoga što smo navikli da čujemo od njih. U ovom slučaju je to odlična stvar, jer to pokazuje koliko bend ostaje dosledan onome što radi od prvog dana, samo što se taj njihov pečat iz godine u godinu usavršava i postaje sve kvalitetniji. Sve je isto kao pre, samo bolje. Zapravo, bolje nego ikada do sada. Sledeća na redu je Hail Fire, Hail Death. Dobro poznato masakriranje ovde biva prekinuto melodičnim refrenom u kojem vrlo zaraznu visoku clean deonicu peva Igor Miladinović kojeg znamo kao člana bendova Chaosium i Alister. Nešto slično je urađeno na prošlom albumu u pesmi Addicted To Flesh, u kojoj je refren otpevao Kozeljnik, kojeg, verujem, ne treba predstavljati. Formula jeste ista, ali to zapravo ne smeta, jer su u pitanju pesme totalno različite jedna od druge, i upravo to je jedan od glavnih aduta ovog benda. Pronađena je formula, od nje se odstupa vrlo malo, ili nimalo, a finalni proizvod je uvek svež i zanimljiv iako je u pitanju nešto što smo već čuli. Sa tim se jako malo bendova može pohvaliti.

Možda najbitniji i najzanimljiviji deo ovog albuma je pesma The Last Cremation. U pitanju je jedna spora death metal himna u kojoj su doprinos dali Ross Dolan i Robert Vigna iz legendarnog death metal benda Immolation. Jako bitan momenat u vezi ove saradnje pored očiglednog ispunjenja dečačkog sna članova Infesta je to što sama saradnja sa Dolanom i Vignom nije bila usiljena kao većina kolaboracija ovog tipa. Ljudi uglavnom dovode svoje idole ili prijatelje iz drugih bendova samo da bi se reklo da su nešto uradili zajedno, ne mareći preterano za kvalitet finalnog proizvoda i ne razmišljajući kako da ta saradnja dobije neki smisao. Ovde to nije slučaj. Bend je napravio pesmu u kojoj na najbolji mogući način spaja svoj stil sa stilom Immolation-a, i ista dozvoljava i jednoj i drugoj ekipi da prikažu sebe u najboljem svetlu. Sami rifovi su spori i teški k’o crna zemlja, a pored Vandalovog krvničkog dranja, tu je i Dolanov mrtvački huk, a na sve to dolazi i Vignin unikatan solo. Još jedan vrlo zanimljiv momenat albuma je Blood For Blood, pesma koja ga zatvara. U pitanju je još jedna krljačina, ali ovaj put malo drugačija. Usudio bih se da kažem da rifovi i neka aranžmanska rešenja u ovoj pesmi podsećaju na novije radove Kreatora. Vrlo je melodično i progresije liče na nešto što Mille Petrozza i drugari rade zadnjih godina, ali na kraju i dalje pored svega toga zvuči kao Infest.

Pored vrhunskih pesama, mora se pohvaliti i produkcija ovog albuma. Najveći deo albuma je snimljen kod Luke Matkovića u Citadela Sound Production studiju, a ostatak je snimljen u studiju novog basiste benda, Rodoljuba Raičkovića, koji je takođe bio zadužen i za miks. Takođe, Vuk iz benda Svartgren se našao u ulozi koproducenta na ovom izdanju. Da iznenađenje bude još veće, u realizaciju ovog albuma je bila uključena još jedna svetska metal legenda, Dan Swano, koji je bio zadužen za mastering. Lepo je kad ti bitan deo realizacije albuma radi čovek koji je radio i za imena poput Dissection, Asphyx, Marduk i Edge Of Sanity, zar ne? Vrlo zanimljiva ekipa je radila na ovom albumu i zato je krajnji rezultat vrhunski. Ništa ni dodati ni oduzeti.

Kako ne posustaje ludilo u kojem živimo, tako ne posustaje ni ovaj bend koji nam neprestano ukazuje na sve vrste devijacija koje su oko nas. I sudeći po svemu što smo čuli od njih do sad i po njihovom tempu rada, ne nameravaju da prekinu skoro. A i zašto bi, kada još uvek imaju šta da kažu i šta da nam nabiju u facu? Svet se mnogo promenio, mnogi ljudi, stvari i organizacije su pokazali svoje pravo lice iako su maske stavljene, ali Infest ostaje isti kao i prvog dana. Infest ostaje onakav kakav želi i kakvog ga mi želimo.